Kao prvo to je čovjek koji je dokazao da prije svega trebaš biti čovjek, a ne npr Carlo Ancelotti da bi ostvario uspjeh jer to je ono što je on napravio s našom repkom. Osvojiti dvije medalje za redom na svjetskom prvenstvom na kojem u završnici nema Engleske, Španjolske ili Italije, a pri tome izbaciti jedan Brazil koji je pružio vrhunske partije je ravno čudu jer dolaziš iz jedne male zemlje za koju dok nije bilo nogometnih uspjeha 1998., 2018. i sada nije puno ljudi znalo. Eto to je nešto što mu nikada nitko ne može oduzeti. Pokazao je da za ostvariti uspjeh ne moraš imati zvučno ime nego povjerenje svoje ekipe i vjeru i na tome mu svaka čast. Na kraju eto nogometni svijet je zadesila jedna tragedija jer veliki Mihajlović je izgubio životnu bitku i iskrena sućut obitelji. Otišao je jedan nogometni velikan i nije bitno što je on Srbin nego jedan je povijesni nogometni znalac čiji su slobodnjaci utiskani u povijest, a njegovo ime u nekoliko velikih klubova. Šteta što se je taj tragični dan dogodio danas kada slavimo ovakav reprezentativninu uspjeh, ali mislim da nam se neće zamjeriti.