Kapa je kod mene. Gospodinu ne znam ni ime. Neka mi se javi, poziva izbornik. Dalić za svakog ima vremena. Iako je on miran, na terenu njegovi igrači grizu. Napravio je od njih prave ratnike
Dalić kao Ćiro: Kapa mi donosi sreću, dao mi ju je policajac...
Kako sam spavao? Ma, pustite me, nisam spavao ništa, rekao je Zlatko Dalić spustivši se u restoran hotela u Moskvi.
- Kavu, molim vas. Što ćete vi popiti?
Na licu umor. Vidi se da je neispavan, da su penali protiv Danske i Rusije ostavili traga.
O produžecima protiv Engleske da i ne govorimo. Zapravo, vidi se na tom umornom licu da nije ni svjestan što je napravio.
- Nitko nije svjestan da je Hrvatska u finalu, tek ćemo shvatiti kasnije. Ali bolje da je tako, mi samo guramo, idemo i do kraja. Ja nisam svjestan... Valjda ćemo jednog dana biti svjesni, ovo je povijest, nešto što će ostati zapamćeno u svima nama i u hrvatskom sportu.
Kad je četvrti sudac podigao četiri minute nadoknade, cijela naša klupa je skočila. Bilo je to 240 sekundi kao 240 dana. Nikad kraja.
- Ne znam što mi je bilo u glavi. Čekao sam samo da svira kraj. Pa onda onaj prekid Engleza, pa ona lopta koja je umalo ušla... Ma, ne pitajte...
U tom trenutku je došao konobar.
- Oprostite, može još jedna kava?
Dalićevo lice skriva mnoge tajne. Pa i one o umoru i ozljedama igrača.
- U normalnim okolnostima njih nekolicina ne bi ni igrali. Raketa je imao temperaturu, nikome nismo govorili. Pa Vrsaljko, Lovren, Suba... Svi su imali problema, Rebić je rekao ne mogu igrati, pa onda poslije da može. Dao sam mu sat vremena da vidi... Tijekom utakmice sam htio zamijeniti nekoga, ali nitko nije želio izaći! Igramo svi dobro, nešto bismo promijenili, ali koga god pitam, svi mogu. Pa kako možete? Igramo tri produžetka zaredom. E, to je ono na što sam ponosan.
Od prvog kola, od prvog dana, Dalić tijekom utakmica nosi bijelu košulju.
- Nekako mi je ta košulja nosila rezultat i u Rijeci, ali čim dođe jesen, ode ona.
Modrić i društvo su letjeli protiv Engleza. Očigledno ima nešto u vašem govoru. Uostalom, što ćete reći igračima prije izlaska na finale?
- Isto što sam im rekao i uoči polufinala - rekao je Dalić i pozvao doktora Borisa Nemeca.
- Doktore, možete doći sekundu.
- Recite. Treba potvrditi da smo u finalu?
- Ma ne, ha, ha, ha... Pitaju me što ću reći igračima prije finala. Ajde, recite, što sam rekao prije polufinala. Da ne bi ispalo da lažem.
- Rekao je: "Izađite van, igrajte i uživajte u igri".
- Eto, hvala doktore.
Nakon što je ušao u finale, Ćiro Blažević više nije “trener svih trenera”. To je sad povijest. Taj epitet sad nosi Zlatko Dalić.
- Ma ja ostajem isti kakav sam bio, neće me prebaciti. Opekao sam se nekoliko puta, tako sam dobio po glavi da mi sve zvoni. Ali to morate proći. Doživio sam nirvanu i to je to. Ali gode mi te pohvale, kako ne. Ali Ćiru ne može nitko nadmašiti. Ćiro je kompletan, ja nisam...
Kad smo već kod Ćire, u Francuskoj 1998. dobio je kapu od brutalno pretučenog policajca Davida Nivela. I donijela mu je sreću.
- A sad ću vam reći nešto. Dok sam bio u Opatiji, jedan policajac je radio u osiguranju. Skinuo je kapu s glave i darovao mi. I rekao je: "Kad je Ćiro u Francuskoj imao kapu, evo i vama kapa policajca". Ne znam kako se čovjek zove i nisam ga ozbiljno shvatio, ipak nisam ja šoumen, ali kapa je kod mene... Neka se gospodin javi da mu poklonim dres.
I dok je pio kavu, primio je tisuće poruka. Svi zovu, svi čestitaju. Javio se i tata Ivan, koji je donedavno bio u teškom stanju.
- S tatom sam se čuo, ne šalje on SMS. Ali zvali su me i Niko Kovač, Ante Čačić, Štimac... Svi čestitaju i hvala im. Baš sam gledao slike iz cijele Hrvatske. Sad gledam slavlje u Splitu, mi ne možemo tamo igrati utakmicu, a cijeli grad gori. Pa tko je tu lud? Cijeli Split gori, riva luduje, pa tko ima pravo braniti da Hrvatska dođe u Split? Tko je taj? Dajte, molim vas...
- Rekao sam igračima, lakše je biti prvi nego treći. Moramo taj korak napraviti. Ako smo prvaci, mi smo povijest, besmrtnost, možemo se svi oprostiti... Ako budemo drugi, opet ću biti ponosan. Velika je razlika biti prvi i drugi...
Naravno da jest. Svjesni su toga svi. Svjestan je i izbornik Engleske, koji je na kraju utakmice došao do Dalića i stisnuo mu ruku.
- Rekao mi je: "Imate sjajnu momčad". Pravi gospodin, a ne kao onaj Sampaoli, koji nije htio ni čestitati. Znate da Englezi imaju 24 skauta. Jednog ovdje i 23 u Engleskoj. A mi? Ma, mi smo mali, otkud nama takva logistika? Ali u finalu smo, zar ne?
KVIZ: Koliko si dobro pogledao ulazak u FINALE?
POGLEDAJ NAVIJAČKI HIT: MOJA CROATIA
Sada napokon i ti možeš nositi majice iz najslušanijeg navijačkog spota "Moja Croatia". Od danas ih možeš kupiti na stranici ŽUTI KLIK.
Zgrabi svoju majicu što prije jer zalihe su ograničene!