Dalic i nasi decki, (kao i branitelji) prije svega, su POBJEDNICI. Onih koji su se rodili kao pobjednici, nema. Pobjednik se postaje, a tek manjina nema sposobnosti biti pobjednik. Kako se pobjedjuje?? Na putu do pobjede, pobjednici prelaze manje ili vece prepreke i probleme. Gubitnici kleknu i padaju i na puno manjima, i onda za svoje neuspjehe krive sve oko sebe, od roditelja i okoline do drzave i politicara (ovi zadnji i jesu krivci za mnogo loseg ali NISU samo oni). I to je osnovna razlika POBJEDNIKA i gubitnika, Gubitnik kad padne vise ne ustaje..POBJEDNIK kada padne, podigne se i neustrasivo i jos odlucnije nego prije pada, ide svojem svome cilju,, bez obzira na brojne prepreke, i iskusenja koja su pred njim. Pobjednici imaju jaku i izrazenu zelju za uspjehom i za tu zelju su spremni zrtvovati neka sitna zadovoljstva. Pri ucenju, obuci i treninzima imaju stav; "nikad zadovoljan" ili "mogao sam i vise". Nakon bilo kakvog neuspjeha (koji su sastavni dio puta do vrha-pobjede) odlucni su da se vrate na posao (teren), pametniji, jaci i bolji nek prije. Pobjednici ne mrze onoga tko je njih pobjedjivao bio bolji od njih u odredjenim trenucima ili rusio. Pravi pobjednici od takvih uce. Pravi pobjednik ne laze sebe da nema slabosti. On ih je svjestan i nastoji ih ispraviti,,,,, i na kraju postaje POBJEDNIK. I dao Bog da vecina Hrvata, pogotovo mladezi postanu POBJEDNICI. Vjerujem da je to najveca zelja svih nasih decki i Dalica. Veca nego titule i pocasna clanstva.