'Cure su htjeli slati kući nakon 1. kruga, a naše su dresove prali - studenti. Imali smo isti status'

Izronio je, kaže, na vrijeme. I umalo zaronio kad nikako nije trebalo.

- Taman prije početka utakmice zvao me prijatelj s broda da mu je pao mobitel u vodu i da mu ga treba izvaditi jer ima na njemu neke važne podatke, što li već. Rekao sam mu: "Ronit ću i po mraku ako treba, ali sada me nećeš ni puškom natjerati".

POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatice osvojile srebro

Pokretanje videa...

02:06

rukometašice | Video: 24sata/pixsell

Takav je uvod u utakmicu Hrvatske i Danske, koja je završila povijesnom medaljom i za koju bi njegov prijatelj vjerojatno i "fasovao" da ga je uspio nagovoriti da je propusti zbog jednog utopljenog mobitela, imao Nikša Kaleb. Naganjanja puškom, srećom, po ušću Neretve nije bilo. Štoviše, naš Kina više nije mogao čekati da se mi njemu javimo, već se on javio nama.

- Velikim slovima čestitke, čestitke i opet čestitke curama, baš smo ponosni na njih, cijeli stožer. I, da, jedno malo hvala i danskom izborniku Jesperu Jensenu. Danci su na ljestvici sreće prvi na svijetu, a zbog njega su jako visoko i na ljestvici bahatosti. 

Koja im se debelo obila o glavu nakon utakmice. A prije, zapravo, tek što je počelo, da "ne bude general poslije bitke", Nikša nam je napisao da bi njegov izbor za otvaranje bila obrana čovjek na čovjeka kako bismo flasterima izbacili Dankinje iz fokusa te da će kasnije sve objasniti. Pa, mikrofon je vaš.

- Smatrao sam da bi se takvom divljom obranom Dankinje zapitale što napraviti. Baš kao što smo i mi protiv Francuske kada su nam stavili flastera na Ćamilu. Mijenjali smo ritam obranama 6-0 i 5-1 kad god bi se Dankinje privikle. Nakon svega za mene ne postoji nijedna greška koju su cure napravile, svaki se potez isplatio. Ovo je toliko veliko da se mora gledati samo konačan uspjeh i nadam se da će se sada za rukomet zainteresirati što više djevojčica. Mislim da ako biste pitali nekoga za milijun kuna da nabroji sedam klubova u našoj ženskoj ligi, osim Podravke i Lokomotive, a ima ih 14, ljudi ne bi znali.

Slično kao što do Portugala 2003. nisu znali za nekog Balića, Lackovića, Vorija, Šolu...

- Da, paralele postoje. Mi smo natjecanje prije bili zadnji u Europi, cure su na prošlom Euru također bile zadnje. Druga paralela je da su cure imale odjavljen hotel nakon prvog kruga, a mi smo plaćali našim studentima u Portugalu da nam u studentskom domu nose opremu na pranje. Eto, s takvom smo reputacijom došli i mi i oni. Zato mi je posebno drago. Da, cure su platile školu ulaska u visoko rukometno društvo visokim porazima od Norveške i Francuske, no tu nema zamjerke, mi smo po ulaganju i broju igračica i dalje predaleko od njih. Ali naše cure nisu slučajno sada tu gdje jesu jer kad su pobijedile Nizozemsku, pokazale su da ono protiv Mađarske, kada je sve krenulo, nije bilo slučajno. Vjerujem da će se sada djevojkama javljati i klubovi iz Francuske i Mađarske i da će biti tražena roba.

Kina je prvo, naravno, pohvalio sve cure, ali nekoga ipak malo više. Probajte pogoditi...

- Moja krila. Uvijek posebno gledam kako krila igraju i konačno su proigrala kad su trebale. Jer, da nemamo prava krila, mogu se vanjski mučiti koliko hoće. 

Jedan je baš na ovom turniru u obrani podsjećao na vas...

- Dora Krsnik? I mi u rukometnim krugovima komentirali smo baš da je velika stvar da imamo nekoga tko može takvu obranu odigrati na halfu i drugom u obrani kako bi rasteretio vanjske. Ona se uz sve još bavila "judom, hrvanjem" i tim sportovima. 

U, pak, ženskim ekipnim loptačkim sportovima ovo je prva hrvatska medalja od 1999. godine i europskog srebra odbojkašica. Što reći, a u nekoliko rečenica?

- Treba sada zaboraviti na sve sportove i selekcije, dati curama da uživaju u svojim danima. Ovo je trenutak koji pripada rukometu, a za dublju analizu treba malo natrljati uši Hrvatskom olimpijskom odboru koji se odrekao rukometa na mediteranskim igrama. Vjerujem da će sada ženski rukomet dobiti mjesto i pažnju koju zaslužuje.

POGLEDAJTE SLAVLJE RUKOMETAŠICA: