U Međugorju se ovih dana prodaje kip Gospe koji svijetli, u Banskim dvorima prodaje se recept za izlazak iz krize. I sve se na kraju svodi na slijepo vjerovanje.
Netko vjeruje u svijetleću Gospu i ne može dočekati da se uskoro pojavi njezin autorizirani životopis. Netko vjeruje u povećane poreze i povećane rashode. Netko vjeruje u rasprodaju, netko u investicije. A više nitko u rezove i štednju.
Netko, pak, vjeruje da je odnio pobjedu u ratu s Viviane Reding i misli kako će uspjeti ostale uvjeriti da je sve to radio u svrhu zaštite branitelja, a ne Josipa Perkovića.
A netko vjeruje da će nam ubrzo biti bolje. Da će rasti BDP, padati kamate, da će se povećati prihodi i pasti nezaposlenosti. A netko vjeruje da će brzo izbori.
Vidjelica Vicka i premijer Zoka
U isto vrijeme, na dva suprotna kraja zemlje, odvijaju se dva gotovo istovjetna fenomena. U Međugorju se prodaje kip koji svijetli, u Banskim dvorima prodaje se priča o izlasku iz krize, ustavnim promjenama i Lexu Perković.
Vidjelica Vicka i premijer Zoran Milanović uspijevaju zadržati ozbiljan izraz lica dok narodu pričaju o Gospinih devet tajni, o njezinu životopisu koji je završen, "samo se čeka kad će Gospa reći da se može objaviti", o tome kako Gospa nije komentirala svoj kip koji svijetli u mraku, ali i o tome kako nas je premijer spasio sankcija do kojih nas je sam dogurao, o tome kako ćemo se oporaviti tako što ćemo se zaduživati i rasprodavati imovinu, nastaviti kako smo i dosad, bez otpuštanja birokracije i smanjivanja državnih rashoda, ali s nekom višom silom koja će nas izgurati na površinu.
Možda je to prodavanje magle, ali dokle god ima ljudi koji u to žele vjerovati, takve se priče isplati gurati u javnost. Prodavati to kao mistično kršćanstvo ili kao državnu politiku.
I nije to blesavo. Ipak se svijetleća Gospa našla u središnjem Dnevniku HTV-a, zajedno s obasjanim premijerom, pa bi bilo u redu objema pojavama pristupati s dužnim respektom i, naravno, vjerom da možda sve to ipak nije bezveze i da iza toga doista ima nečega.
Bit će svjetlo!
"Svjetlo je uvod u ono što će tek doći", tajanstveno je poručila vidjelica Vicka, a premijer Milanović se nadovezao: "Imam loše vijesti za pesimiste: bit će bolje".
I svi oni koji vjeruju, po mogućnosti slijepo, oni koji hodočaste Međugorje ili upijaju poslanice u Saboru, u narednim će mjesecima iščitavati znakove i tumačiti poruke, u napetom iščekivanju da se konačno nešto dogodi. Pa makar bolji život.
Naravno, obje ove priče prožete su natprirodnim pojavama, višom silom, neobjašnjivim fenomenima, metaforičkim porukama. Nitko ne zna kako kip svijetli, ali isto tako nitko točno ne zna kako Vlada misli potaknuti rast. Vlada govori o skrivenim dugovima, nezaobilaznim pojavama, krizi u eurozoni, statistikama koje ohrabruju i zavaravaju, a u brojke i podatke bulji se s više neizvjesnosti nego u fosforescentne nijanse na Gospinu kipu. "Evo sad će poruka", kaže vidjelica. "Sve ćete znati za par dana", kaže premijer.
Ateisti i pesimisti
I nema veze što jedni stručnjaci govore da je svijetleći kip obična prevara, a drugi stručnjaci upozoravaju da je Vladina politika pogrešna, kad je opet to sve pitanje vjere. Vjerujte nam kad prenosimo Gospine riječi, vjerujte nam kad kažemo da će oporavak doći. Morate vjerovati da biste bili spašeni. Ili da ćete biti spašeni.
Doduše, u trideset i kusur godina s Gospom se nije dogodilo ništa spektakularno, osim naravno eksplozije vjerskog turizma na kojem se ovoga ljeta inspirirao i sam Zoran Milanović, kao što u protekle dvije godine Vlada nije ostvarila ni jedno ključno obećanje, počevši od kreditnog rejtinga pa nadalje. Ali eto, moramo biti strpljivi i čekati. I vjerovati.
Ako ne ove godine, bit će iduće. Ako ne iduće, onda one nakon toga. Tako mi Boga i tome slično. Jednu vidjelicu zamijenit će druga, jednog premijera zamijenit će drugi, a fenomeni će i dalje živjeti.
A mi ćemo se i dalje pitati: je li to čudo ili prevara?
