Odrastao sam u Novoj Gradišci, gdje obitelj ima veliko gospodarstvo. Imamo preko 100 krava, 500 ovaca i jako puno zemlje. Mene rad na zemlji nikad nije privlačilo, nekako sam se uvijek vidio u nogometu, rekao je
Čudio sam se kad su mi ponudili 'manistru na pome', nisam znao što su 'gradele', 'portapak'...
Dino Mikanović (27) vratio se na Poljud nakon šest i pol sezona u danskom Aarhusu i kazahstanskom Kairatu. Otišao je kao mladi reprezentativac na početku karijere, vraća se u najboljim godinama za nogometaša i s preko 250 odigranih utakmica. Do službenog predstavljanja i izjava prisjetimo se što je sve mladi Mikanović govorio u svom prvom većem intervjuu u kolovozu 2013. godine, kada mu je Igor Tudor dao priliku da standardno zaigra u prvoj momčadi Hajduka.
Pokretanje videa...
Do tada je Mikanović grijao klupu ili utakmice gledao s tribina. Avdija Vršajević i Mirko Oremuš bili su u prvom planu, tako da mladić iz Nove Gradiške nije bio u kombinacijama Miše Krstičevića. Nakon što je Mirko Oremuš otišao u Izrael, a Avdija Vršajević se ozlijedio, Mikanović je ponuđenu šansu objeručke zgrabio i iskoristio je u potpunosti. Toliko je dobro odigrao da Tudor više nije mogao zamisliti početnu postavu bez njega na desnoj strani. Igrao je toliko dobro da je poslovično oprezni i suzdržani Igor Tudor popustio i otkrio kako su ga zvali scouti jednog velikog inozemnog kluba kako bi se raspitali o mladom desnom beku čeličnih pluća. Kasnije je procurila informacija kako je u pitanju nizozemski prvoligaš Heerenveen, čiji je scout Dragi Putevski izjavio kako ga Mikanović podsjeća na Nanija.
- Svaka pohvala godi pa tako i ta, no ne bih je puno o inozemstvu, nije još vrijeme. Kad budem malo dulje prvotimac, kad skupim još nastupa i rutine, onda će biti i vremena za komentare o inozemstvu – govorio je u ljeto 2013. Mikanović, koji je imao zanimljiv nogometni put.
- Rodio sam se i odrastao u Novoj Gradišci, gdje moja obitelj ima veliko gospodarstvo. Imamo preko 100 krava, 500 ovaca i jako puno zemlje. Mene rad na zemlji nikad pretjerano nije privlačilo, nekako sam se uvijek vidio u nogometu, pa sam zarana krenuo na treninge. Najprije u Cernik, a potom i u Osijek.
Premda njemu bliski tvrde kako je ''mali Mika'' ujutro muzao krave, a popodne trenirao'', on se na to samo nasmijao.
-Ma kakvi, nema razloga da tajim, ali stvarno nisam. Mama Suzana, tata Hinko i brat Vinko vode računa o farmi. Ja sam već u trećem osnovne autobusom putovao u Cernik na treninge, a u prvom srednje sam se preselio u Osijekovu nogometnu školu. Živio sam na stadionu gdje sam imao svoju sobu, kao i ostali koji su došli sa strane. Isprva sam počeo kao stoper, kasnije su me prebacili na beka...
I onda su ga snimili scouti Hajduka.
- Tako nekako je bilo. Moram priznati da ni danas ne znam tko je odigrao ključnu ulogu u transferu, tko me snimio, ali odmah sam prihvatio ponudu Hajduka – prisjetio se Mikanović, koji u to vrijeme nije bio navijač svog današnjeg kluba.
Svi su se nekako dijelili na navijače Hajduka i Dinama, a ja nisam simpatizirao ni jedne ni druge. Danas je već druga stvar, danas cijela obitelj i svi susjedi navijaju za Hajduk, ha, ha, ha...
Premda većina mladih igrača ima nekog idola, nekoga koga kopiraju ili bi voljeli postati kao on, Mikanović ga nije imao.
- Nisam nikad imao idola u pravom smislu riječi, no sviđa mi se kako igra Danni Alves.
Nije to bio ni Milan ''Miki'' Rapaić, koji je baš poput Mikanovića iz Nove Gradiške stigao u Split.
- Nisam ni znao za njega dok nisam stigao u Split. Odnosno, znao sam da je iz mog grada, ali ga nisam upoznao. Sreli smo se par puta u Splitu, malo popričali ali ništa više od toga. Ni on, a ni ja nismo od velike priče – kazao je mladi reprezentativac, koji se dobro snašao u Dalmaciji.
- Na dobro se lako naviknuti. Najviše mi se sviđaju more i djevojke, stvarno su prekrasne. No ne smijem puno gledati okolo, da se moja djevojka ne naljuti – govorio je Mikanović koji je ipak imao teškoća na prilagodbu.
- Ponudili su mi ''manistru na pome'' za ručak, a ja ih blijedo gledam. ''Gradele'', ''škure'', ''portapak''... ništa ja to isprva nisam razumio, no malo po malo sam se snalazio, a pomogli su mi i suigrači. Uskakali su i oko prijevoza, dok ne riješim vozačku, Bradarić ili Nižić najčešće, oni stanuju u blizini.
Sportski meni, koji se uglavnom sastoji od piletine, ribe, tjestenine... mu je također predstavljao veliki problem.
- Ja sam pravi mesni tip, pa sve nadoknadim kad dođem kući, na ''domaću hranu'', ha, ha, ha.. Malo se ''vratim u život'', a i ne smeta mi, nemam problema s kilogramima...
Zanimljivo je kako je tada bio rani odlazak mladih igrača u inozemstvo pa su navijači strahovali da i Mikanović ne ode rano vani, poput suigrača Josipa Eleza, koji je otišao u Lazio. Danas su obojica opet na Poljudu.
- Nije još vrijeme za inozemstvo, tek se moram dokazati u Hajduku, bit će vremena za to. Znam da je klub prisiljen razmišljati o prodajama igrača, no meni novac nije u prvom planu, važno mi je da igram i napredujem. Znam da klub nema novaca, no kad bolje razmislim, možda je za nas mladi i bolje da nema, jer neće biti ni pojačanja, pa ćemo mi dobivati više prilike – govorio je u ljeto 2013. Mikanović.
Za razliku od većine nogometaša, koji radije pričaju o nogometu, nego o privatnom životu, Mikanović je bio puno rječitiji na temu privatno, nego na temu nogometa.
- Ne bi ni ja rado pričao o privatnom životu, ali što da vam pričam o nogometu, kad još nisam odigrao ni deset utakmica. Možda da mi savjetom jako puno pomaže Avdija Vršajević. Konkurencija smo, no on je krasan momak, korektan je i uvijek je spreman pomoći. Ili da mi je najdraže igrati kad je na mojoj strani Mario Maloča.
- Onda sam najsigurniji, mogu u napad, a ako ne stignem zatvoriti stranu, tu je Mario da mi pomogne. Možda da se najviše družim s Kišom, premda sam i sa svima ostalima dobar. Ili da je u svlačionici sjajna atmosfera, da smo svi kao jedan, da nema podjela, i da su kapetan Maloča i golman Kalinić zaduženi za dobro raspoloženje i pozitivnu atmosferu...
Nije Mikanović želio previše govoriti ni o Hajdukovim ambicijama.
- Svi su nam predviđali sredinu ljestvice, no nakon prvih pet kola mi smo u vrhu. Nadam se da ćemo se do kraja sezone održati među prve tri momčadi, to bi bio dobar rezultat. No s nama se nikad ne zna, možda na kraju bude i više od toga.
Bio je Mikanović standardan i u mladoj reprezentaciji.
- Veseli me poziv izbornika Kovača, to mi je priznanje za dosadašnji rad i poticaj da ubuduće radim još i više – kaže mladi Mikanović, koji se osim po nogometnom talentu, izdvajao i po pažljivo kreiranim frizurama zbog kojih ga navijači, pogotovo djevojke, najviše i prepoznaju po gradu.
- Volim napraviti frizuru, to je neki moj stil, zaštitni znak. U zadnje vrijeme mi moji doma govore da sam pretjerao, no to je moj ritual. Svakih desetak dana odem u salon kod mog frizera Nede, zajedno smislimo nešto novo i to me veseli... Nije da sam sad kao Ronaldo, Beckham ili Bale, ali volim biti uredno podšišan. I nisam jedini, Kiš jako pazi na frizuru, pa Sušić koji se i farba... Ima nas dosta – otkrio je tada Mikanović, kao i da mu je najdraži klub Real, a od igrača Sergio Ramos. I to zbog tetovaža. U ljeto 2013. započeo je raditi svoju prvu.
- Dao sam izraditi Križni put s Gospom i Isusom. Izabrao sam upravo nju jer sam vjernik, redovito idem u crkvu i želio sam da baš ta bude prva – zaključio je u svom prvom većem intervjuu tada 19 - godišnji Dino Mikanović.