Čudesni tinejdžer iz Hrvatske: Ima 17, a predaje na fakultetu. Harvard ga posebno nagradio

Tian Vlašić (17) nije običan gimnazijalac. On je matematičar kojemu će uskoro biti objavljen stručni rad s područja izuzetno apstraktnih metričkih sustava i topologije u jednom od poznatijih svjetskih časopisa, srednjoškolac koji je već osvojio direktni upis na Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, tinejdžer koji je održao predavanje studentima na kanadskom sveučilištu i dobio pohvale za to.

Tian je mladić s kojim još od osnovne škole rade najbolji profesori matematike i informatike u Hrvatskoj. Istovremeno, od početka srednje škole živi u učeničkom domu, a najviše voli volontirati i pomagati ljudima u nevolji. Upravo je on jedan od dva hrvatska učenika koje su bivši studenti (alumni) Harvarda ove godine odabrali za dobitnika priznanja Harvard Book Prize. Nagradu za 2024. osvojio je i Borna Vidmar, učenik Gimnazije "Matija Mesić" u Slavonskom Brodu. Alumni Harvarda nagrađuju srednjoškolce diljem svijeta za koje procijene da imaju kvalitete kakve ovo sveučilište traži od svojih studenata.

- Na prvu sam bio jako iznenađen da uopće postoji takva nagrada, a onda mi je palo na pamet koliko je to ozbiljno i da se neću previše nadati. I onda sam prije mjesec dana saznao da sam baš ja dobitnik. Od tada samo razmišljam što ćemo sad dalje - kaže nam Tian.

Za nagradu ga je prijavila njegova IX. gimnazija, a ravnateljica Sonja Lušić Radošević i njezinih troje kolega u timu za aplikaciju znali su da on ima i više od onoga što traži Harvard.

- Prepoznato je da Tian ima unutrašnju motivaciju, da je sam napravio svoj put razvoja. Online mogućnostima vinuo se u nebesa. Već u osnovnoj školi radio je s profesorima s PMF-a. Mene osobno fascinira to što je sam u Kanadi potražio profesora da mu procijeni rad koji je napisao. Tamo je održao i predavanje. Tad je rekao: 'Došao sam niotkud, a slušali su me studenti postdiplomskog studija' - ističe prof. Lušić Radošević.

Životna priča ovog mladića zapanjujuća je koliko i njegov talent. Rođen je i odrastao na otoku Lošinju, gdje je u Malom Lošinju završio osnovnu školu. Još kao maleni dječak pokazao je velike sposobnosti i intelektualnu znatiželju. 

- Najranije me u djetinjstvu zanimala kemija, to je poslije preraslo u interes za fiziku. I onda sam shvatio da je taj primijenjeni dio restriktivan, ograničavajuć. Skužio sam da mi je matematika puno prirodnija, u tome području sam se osjećao puno slobodnije - priča nam Tian u dvorištu svoje IX. gimnazije.

Istraživao je, kaže, preko YouTubea, dok nastavnica informatike u 6. razredu nije prepoznala što sve zna.

- Prof. Tanja Cvijanović Stipić shvatila je da već znam infinitezimalni račun, integrale, derivacije... Počeli smo raditi gradivo koje se radi na kraju 4. razreda srednje ili na početku studija matematike. Uživao sam u tome. To mi je bio hobi i danas mi je matematika više hobi - opisuje nam Tian.

Prof. Cvijanović ga upućuje na prof. matematike Nevu Slani iz Opatije. S njom je radio na kompleksnijim temama, teoriji brojeva. Nakon nekog vremena preusmjerila ga je profesoru Matiji Kazalickom na PMF-u.

- I to je bio moj prvi doticaj s PMF-om, na početku 8. razreda. Moram priznati da sam tada prvi put čuo za taj fakultet. S prof. Kazalickim sam nastavio raditi na teoriji brojeva. Upravo me on uveo u taj rigidni znanstveni pristup, preciznost. Ja sam njemu poslao sve te svoje škrabotine i formule i on je rekao, ok, ali zašto to ne raspišeš ovako i onako - tumači Tian.

Uskoro se povezao i s prof. Andrejem Dujelom, jednim od naših najvećih matematičara i autorom knjige "Teorija brojeva". 

- Svi profesori su imali super komentare, nitko me nije podcjenjivao, smatrao manje važnim, stvarno su ljudi jako pristupačni i gledali su me kao svoga kolegu, jako sam se ugodno osjećao i nikad se nisam ustručavao bilo što podijeliti s njima - ističe Tian.

Mama i tata najveća podrška

Rad s profesorima s PMF-a potaknuo ga je da dođe u Zagreb.

- Shvatio sam da ću u Zagrebu imati puno više prilika za daljnje učenje. Raspitivao sam se o školama i odlučio sam se za IX. gimnaziju jer imaju jako dobru reputaciju da se dobro brinu o svojim učenicima. Ja sam bio svjestan svih svojih mana i što me pogađa i zato mi je bilo važno da škola ne bude samo jako kompetitivna već da će uz kvalitete znati prepoznati i eventualne naše probleme - kaže nam.

Da je bilo lako, nije, priznaje. Ipak, mama i tata, Nera i Alan odigrali su presudnu ulogu u Tianovom razvoju.

- Bez njihove podrške ne bi bilo ništa. Imao sam jako lijepo djetinjstvo, uvijek sam imao priliku istražiti ono što me zanima, oboje su prepoznali da nisam kao svi ostali i da mi interesi odskaču od svih ostalih i da će mi trebati puno specifičniji pristup. Tako da su bili jako razumni kad sam pisao formule i radio eksperimente. Mami je bilo jako teško, ali jako je važna stvar da su mi dali podršku da odem u Zagreb - iskren je.

Rad u međunarodnom časopisu

Tian je potpuno samostalno došao i do predavanja na kanadskom sveučilištu.

- Lani sam bio u posjeti bratu i sestri u Kanadi. Poslao sam mail sa svojim radom profesoru Deping Yeu na Memorial University of Newfoundland. Ne samo da mi je odgovorio, već je inzistirao da rad prezentiram njegovim studentima na Masters studiju. Prošlo je izvrsno, a profesor mi je skrenuo pozornost da vrijedi objaviti u prikladnom časopisu. Preporučio mi je da se javim jako dobrim profesorima, svjetskim stručnjacima u tom podučju. Ja nisam ni znao da je to moguće da me saslušaju. Profesorica Monika Ludwig sa Sveučilišta u Beču čak se ponudila da mi bude mentorica za rad - priča s lakoćom.

Taj rad, "Segments and Convexity in Metric Spaces", koji je napisao s mentoricom, prof. Melitom Šulc iz IX. gimnazije, ovih dana treba izaći u časopisu The Rose-Hulman Undergraduate Mathematics Journal.

- To je jedan od rijetkih časopisa orijentiranih i na srednjoškolce i na studente. To što sam srednjoškolac je jako važan dio mog identiteta - zaključio je Tian skromno.

Hoće li upisivati PMF, tek treba odlučiti. S nagradom Harvarda otvaraju mu se i mnoge mogućnosti za stipendiju.

- U našem sustavu nema dovoljno dobro razrađene strategije za darovitu djecu, no u našoj je školi postao dio obitelji. Svi su kod Tiana prepoznali njegovu znatiželju, kritičko razmišljanje, dublji pristup sadržaju... Profesori mu žele što više izaći u susret, no on želi odraditi sve obaveze kao i ostali učenici. To je dobar put, iako nije jednostavan - zaključila je ravnateljica Lušić Radošević.