Ima nešto u tome. Često visim po nekim forumima čitajući takve teme i obožavam slušati starije ljude kad se raspričaju o tome. Većinom pričaju s oprezom i dozom sumnje, jer često puta su ih mnogi ismijavali. Priče su zbilja fascinantne, a ljudi koji su mi ih pričali se kunu u to da su priče istiinte i da ni dan danas sebi ne mogu suvislo objasniti neke od situacija u kojima su se našli oni ili njihovi bližnji.
PatriciaMorrison
03.11.2013.
Odustani
Istina je svuda oko nas samo je treba vidjeti .I prepoznati. )
Kr
Kristina-
03.11.2013.
Odustani
Citala sam i ja o tome, ali dosta prica mi djeluje izmisljeno. Najluda prica koju sam procitala je ona u kojoj lik tvrdi da mu svaku vecer dolazi zenski duh, a
ndeo ili sto vec i prica s njim...
Prikaži još ↓
PatriciaMorrison
03.11.2013.
Odustani
Ima dosta priča koje su izmišljene ,ne može se u sve ni vjerovati ,ali uvijek postoji onaj postotak koji ti ispričaju ,a znaš da ti ljudi ne lažu ,ono što su o
ni doživjeli ili njihovi bližnji ,ili netko od nas samih ako je nešto doživio paranormalno.Onda je i taj mali postotak više nego dovoljan jer se uvijek iznova pitaš neke stvari koliko god tvoj um to ne prihvaća.
Prikaži još ↓
iž
-istina živa-
03.11.2013.
Odustani
aj jednu zanimljivu ako ti nije problem pisati,,,
cu
curiousfb
03.11.2013.
Odustani
Imam ja jednu priču.... moju.Imala sam tada možda dvanaest godina. Ni dan danas nakon skoro četrdeset godina mi ne izlazi iz glave :( Uglavnom teta mog oca za k
oju je on bio izuzetno vezan, othranila ga je jer je ostao siroče,bila je teško bolesna, na umoru...i otišli smo kod nje...Sjećam se da je već večer pala, zapravo već je bilo oko deset sati, sve mirno,ni glasa, osim možda laveža pasa u selu...Ja sam izašla na balkon, naslonila se na ogradu. gledala kuće koje su se vidjele sa balkona. I tad je otpočelo, prvo što sam pomislila bilo je da netko nešto otkiva na nakovnju..Dosta prodoran zvuk...Ritmički se ponavljao...Ušla sam nakon nekog vremena u sobu u kojoj je bila rodbina okupljena oko tetine postelje i pitala što se to čuje izvana, tko to u tako kasno doba nešto lupa...Svi su se začudili i rekli da ništa ne čuju....a ja i dalje čujem zvuk koji dopire kroz otvorena vrata...Čak sam nekoga bila i pozvala van...ali ništa nije čuo...Nakon nekog vremena su mi rekli, ajde ti mala u krevet, kasno je...Tu noć je umrla tatina teta...A ja sam nakon mnogo godina od tog događaja pročitala negdje, da to otkucavaju posljednji sati i minuti osobe koja umire,i da su djeca sposobna to čuti..i sad se ježim :(
Prikaži još ↓
tn
tvoja_najgora_noćna_mora
03.11.2013.
Odustani
Haha Kristina, znam tog lika, znam s kojeg foruma i znam koja priča. Je. Tamo ima dosta nategnutih. Al eto kad me Lav već inicirao, ispričat ću jednu koja se me
ni osobno najviše dojmila. Baš zato jer sam je čula uživo od čovjeka koji nikako nije mogao znati za forum i stvari koje čitam. (starija osoba). Nakon toga sam pa skoro i u originalu pročitala na jednom forumu od jedne druge osobe i tada me prožela neopisiva jeza. Morat ću u dva komentara jer ne stane sve u jedan. :)
Dakle...
Prikaži još ↓
tn
tvoja_najgora_noćna_mora
03.11.2013.
Odustani
Autor priče piše da u vrijeme rata u Bosni, tamo negdje 1993. u zimi čekali su danima u zasjedi. Kažu bilo je zračne linije svega par metara od njih i neprijate
ljskog tabora. Tih dana se napetost mogla nožem rezat, samo se čekalo tko će prvi zapucati. I tako, on i jedan njegov ratni kolega bili su na straži. Dobili su fini dalekozor i poslani su bili par metara naprijed gdje su se fino uvalili, pričali i usput svako malo pogledali u dalekozor. Sve je bilo normalno, neprijatelji u taboru su nosili drva, tipičan dan kao i svaki drugi. I sad shvatili su kako su dalje pričali da je nakon nekog vremena tamo od nikuda počela akcija. Čuli su se vriskovi, vidjeli su da vojnici okolo trče s puškama i u par sekundi počelo se pošteno tuć. To nešto ih je napalo s boka. U taj tren ostatak grupe se približio njihovom položaju i počeo tući po njima jer su bili uvjereni da su neprijatelji napali prema njihovom položaju, ali s njihove strane, autor se kune, nije došao ni jedan metak. U onoj svoj strci uzeo je dalekozor i pogledao u daljinu. I vidio obris nekog povećeg stvorenja, ženskog gornjeg djela lica, ali ogromnih zubiju i kanđi. kako gleda ravno prema njima u mrak. Kaže "kao da je znalo da smo ondje." Nakon svega par minuta sve je utihnulo. Ujutro kad se razdanilo, grupa je krenula prema neprijateljskom položaju, ali tamo nisu zatekli ništa osim zgarišta i krvavog snijega i oružja rastepenog svuda uokolo. Ipak negdje ispod snijega, pronašli su u potpunosti osakaćenog vojnika koji je izgledao kao da mu je nešto trgalo meso s tijela. Zapovjednik je samo prokomentirao "a baš je ovog raznijela bomba." Navodno da je tako išlo i u zapisnik.
Prikaži još ↓
tn
tvoja_najgora_noćna_mora
03.11.2013.
Odustani
Eto. Fasciniralo me upravo zato što sam sličnu verziju priče čula od svog jako dobrog poznanika, koji se također kune da u vrijeme rata u Bosanskim zabitima i o
noj divljini su se nagledali neobjašnjivih stvari. Da napomenem, moj poznanik nema nikakve posljedice rata i nije bio puno izložen općenito ratištu da bi se to prozvalo nekim psihičkim problemom. Stariji ljudi po bosni za ta bića imaju i neko ime. (zaboravih), ali kažu da većina seljana zna što su ti vojnici tu noć vidjeli. Eto. :)
Prikaži još ↓
iž
-istina živa-
03.11.2013.
Odustani
noćna moro hvala na trudu,,,,a evo mislim da je ta priča nastala od straha za goli život,,,jednostavno čovjek u svem tom kaosu od straha vidi i čuje nadnaravno,
,,mislim da bilo koja osoba koja se nađe u takvoj situaciji može proživjeti potpuno isti scenarij,,,,,,neznam dal vjeruješ u tunel i na kraju svjetlo ja ti kažem da prilikom moje saobraćajne to sam doživio i i tunel i svjetlo zatim mir,,tišina i buđenje,,,znam da još puno ljudi isto u saobraćajnoj to isto su doživjeli,,,,potpuno isti scenarij,,,,,a inače sam nevjerni toma,,,,
Prikaži još ↓
tn
tvoja_najgora_noćna_mora
03.11.2013.
Odustani
Ma znam. Zapravo ja sam ti to puno dublje išla čitati. Pa sam na kraju naišla na toliko stravične zaključke da sam morala s tim prestati jer me jednostavno poče
lo biti strah. Ovo si u potpunosti u pravu što si rekao. Strah je tu sigurno kumovao. Ali zanimljiva je činjenica da ta bića povezuju s drugom dimenzijom. A znaš to je njima inače svojevrsni "portal", odnosno vrata u našu dimenziju? Naš strah. Mogu prijeći i postati stvarni. A tamo je bila ogromna količina straha. Tak da to sve zapravo i ima nekog smisla. Baka mi je davno rekla: " Ako ti se učini da te netko zove po mraku dok si sama, a znaš da nema tko biti u tom trenutku, nikad ali nikad se nemoj okretati." Ja sam si to sve tak protumačila. Inače da, odgovorim @curiousfb, ista stvar se dogodila obitelji mog dečka prije par godina. Sjedili su svi u boravku, večer kao i svaka druga. I odjednom je na polici počela zvoniti budilica a oni ostadoše šokirani. Ta budilica godinama nije korištena niti navijana. Stajala je tamo za ukras, čak nije služila niti kao sat, a u njoj nije bilo nikakve baterije! Drugi dan su javili da im je umrla prabaka. Vjerujem da je to svojevrsni pozdrav mrtvih. Padanje slika, zvoncanje tanjura, kuckanja...
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .