Studentica medicine iz Londona našla se u trgovačkom centru, kad je odjednom na nju pao čovjek. Ostala je nepokretna, no ne predaje se i vjeruje da će to iskustvo pomoći da bude bolja liječnica
ISPOVIJEST DJEVOJKE
Čovjek je pao na nju i ostala je nepokretna: 'Imala sam sreće'
Tog dana, 17. listopada prošle godine, nisam trebala biti u šoping centru Westfield u istočnom Londonu. Upravo sam završila s osmotjednim radom u Maidstoneu u Kentu i prijateljica me vozila natrag u London. Odbacila me do trgovačkog centra, jer je išla u kupovinu i baš kad smo se razdvojile, u jednoj sekundi sam gledala u svoju torbu, a u sljedećoj sam ležala na leđima i gledala u strop, priča Grace Spence Green.
I kao u filmovima, osjetila je da ne može pomaknuti noge i počela vrištati od užasa.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Bila sam bez svijesti sedam minuta. Okružili su me policajac i skupina studenata medicine, a unatoč panici koju sam doživjela, bila sam lucidna i svjesna toga da u blizini mene na podu još netko leži, koga su ljudi također okružili. Čula sam kako mu ljudi govore da je pao s velike visine. Tako sam zaključila da je netko sletio na mene, priča djevojka koja je tada bila studentica četvrte godine medicine.
Prevezli su je u bolnicu, gdje su je dočekali roditelji i dečko Nathan. Liječnici su utvrdili da joj je teško oštećena leđna moždina u području prsnog koša. Drugi dan je završila na operaciji koja je trajala osam sati, no ostala je paralizirana malo ispod razine prsa.
- Vrat mi je bio napuknut, no tehnički gledano, imala sam sreće, jer da je bio slomljen, ostala bih paralizirana od vrata dolje. Na kraju su me prebacili u Specijalnu bolnicu za bolesti kralježnice Stanmore, na sjeverozapadu Londona, no prošlo je mjesec dana prije nego što su mi liječnici htjeli reći nešto više o posljedicama moje nesreće i ozljedama. To mi je bio najgori dan u godini.
Nakon što mi je psihologinja rekla da više nikada neću hodati, sjela sam u svoja invalidska kolica osjećajući se potpuno slomljenom. Tad sam shvatila da više nisam 'samo bolesna', već da je to sada moj život.
Prošla sam fazu negiranja. Penjanje je, inače, bilo moja velika strast, poučavala sam djecu toj vještini svaki tjedan. Trebale su još samo dvije godine da postanem liječnica, i za Božić sam planirala posjetiti obitelj u Australiji, a sada dijelim bolničku sobu s tri žene u njihovim 80-ima.
Još uvijek ne znam zašto je čovjek koji je pao na mene skočio. Prije toga pet je sati hodao centrom i nikom nije izgledao opasno. Koliko znam, nije pokušao samoubojstvo, a kad su ga otpustili iz iste bolnice u kojoj sam bila, bez ozljeda, osim slomljene noge, psihološki testovi koje je prošao pokazali su da nije samoubojica.
Završio je u zatvoru na četiri godine, nakon što je priznao nanošenje teških tjelesnih ozljeda, no ne želim se ljutiti i stalno razmišljati o tom događaju, pitajući se što bi bilo da je bilo... Naime, kad bi mi netko dao izbor da će anonimna osoba pasti na mene i umrijeti, ili preživjeti, a da ja završim s ovim ozljedama, uvijek bih izabrala istu stvar - ovo što se dogodilo, priča djevojka.
Uz podršku svoje obitelji, usredotočila se na terapiju. Kako su prolazili tjedni, naučila je kako stajati bez pomoći, pomicati dijelove nogu i vraćati snagu u ruke i gornji dio tijela.
- U siječnju su me otpustili iz bolnice. Nathan i ja našli smo novi stan, povukla sam se s fakulteta na godinu dana i počela učiti turski jezik i posvetila fizioterapiji. Trener penjanja kojeg poznajem od svoje 11 godine cijelo je vrijeme bio uz mene. Pripremamo se za uspon na El Capitan u Yosemiteu, i to za oblik penjanja koji se naziva skakanjem, pri čemu se rukama povlačite po konopu. Liječnici kažu da je oporavak moguć dvije godine nakon ozljede kralježnice, da ljudi tada dosegnu maksimum, no ljudi stalno nadmašuju očekivanja, kaže Grace. Dodaje kako ju muči percepcija ljudi o invalidskim kolicima.
- Znam da često s najboljim namjerama ponude pomoć, ali želim da se prije toga zapitaju: 'Nudim li tu pomoć zato što čovjek izgleda kao da ju treba, ili zato što je u invalidskim kolicima', kaže Grace. Ponovo se vratila na studij i kad ga završi želi specijalizirati pedijatriju.
- Znam da će me ovo iskustvo učiniti boljim liječnikom, jer sad razumijem što znači zaglaviti u krevetu, iskusiti kroničnu bol, nositi se s neizvjesnošću, osjećati se ranjivo na rukama zdravstvenih radnika. Nekad sam mislila da je medicina znanost. Sada znam da je to umjetnost, zaključuje Grace svoju ispovijest za The Guardian.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
16:11
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
