Čovječe, naljuti se: Psovanje je zdravije od C vitamina

“Odakles’ tiiii pizdat’ mateaarna” - viknuo je u nedjelju na mene brkati striček u autu s njemačkim tablicama i divljački nagazio na gas u potrazi za drugom osobom koja će ga pustit da se ubaci u lijevu traku kolone.

“Iz Zagreba!” - viknula sam, ali nije me čuo jer je već otišao.

Tad smo već stajali u koloni preko sat vremena.

Pustila bi ga ja da se ubaci, ali nisam iz jednostavnog razloga koji proizlazi iz još jednostavnijeg prometnog principa - jer sam netom prije pustila jednu ženu da mi se ubaci, a pravilo je da svaki auto pusti jedan auto. Ne dva ili tri ili pet, kolona nije gangbang.

To sam mu sa smiješkom pokušala i objasnit, na engleskom, jer ne pričam jezik s njegovih tablica dovoljno dobro da mu to kažem na njemačkom. Bila sam ljubazna i informativna, čovjek se naljutio, jebi ga.

“Jebeni Slovenci” - zaključile smo frendica i ja pola sata kasnije, kad smo napokon ušle u deželicu.

Trebalo nam je 6 sati do Beča, iako bi nam u normalnim okolnostima trebalo 4, ali “jebeni Slovenci.”

Nema veze, nije nam se žurilo - koncert od Cher je tek sutra, imamo vremena za sve, čak i za kolone.

Tri dana kasnije, gospođa na GPS-u nas je odlučila vratit u Zagreb preko Mađarske jer joj je to bila draža opcija na putu iz outleta u koji smo stale na povratku.

Ne samo da je odlučila da će nas poslat u Mađarsku - za koju nismo imale vinjetu jer nismo znale da treba - odlučila nas je odvest na izlet po selima u kojima nije pametno ostat bez benzina jer postoji mogućnost da ćeš ostat i bez bubrega.

Prvo nam je bilo smiješno - nije nam se žurilo, a nije nam se ni vraćalo preko Slovenije koja nas je naguzila par dana prije, pa je Mađarska bila sasvim ok.

“Krenite sjeverozapadno” - može, gospođo Đurđa, hvala vam što pričate latinski.

“Na kružnom toku, izađite na prvi izlaz” - jesmo. Završile smo pored pruge. S lijeve i desne strane prljavi potočić, ispred nas metalna vrata koja možda vode u skladište gumenih bombona, a možda u hladnjaču s organima. Vratile smo se na kružni tok - ipak je trebalo izać na drugi izlaz, hvala gospođo Đurđa.

Bilo nam je smiješno i kad nas je na sljedećem kružnom toku opet poslala na prvi izlaz - ovaj put je vodio na makadam na kraju kojeg su bile krave, ali tad smo već shvatile da Đurđa pod “prvi” misli drugi.

Bilo nam je smiješno i kad nas je Đurđa na putu do Zagreba odvela u selo naziva Sótony.

Pola sata kasnije, kad je u autu počela svijetlit rezerva, bilo nam je malo manje smiješno.

Jebi se, Đurđa, ovako počinju mnogi horor filmovi.

“Ako nas ubiju, tužit ću Google maps” - rekla sam negdje 15 minuta prije nego što smo napokon pronašle benzinsku na kojoj se između ostalog mogao kupit i kupus.

I vinjeta, ali tad još nismo znale da nam treba vinjeta. Trebale smo znat, ali jbg, nismo ni razmišljale o tome jer nismo znale da ćemo bit u Mađarskoj.

Saznale smo kad nas je Đurđa napokon odvela do autoputa. Plan je bio da ju kupimo na prvoj benzinskoj, ali prva benzinska se nije dogodila prije granice.

“Jebena Mađarska” - realno, nije Mađarska kriva, ali moraš opsovat nekog, a nekako ti je draže da taj netko ne budeš ti. Iz istog razloga je onaj striček opsovao mene, iako ja nisam kriva za to što on namjerno ignorira pravilo “svaki auto ispred sebe pušta jedan auto.”

Nije kriva ni Slovenija, ni Đurđa, ni Cher zbog koje smo i išle na put.

“You know what? Fuck you, George!” - započela je koncert pjesmom “Woman’s world”, a onda nam je ispričala priču o tome kako je rekla Georgeu Milleru da odjebe kad joj je javio da ju ne želi u filmu Witches of Eastwick jer je s 40 prestara. Sad ima 73 godine i još uvijek je potpuno mlada.

S 40 je prvi put došla kod Davida Lettermana, a kad ju je pitao zašto nikad prije nije htjela doć, rekla je “because I thought you were an asshole.”

Mislila je to jer je bio asshole prema njoj godinama prije, pa mu je i rekla.

“To je 1986. bilo neprihvatljivo jer nije damski - rekla je, “ali svejedno sam mu morala reć.”

Publika se složila, “fuck you, George!”

“What’s YOUR grandma doing tonight?” - rekla je na kraju priče, krenula pjevat “Strong enough” i odjednom više nije imala 73. Ni 40.

Proplakala sam cijeli koncert - nevjerojatno je koliko jedna žena može istovremeno biti stara i mlada, oličenje nježnosti i krhkosti koje izgleda kao da u bilo kojem trenutku može malim prstom preokrenut cijeli svemir.

Čak i dok izgovara da ima 73, vjeruješ da ima 30.

Čak i dok kaže “fuck you”, imaš osjećaj da gledaš najveću profinjenost na svijetu.

Stvari koje djeluju nespojivo. Mlada starica. Dama koja psuje.

A zapravo nije nespojivo.

Godine ne čine starost. Ja znam stare ljude od 32 godine. Znam i mlade od 60.

Ni psovanje ne čini čovjeka.

Onaj striček što je mene opsovao nije seljačina jer psuje. Seljačina je jer se gura u prometu, ali to su dvije odvojene stvari.

Nisam ni ja ništa manje dama kad kažem “jebeni Slovenci.”

Često mi to znaju reć kad u pisanju koristim psovke.

“To ne priliči jednoj dami” - ok, onda ja nisam dama nego samo osoba.

Osoba koja tu i tamo voli koristit psovke.

To ne znači da ću u restoranu juhu jest rukom, ni da ću nagurat uložak u wc u kafiću, ne znači da neću reć dobar dan kad uđem u dućan ni da ću se derat u kinu, podrigivat u kazalištu ili bacat kore od banane po podu - to samo znači da tu i tamo volim opsovat.

“Volim” je možda krivi izraz, “moram” je češće točniji.

I često naiđem na nekoga kome je to potpuno neprihvatljivo.

“Ružno je kad žena psuje” - to mi najčešće kažu.

Inteligentniji argument bi bio “ružno je kad osoba psuje”, ali potejto-potato.

“Ne moraš psovat, nije lijepo.”

I slažem se, psovanje nije lijepo.

Ali ponekad je nužno i tad je najljepše na svijetu.

Tipa, “jebi ga.” To isto u teoriji nije lijepo, ali je zapravo prekrasno.

Možeš reć “ah, što sad”, ali nije to to.

Mogu ja reć “pih, baš smo se načekale na granici”, ali “jebena Slovenija” je toliko ljepše. I točnije.

Kad te Đurđa odvede u Sótony, sve osim “jebi se, Đurđa” zvuči krivo.

“Jebi se, George” - rekla je Cher Georgeu Milleru kad joj je rekao da je prestara.

Nimalo damski, rekli bi mnogi, a ja se ne slažem.

Cher nije nimalo manje mlada jer ima 73 i nije nimalo manje dama jer psuje.

To su sve samo staromodne ideje za zastarjelu verziju dame, one koja je jadna često u nevolji pa ju neki džentlmen treba spasit.

Takva dama možda nije smjela psovat, ali ove nove smiju.

Jedno ne mora isključivat drugo.

Koncert je bio prekrasan, emotivan, čaroban, ali bio je i PREJEBEN jer je Cher prejebena žena i ne postoje točnije riječi za nju.

I ja nisam ništa manje dama zato što sam rekla da je nešto prejebeno. I dalje sam emotivno đubrence koje plače na Cher, i dalje ću bit pristojna na mjestima na kojima se očekuje pristojnost, ali i dalje ću viknut “upizdumaterinu” kad stanem na legić ili kad dobijem ceduljicu za Poštu a bila sam doma.

Jebi ga, za mene psovke nisu pokazatelj da je netko nekvalitetna osoba - samo da je OSOBA.

Znam toliko ljudi koji ne bi nikad opsovali (i to spominju kao svoju najbolju kvalitetu), ali bi ti zato prvom prilikom zabili set noževa u leđa.

Oni nisu ništa bolje osobe zato što nikad ne psuju, kao što ja nisam ništa lošija osoba kad psujem jer sam pala (razbila se ko p**ka) na zebri prošli tjedan nakon što mi je tenisica otkazala suradnju.

“Jebemti tenisicu” - opet nije damski, ali nije se damski ni raskeljit po podu, pa jesam.

Psujem tu tenisicu svaki dan jer me peče lakat koji sam oderala. Ne psujem zato što sam neodgojeno smeće od osobe, nego zato što je psovanje tenisice moja mala terapija i imam pravo na nju.

Imam pravo reć “odjebi” kad pričam o nekom kome je trebalo reć da odjebe, imam pravo reć “jebena Slovenija” kad čekam sat i pol na granici, imam pravo psovat GPS Đurđu kad me vodi u Sótony - možda nisu najljepše riječi na svijetu, ali život nije uvijek ispunjen situacijama koje traže najljepše riječi.

Ponekad treba opsovat jer ponekad ništa drugo nije dovoljno dobro.

Šta da čovjek kaže kad se rastepe na zebri jer mu je tenisica izašla na prvi izlaz a trebalo je na drugi?

“Oh, nezgodna li je ova gravitacija?!”

Ne, kažeš “jebemti tenisicu”, jer je to iskreno i točno.

Možda nije najljepše za čut, ali nije ni cikla najljepša za jest, pa je svejedno zdrava.

Možda nije damski, ali kog boli k - zdravo je, a najdamskija stvar koju možeš radit je to da paziš na zdravlje.

S druge strane, potpuno je nezdravo stat na legić i umjesto psovanja reć “pih, nemile li situacije!” jer to znači da u sebi skladištiš negativne emocije.

Reci lijepo legiću da jede govna i onda ste na nuli.

Reci lijepo Đurđi da odjebe sa svojim sjeverozapadom i razgovara se s tobom kao normalna osoba.

Nije nužno vokabular koji bi koristio za govor na Oscarima, ali ponekad treba i to.

“Ružno je kad psuješ” - možda je, ali često je i wellness za dušu.

Neke riječi, tipa odjebi, su čak i alat za mentalnu higijenu.

Ne zagovaram ja ovdje psovanje kao način sporazumijevanja, ali definitivno ga zagovaram kao povremeni način opuštanja.

Tu i tamo, kad zatreba (minimalno 6 puta dnevno), bez bojazni da će ti netko reć da nije damski jer znaš da je ljudski.

Ja mislim, možda i griješim, ali svejedno mislim da su ljudi koji po potrebi sočno opsuju bolji, sretniji i kvalitetniji ljudi.

I mislim da je to sigurno jedan od razloga zbog kojih je Cher mlada sa 73.

Jer zna da je “odjebi” ponekad nužan i da je “asshole” ponekad jedini točan opis, bez obzira na to što će netko u publici reć da je to ružno i neprimjereno jednoj dami.

Jebi ga, ponekad moraš reć “fuck you” Đurđi iz GPS-a jer je sve ostalo neprirodno.

Realno, ovi koji baš nikad nikad ikad ne opsuju ne mogu bit baš najnormalniji na svijetu…

Možda lažu da ne psuju, možda nikad nisu čekali sat i pol na granici, možda samo nisu pogledali film AdAstra… jer tad MORAŠ reć “koji ku*ac je ovaj Brad Pitt nama ispričao?”

Možda nisu vidjeli cijene karata za Celine Dion.

Možda im Pošta donosi pakete na vrata, možda njihov HŽ ne kasni, možda im je samo dovoljno reć “dovraga” umjesto spojit pas i mater…

U svakom slučaju, meni nije.

U mom svijetu Đurđa zaslužuje jebemti, Cher zaslužuje prejebeno a karte za Celine Dion zaslužuju jeeebote.

I ako mi za ovaj izlet po Mađarskoj na adresu stigne kazna jer nisam imala vinjetu, ta kazna će od mene čut riječ koju vjerojatno čuje najčešće - odjebi.

Možda taj moj svijet nije “damski” svijet, ali barem ga dijelim sa Cher, a to je prejebeno.

“Mogla si reć da je ODLIČNO.”

Nisam, jer nije odlično nego je prejebeno.

A prejebena je i knjiga od Stilusa koju ću sad podijelit na svojem Facebooku i Instagramu - zove se “Čovječe naljuti se” i svidjet će se svim pripadnicima “nedamskog” svijeta u kojem je normalno tu i tamo popizdit i reć “jebemti” gdje je “jebemti” dobrodošao. Možete ju i kupit od danas, ima je na svim kioscima i knjižarama, ali ja imam 10 komada za podijelit pa prvo možete probat kod mene.

Pravila su jednostavna, samo mi u komentaru trebate napisat što mislite o psovanju kao ispušnom ventilu. Ako se ne slažete sa mnom, to neće umanjit šansu da dobijete knjigu - možete me probat uvjerit da je život bez psovki bolji život. Ali vjerojatno vam neću povjerovat jer ne vjerujem ljudima koji nikad ne psuju - Đurđa iz GPS-a nikad ne psuje, vjerojatno zato i je zločesta i govori “sjeverozapad.”

Jebo te sjeverozapad.

Fuck you, Đurđa!

Srdačan pozdrav svim članovima kluba rekreativnih psovača, mi ćemo ostarit mlađi od ovih koji si nikad ne daju oduška.