Cijeli svijet smijao se forama iz serije koju kritičari nisu voljeli

TV kritičari ovu su seriju nazivali jednom od najnesmješnijih britanskih komedija svih vremena i sinonimom za mediokritet britanskih serija iz sedamdesetih, no istodobno je filmska verzija serije bila najgledaniji film 1971. u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Kultna serija 'U autobusu', koju trenutačno možete gledati na HRT-u, prati patnje vozača autobusa Stana Butlera i njegova konduktera Jacka koje se u imaginarnom gradiću Luxtonu razvijaju iz epizode u epizodu. Njihov bijedni život još bjednijim čini inspektor Blake, zvan Blakey, kojeg su često zvali Hitlerom i Drakulom upravo zbog njegovih prepoznatljivih brčića

- Znam da ću sad biti ograničen izborom uloga, ali ne planiram prestati glumiti. Previše volim glumu i volim taj osjećaj pripadnosti nekoj obitelji, a to je upravo bila serija ‘U autobusu’. Nije to bio posao; previše smo se zabavljali da bismo ga zvali poslom - izjavio je glumac Stephen Lewis, koji je svoju najpoznatiju frazu 'Platit ćeš mi za ovo, Butleru!' ponavljao do kraja života u domu za umirovljenike.

Inspektor Blake se preselio u Butlerovo kućanstvo kao podstanar pa je od sporednog lika postao jedan od protagonista serije. Iako je lik Stana Butlera trebao biti u srednjim tridesetima, glumac Reg Varney imao je 52 godine kad je počelo snimanje serije. Da bi izgledao mlađe, svaki put je morao nositi vrlo tešku šminku.

- Nikad nisam imao agenta. Uvijek je sve išlo od usta do usta. U 2. svjetskom ratu prijavio se sam kao jedan od električara, a završio kao jedan od najvećih zabavljača, prvo u dvoranama, a zatim i na pozornici - otkrio je svojedobno kako je karijeru počeo kao harmonikaš. Seriju, koja se emitirala od 1969. do 1973., napustio je u posljednjoj sezoni pa se nije pojavio u posljednjih šest epizoda, a razlog je bio njegovo preseljenje u drugi dio Ujedinjenoga Kraljevstva kako bi radio u tvornici koja proizvodi autobuse.

Nije bio jedini glumac čiji se privatni život isprepletao s ulogom. Bob Grant, koji glumi konduktera Jacka, zaista je radio kao vozač autobusa kako bi otplatio troškove studiranja na Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti.

- Za mene je bilo najgore kad je završilo snimanje serije. Imao sam osjećaj kako je to raditi, a kad su mi to oduzeli, osjećao sam se užasno. Ispred sebe vidio sam jedino besposlene mjesece, nagomilane dugove i bio sam bez nade. Pao sam u tešku depresiju i mogao sam satima sjediti s glavom među nogama - izjavio je slavni kondukter, koji se u 71. godini ubio, s dijagnozom bipolarnog poremećaja i s mnogim mentalnim problemima.

Filmsku trilogiju 'U autobusu' uzastopno su snimali početkom sedamdesetih dok se serija još prikazivala na televiziji, ali Reg Varney se ipak pojavio još jedanput u trećem nastavku filmskog serijala 'Praznik u autobusu' 1973. Varney nije bio jedini od glumaca koji je napustio seriju.

Michael Robbins, koji glumi Arthura Rudgea, Butlerova šogora, otišao je u šestoj sezoni kako bi se više usredotočio na kazališnu karijeru. Upravo zbog toga prva epizoda posljednje sezone počinje razvodom Arthura i Olive, Butlerove nezgrapne sestre. Devedesetih se pojavila ideja za revival serije pod nazivom 'Ponovno u autobusu' ali snimanje je propalo.

Od cijele postave jedino je živa Anna Karen (81). Sve dok se nije probila ulogom Olive, u stvarnom životu bila je manekenka i plesačica, a u seriji glumi staromodnu ženu koja ne pazi na svoj izgled. Kad je sedamdesetih snimila modni editorijal za časopis, svi su bili šokirani koliko je drukčije izgledala od svog lika.

Ulogu Butlerove i Olivine majke trebala je dobiti Doris Hare, no ona nije bila dostupna za snimanje prve sezone, stoga su Cicely Courtneidge angažirali samo u prvoj sezoni. 'Majka' Doris Hare bila je samo 11 godina starija od filmskog 'sina' Rega Varneya. Serija je već u ono vrijeme obilovala prikrivenim oglašavanjem, a zanimljivo je kako je Reg bio prvi koji je upotrebljavao bankomat.

BBC nije vidio potencijal serije koja je kao kulisu trebala imati spremište autobusa pa su scenarij tvoraca serije Ronalda Chesneya i Ronalda Wolfea odbili, iako su iza sebe imali uspješnice poput 'The Rag Trade' i 'Meet the Wife'. Svoje su partnerstvo ostvarili s televizijom London Weekend i, unatoč lošim kritikama, gledatelji su je objeručke prihvatili.

Iako je u to vrijeme bilo rašireno snimanje u boji, zbog štrajka tehničara tijekom snimanja četvrte sezone sedam epizoda od njih 13 snimili su u crno-bijeloj tehnici. Format serije prodali su NBC-ju za američko tržište prema kojem je nastala serija 'Lotsa Luck'. U njoj Stan radi u uredu za izgubljene stvari u spremištu autobusa dok su inspektora Blakea izostavili. Američka verzija serije bila je toliko neuspješna da nikad nije ni emitirana u Velikoj Britaniji.