Nisi svjestan kakav je osjecaj saobracajna nesreca, dok ti se ne dogodi. U drugu ruku, opet nije isto kada si ti za volanom i kada neko drugi vozi. Osjecaj je jeziv! U trenutku udara cujete zvuk od kojeg vas zabole bubnjici. Ni jednu drugu vrstu bola ne osjecate zbog neopisivog naleta adrenalina. Nakon prvog soka, prva misao je vasa molitva Bogu (taman da se i 100% ateist) da nitko od vasih suputnika ne bude povredjen s obzirom da ste vi krivac koji je za volanom. Osjecaj krivnje je prisutan taman da i niste krivi za nesrecu! Kroz glavu vam prolaze najgore misli. U osjeajima se preplicu bjes, ocaj i depresija...Nakon nesrece razmisljate o onome "sto bi bilo da je bilo", sto bi bilo da nije bilo, i "joj zasto nisam,,,,,,,," i dali bi sve da se vrijeme vrati natrag i ispravite taj trenutak, ali naravno badava.................Zato;, vozite polakse jer ko polako ide svugdje stigne a tko brza taj prije stigne na groblje ili u bolnicu,,,,, dok vozite pazite i na druge koji voze, cestu kojom vozite,,,,nemojte biti prehrabri za volanom jer prevelika hrabrost nije za volan,,,ne precjenjujte sebe i svoj auto,,,,,,, vezite se i dodjite sretno tamo gdje ste krenuli. I zivi i citavi.................Pokoj vjecni poginulima, i ne dogodilo se nikome.