Četiri brata u istoj momčadi: Ne trebam veći klub, ovo je vrh

Jakov (26) je konobar, Toni (22) je kuhar, Nikola (23) je student građevine, a najmlađi Roko (19) uskoro kreće na studij ekonomije. Četiri brata Matulića, četiri nogometaša županijskog ligaša Postira Sardi iz istoimenog mjesta na sjevernoj strani otoka Brača u nedjelju su se upisali u klupsku povijest. Sva četvorica bili su u momčadi, a jedino najmlađi Roko nije nastupio.

- Još sam mlad, a i četiri godine sam igrao futsal, tako da mi treba malo vremena da pohvatam konce. Ali ne brinem se, trener Neno Bilić najavio mi je da bih mogao uskoro i ja zaigrati - kaže najmlađi Matulić.

Priča o četvorici braće nogometaša usko je vezana za malo bračko mjesto s bogatom nogometnom tradicijom dugom preko 70 godina. Postire i nogomet su neodvojivi tako da se na prste jedne ruke mogu nabrojati muška djece iz ovog malog mjesta s oko 1.500 duša, koja se u mladosti nisu okušala na terenima Podježica, nadaleko poznatih po dva brižno njegovana terena.

Kad se tome dodaju i povoljna klima te kvalitetan hotelski smještaj i blizina Splita, nije ni čudo da u Postire često navraća i Hajduk, koji će, eto, i idućeg tjedna potegnuti tamo na mini pripreme, a u neka sretnija vremena znala se u Postirama pripremati i hrvatska nogometna reprezentacija. 

I nije ni čudo da su u tom okruženju sva četiri brata Matulića krenula za nogometnom loptom, pogotovo kad se zna da se i njihova obiteljska kuća nalazi točno poviše Podježica, tako da je prvo što ujutro vide kroz prozor - nogometni teren. 

- Ja sam krenuo prvi, a ostali malo po malo za mnom, i eto na koncu smo se svi našli u seniorima. Vjerujem da ćemo u nekoj od narednih utakmica i sva četvorica zaigrati skupa, to nam je velika želja - kaže najstariji Jakov te dodaje kako je Toni daleko najbolji nogometaš, a ostala trojica su ''tu negdje'': 

- Toni nije najbolji samo među nama, nego i u klubu, pa i u cijeloj ligi. Inače, osim velikoga igramo mi i mali nogomet, s Tonijem i Rokom igram u drugoligaškoj konkurenciji za Konobu Tomić, a često sva četvorica osvajamo i turnire u cageballu, ako se ne varam osvojili smo ih do sada sedam.

Toni možda i je najbolji, ali ni za njega nema privilegija, nakon utakmice morao je požuriti u mjesni hotel Pastura u kojem radi kao kuhar, gladni turisti u sezoni nemaju razumijevanja za njegovu ljubav prema nogometu. 

- Opredijelio sam se za posao kuhara i ne žalim se. Kolege mi pomognu koliko mogu, zimi je lakše jer sam slobodan, a u sezoni me puste na utakmicu, ali moram odmah nakon toga natrag kuhati – smije se Toni i dodaje: 

- Razmišljao sam o nastavku karijere u nekom većem klubu, ali lijepo mi je s braćom kod kuće, imam i posao, a muči me i koljeno koje sam operirao... Ostao sam i nisam pogriješio. Županijsku ligu mogao bih igrati i bez treninga, ali trener Bilić je strog i moramo svi redovito trenirati. 

Otkrio nam je Toni i kako su kao braća složni, a jedine nesuglasice među njima su  pred TV ekranom. 

- Meni je idol Messi i navijam za Barcelonu, Nikola navija za Chelsea, Roko za Bayern, a Jakov za Inter... Doma je pravi rat ako se u Ligi prvaka sastaju neki od naših klubova, to je jedino oko čega se ne slažemo, ha, ha, ha...  

Nikola hvali atmosferu u klubu i mamu Danijelu.

- Super je osjećaj biti pri vrhu ljestvice, mi smo vam ipak mala sredina, ali sad nas ima puno više domaćih igrača nego ranije i zato i dišemo kao prava klapa... Otac Jerko je klesar, pa je mama uglavnom vodila brigu o nama, nabavljala kopačke i patike, kuhala ''u bronzinima'' (velikim loncima op.p), perilica je morala raditi svaki dan... 

Iako su svi naravno navijači Hajduka nikad nisu imali priliku zaigrati na Poljudu, no zato su se on i najstariji brat Jakov okušali u futsal klubu Split Tommy. 

- Jakov je bio član Splita koja je bila treća u državi, a do sljedećeg se trofeja čekalo sve do moje generacije, i trenera Ive Jukića i Duje Maretića. I mene je odveo i svidjelo mi se, tri puta bili smo kadetski i juniorski prvaci države, bio sam i na dva kampa reprezentacije, ali sam ipak odlučio nastaviti igrati veliki nogomet. Nadamo se da ćemo nastaviti gurati ovako dobro kao i do sada, i da ćemo se plasirati u Treću ligu. Pogotovo ako brat Toni i Mate Eterović budu igrali kao do sada...