Jedan od hrvatskih uzdanica za medalju na Svjetskom kupu ZG STRONG 2018. u nedjelju je 34-godišnji Ivo Križan. U sport je došao slučajno prije sedam godina, a na svom prvom SP-u bio je peti
'Često me prijatelji izazovu na ruku, ali ne izdrže ni sekundu'
Tvrdoglav sam, ne volim gubiti. Kad su me prijatelji nagovorili da se okušam u obaranju ruku, na prvom turniru bio sam treći. Znao sam da mogu bolje i tako je krenulo, počeo je razgovor Ivo Križan, naša nada za medalju na ZG STRONG 2018.
Svjetski kup u obaranju ruku u nedjelju, 8. srpnja, na 17. katu hotela Westin ugostit će najjače ljude svijeta. Ivo će odmjeriti snage u najtežoj kategoriji, +105 kg, u kojoj je višestruki prvak Hrvatske.
- Lani sam na svom prvom svjetskom prvenstvu bio peti, što je presedan za premijerni nastup - kaže 34-godišnji Zagrepčanin, koji je osvajač i brojnih međunarodnih zlata.
Kao dijete je počeo trenirati boks pa taekwondo pa nogomet, a kad je stradalo koljeno otvorili su mu se novi vidici. Sa 105 kg na 184 cm je među najmanjima u svojoj kategoriji. Do bicepsa od 48 cm došao je treninzima pet puta tjedno po 2 do 3 sata. No kako kaže, suprotno uobičajenom mišljenju, ne jačaju se samo bicepsi da bi se postigao uspjeh već je potrebno ojačati cijelo tijelo.
- Džaba vam jak biceps ako zglob ne izdrži ili prsti ne mogu držati. Da bi se izbjegle ozljede treba raditi i na jačanju nogu, leđa, ramena... Naravno, i lijeve ruke. Iako se borim desnom, lijevi biceps je već sad manji za 3 cm, a ne zapostavljam ga. Kad radim snagu bicepsa bučicama od 60 kg radim i s jednom i s drugom rukom - objašnjava Križan.
Svaki gram težine treba se znati iskoristiti, pojašnjava, nije sve u obujmu mišića i sirovoj snazi. Tehnika je naravno važna, a obzirom da laici to tako ne vide, bilo je i zabavnih situacija.
- Često me netko izazove na dvoboj jer je najjači u kvartu. Tako sam i ja mislio dok nisam ozbiljno počeo trenirati. Naravno da ne izdrže ni dvije sekunde - smije se Križan prisjećajući kako je osvojio janjca.
- Jedan prijatelj iz Pakoštana je baš zapeo pa sam mu predložio da okrenemo janjca za ekipu, a gubitnik plaća. Čak sam rekao da ne mora pobijediti već samo izdržati tri sekunde. Smijao mi se... Nisam platio janjca - smije se simpatični Ivo.
Trenutačno je u fazi odmaranja mišića i tetiva za turnir. Iako mečevi traju prosječno pet sekundi, pripreme su mukotrpne. Nasreću, Ivo u klubu ima odličnog sparing partnera, šogora Viktora Sovića, koji je prvak u kategoriji do 95 kilograma.
- Tajna želja mi je, naravno, pobijediti, no u ovakvoj konkurenciji realno bi top 5 bio izuzetan uspjeh. Kazahstanci, primjerice, imaju obaranje ruku kao predmet u školi - otkrio je otac četvero djece, zaposlen u građevinskoj tvrtki Komop, od kojih ima fantastičnu podršku.
- Kad sam se 2014. natjecao u Londonu, imao sam najveću podršku jer je šef platio put i smještaj za svih 40-ak zaposlenih - ponosan je Križan.