S jedne strane Linina kreativnost, improvizacija i imaginacija, a s druge francuska snaga, nevjerojatna fizička moć, tehnička izvedba koja melje protivnike, a koju najbolje predstavlja Didier Dinart...
Červar vs. Dinart: Lino, ti to možeš dobiti! Možeš jer moraš
David Lino Červar protiv Golijata Didiera Dinarta. Ne u trenerskom nego u fizičkom smislu. Najniži izbornik na rukometnom Euru (172 cm) protiv francuske gromade od 197 centimetara.
Njih su dvojica, kad se tako gleda, zapravo hodajuće personifikacije onoga što svih ovih godina predstavljaju hrvatski i francuski rukomet. S jedne strane imaginacija i kreativnost protkana dozom improvizacije genijalnih pojedinaca. Sve to utjelovljuje Lino Červar, čovjek kojeg odavno zovu Mag. A s druge strane francuska snaga, nevjerojatna fizička moć, besprijekorna tehička izvedba koja melje protivnika. I sve to utjelovljeno u liku čovjeka kojeg zovu Stijena. La Roca... Sudar je to dva stila, dva svijeta, dvaju različitih poimanja rukometa.
Ako im je nešto zajedničko, to je - more. Naš Lino iz Istre, iz Umaga, njihov Didier s Guadalupea, otoka u Antilima, u Karipskome moru. Zvučat će zlokobno za hrvatske ambicije, ali recimo i da je s istog mjesta onaj Lilian Thuram, koji je jedina dva gola za Francusku u karijeri zabio, naravno, Hrvatskoj u onom polufinalu SP-a 1998...
Ni Didier nije previše zabijao, on je uglavnom - tukao. Slovi za možda i najgrubljeg rukometaša u povijesti, znat će o tome ponešto reći i Ivano Balić... Lino je, pak, kao igrač bio lagan, tanak, kreativac koji ne voli kontakt.
Razlika među njima je i u tome što Dinart obožava ribolov, a Lino tu vrstu zabave čak ni ne razmije.
- Otac moje supruge bio je ribar, stalno me nagovarao da idem s njim na more, ali nikad nisam vidio smisao u tome da čekaš, smrzavaš se, a ne znaš ima li to sve uopće smisla, hoćeš li išta uloviti - rekao nam je Červar.
Dakle, razlika koliko hoćeš, a sličnost tek poneka. Kao, recimo, činjenica da obojica imaju autobiografiju. Linina “Od Učke do Olimpa” protiv Didierove “Tajne jednog šampiona”...
Kad se sve zbroji i oduzme, na papiru stoji - Francuska je favorit. Tu nema dvojbe. Na terenu djeluju kao uigrani stroj, izgledaju uistinu nepobjedivo. Samo im je Norveška na ovom prvenstvu došla blizu, svi ostali gubili su od šest do devet razlike. Ali...
Da malo parafraziramo onu reklamu za jednog teleoperatera: “Ti nisi čudotvorac, Lino. Nitko nije! Ali ti to možeš, Lino. Možeš jer - moraš!” Nema nam druge, protiv vjerojatno najbolje rukometne momčadi u povijesti tog sporta moramo ići na pobjedu. Dobro, pobijedi li prije nas Norveška Švedsku, dosta nam je i bod. Ali kako se uopće igra na bod?
Ukratko - nikako. I zato će Lino, sam kaže, taktiku graditi na jurnjavi, uvjeren da je to jedini način na koji možemo doći do polufinala. Norvežani to mogu, cijelu utakmicu vuku “brzi centar” i, ako postoji igra koja ne odgovara supermomčadi kao što je ova Francuska, to je to. Ajmo, Lino, ti to možeš...