Vladajući već više od desetljeća “užurbano rade i pripremaju” Zakon o inkluzivnom dodatku i Zakon o osobnoj asistenciji, no sve je još samo mrtvo slovo na papiru
Čemu služi država ako su ljudi s invaliditetom prepušteni sami sebi? Ostavljeni na marginama
Lijekovi, vitamini, liječnički pregledi, terapije, ortopedska i brojna druga pomagala koja im život znače, osobama s invaliditetom (OSI) dio su svakodnevice. Svaki njihov dan čine borba, pokušaji, ustrajnost, padovi, podizanja i nadanje. Tisuće i tisuće je to različitih priča i ljudi koji se bore za sebe i/ili svoju djecu, a svima je zajednička hrpa savladivih i nesavladivih prepreka s kojima se susreću, upornost, srčanost i borba za goli život. A zajednička im je i još jedna stvar. Potpuna samoća. Ti ljudi prepušteni su sami sebi. Ostavljeni na marginama. Sustav ih ne podržava, a sad ih želi pljusnuti po još koji put. Vladajući već više od desetljeća “užurbano rade i pripremaju” Zakon o inkluzivnom dodatku i Zakon o osobnoj asistenciji, no sve je još samo mrtvo slovo na papiru.