Čelnici Bullsa došli su po Tonija privatnim zrakoplovom u Split

Podatci kako je Toni Kukoč prije košarke trenirao nogomet i stolni tenis te kako ga je na jednoj od splitskih plaža ugledao legendarni trener Igor Karković i pozvao na Gripe, poznati su svim ljubiteljima košarke. Baš kao i ono što se događalo u godinama nakon toga, u kojima je Toni postao najbolji košarkaš Europe. No kako je završio upravo u Chicago Bullsima i koliko dugo su ga oni pratili prije drafta, podatak je koji će nakon smrti njihovog legendarnog generalnog managera Jerry Krausea vjerojatno zauvijek ostati nepoznat.

Ono što je poznato je da su Bullsi snimali Kukoča davno prije nego li su ga draftirali, i davno prije nego li je jedan drugi Splićanin, Kukočev suigrač iz Jugoplastike Ivica Dukan, postao njihov scout za Europu 1991. godine kada se povukao u košarkašku mirovinu. Naravno da je i Dukan odigrao važnu ulogu u Kukočevoj odluci da se preseli u Chicago, no taj proces je trajao pune tri godine, bez obzira na uporno nagovaranje Krausea koji je u startu znao o kakvom je igraču riječ.

Navodno je Krause bio impresioniran Kukočevim sjajnim izdanjem na svjetskom juniorskom prvenstvu u talijanskom Bormiju, kada je u kolovozu 1987. Jugoslavija dva puta slavila protiv SAD, a Kukoč briljirao u prvom ogledu s čak 11 trica iz 12 pokušaja te gotovo sam potopio selekciju koju su predvodili Garry Payton, Stacey Augmon, Larry Johnson.... i legendarni trener Larry Brown.

Kukoč je nakon toga osvojio četiri prvenstva, dva kupa, tri kupa europskih prvaka s Jugoplastikom i za njega je čuo cijeli svijet. No, unatoč svemu, odluka da se preseli u Chicago nije u njemu nikako sazrijevala. Nakon prve dvije epizode dokumentarnog filma 'The Last Dance' šira javnost je upoznala arhitekte moćnih Bullsa, generalnog managera Jerry Krausea i vlasnika Jerry Reinsdorfa, no malo je poznato da su njih dvojica u jesen 1990. doputovali u Split kako bi upoznali Tonija i njegovu obitelj, posjetili klub u kojem je odrastao i pokušali ih sve skupa nagovoriti da prihvate ponudu i Tonija puste u NBA.  

- Stigli su privatnim zrakoplovom iz Rima, u Splitu su bili dva dana, no što su sve radili nije mi poznato. Predsjednik kluba Igor Katunarić i ja odveli smo ih u restoran Opatija na večeru, razgovaralo se naravno o Toniju i njegovim planovima, kao i planovima kluba, no ništa se konkretno tada nije dogovorilo jer nitko nije znao Tonijeve planove vezane uz NBA – otkrio nam je tadašnji direktor Jugoplastike Josip Bilić.

A da bi cijelu priču smjestili u kontekst vremena, treba naglasiti kako je dvojac čelnika Bullsa u Split stigao nakon što je Jugoplastika predvođena Tonijem Kukočem osvojila svoj drugi naslov prvaka Europe, te se na dva Mc Donald's turnira uspješno nosila s Denver Nuggetsima i New York Knicksima. Pogotovo je bio impresivan učinak Kukoča na drugom turniru, protiv Barcelone i New Yorka u prosjeku je postizao 20.5 koševa, uz 8 skokova i 14.5 asistencija. Kad se tome dodaju i europsko i svjetsko zlato koje je osvojio s reprezentacijom, jasno je zbog čega su ga željeli što prije vidjeti u dresu Bullsa, pogotovo Krause koji je oko Jordana i Pippena slagao šampionsku momčad.  

I nije to bila jedina Krauseova posjeta Kukoču, generalni manager Bullsa doputovao je u društvu Ivice Dukana i na Final Four u Pariz kako bi vidio Kukoča s trećim uzastopnim naslovom prvaka Europe u rukama. I zbog toga je propustio zadnja četiri ogleda Bullsa prije doigravanja u kome će osvojiti svoj prvi povijesni naslov NBA prvaka! Tom je prilikom Krause dao i sljedeću izjavu:

- Toni mora odlučiti gdje će igrati u sljedećih nekoliko godina a mi bi jako voljeli da to bude kod nas, u Chicagu. Ne samo zbog toga što se radi o iznimno kvalitetnom igraču, nego i o iznimno kvalitetnoj osobi. Razgovarao sam s njegovim roditeljima, oni su krasna obitelj, razgovarali smo i s Tonijem, i mi bi bili sretni da se odluči za nas. Imamo sjajnu momčad u koju bi se on jako dobro uklopio, tamo će mu biti dobro. Nadam se da ćemo uskoro osvojiti naslov prvaka, prvi u povijesti kluba, te da će Toni biti dio naše momčadi koja će ga braniti iduće godine – kazao je Krause, dva mjeseca prije nego li će Bullsi doista osvojiti prvi naslov u povijesti franšize.

No, želje i planovi Krausea nisu se ispunili.
- Mi smo tih godina jako puno igrali po Europi, Kup prvaka, Mc Donald's turnire... i svugdje gdje smo došli bilo je jako puno scouta, i svi su pitali za Tonija i Dina i kad će se preseliti u Ameriku, pogotovo nakon što su draftirani... Bilo je to ludilo oko njih dvojice, no klub je bio stava da ih pokušamo zadržati što duže. Na ruku nam je išlo što se Toniju nije žurilo, a i Dina smo vratili iz Bostona nakon sudske presude – prisjetio se tadašnji predsjednik kluba Igor Katunarić.  

Katunarić i Bilić su uz pomoć američkih odvjetnika dobili sudski spor u Bostonu, sud je poništio transfer Rađe u Boston zbog toga što je imao važeći ugovor s Jugoplastikom, pa se Rađa morao vratiti. Nakon sezone Rađa se preselio u rimski Messaggero, Jugoplastika je dobila bogatu odštetu, a Kukoč je i bez pomoći Rađe, ali i Ivanovića, Sobina i Maljkovića koji su otišli s Gripa, osvojio treći naslov prvaka Europe, i tek nakon toga je odlučio otići s Gripa. No ne u NBA, nego u talijanski Benetton, s kojim je potpisao unosni petogodišnji ugovor.

- Što je presudilo da Toni izabere Benetton a ne NBA zna samo Toni, ja znam samo onaj dio koji se ticao mene, a to je da sam vlasniku kluba kazao kako je Toni najbolji igrač na svijetu van NBA lige i ako imaju mogućnost angažirati ga da nijedna cijena nije previsoka – otkrio nam je tadašnji trener Benettona Petar Skansi i dodao:
Time sam mu jasno dao do znanja da je Toni moj prvi izbor. Koliko smo svi skupa profitirali u te dvije godine najbolje govore osvojeno prvenstvo i kup, kao i finale Kupa prvaka koje nam, da budem fin, nisu dali osvojiti, a još i više od toga suze kojima je ispraćen iz Trevisa, u kome se i danas s nostalgijom spominje njegovo ime.
 
Vjerojatno je u cijeloj priči oko transfera presudilo to što je Toni procijenio kako je još uvijek premlad za NBA ligu te što mu je manager Luciano Capicchioni osigurao sjajne financijske uvjete, i to u klubu u kojem je radio njemu dobro poznati trener, a omogućili su mu da sa sobom povede i legendarnog fizioterapeuta Jugoplastike Jožu Blažiča, koji je vodio brigu o njegovom zdravlju. Petogodišnjim ugovorom osigurao je egzistenciju sebi i obitelji, a za NBA avanturu bilo je vremena, tek su mu bile 23 godine.

Bilo kako bilo, Chicago ga je nastavio pratiti i nagovarati, a ključnu ulogu u projektu dovođenja Kukoča u Bullse preuzeo je Ivica Dukan, koji se već tada potvrdio u hijerarhiji Bullsa kao pouzdana osoba. Dukan je jako često bio u Trevisu, gledao je jako puno Tonijevih utakmica i njegova procjena da će se Toni dobro uklopiti u šampionsku momčad Bullsa bila je ključna za Krausea i trenera Phila Jacksona, baš kao što je s druge strane za Tonija bilo ključno Dukanovo uvjeravanje da je dovoljno dobar i da se može nositi s najboljim NBA igračima...

- Smatram da je Toni napravio dobar potez dolaskom u Benetton, tu je sazrio, osjetio je što znači otići od kuće i kao funkcionira svijet profesionalne košarke. Osjetio je to doduše i na OI u Barceloni, kad su mu Jordan i Pippen priredili 'dobrodošlicu', igrali su žestoko na njemu da mu pokažu gdje dolazi i provjere kako se nosi s tim pritiskom – ispričao nam je Skansi.  

U sjeni velikog finala na OI u Barceloni, u kome je Hrvatska igrala s originalnim Dream Teamom, vjerojatno najdominantnijom sportskom momčadi koja je ikad skupljena, ostala je i priča oko toga kako su Jordan i Pippen priredili 'dobrodošlicu' Kukoču, na kome su se mijenjali i naganjali ga po terenu kako bi testirali koliko je spreman za NBA. Kukoč je u toj prvoj utakmici bio posve nemoćan, odigrao je jako loše i postigao svega 4 koša, izgledalo je da su ga Jordan i Pippen 'pojeli'...

No malo je poznata činjenica da je Kukoč u Barcelonu stigao praktično bez odrađenih priprema, nakon iscrpljujuće sezone, nakon preležane upale pluća, tek mu se rodio i sin... Bio je prazan, nemoćan, povjerio se tada prijateljima kako vjerojatno niti nema smisla ići u NBA ako će tako izgledati svaka večer. No do finala se Toni ipak 'vratio u život', odigrao je odličnu utakmicu, zabio 16 koševa te potvrdio da mu je mjesto u društvu najboljih košarkaša na svijetu.

- Iako je Toni imao petogodišnji ugovor i oko njega sam gradio budućnost kluba, na moj užas Benetton ga je pustio već nakon druge sezone, procijenili su da su na njemu dovoljno zaradili i prepustili ga Bullsima. Kad sam vidio što se događa, moje razočaranje je bilo beskrajno pa sam i sam napustio Benetton, njihova neambicioznost me užasavala – otkrio je Skansi.

A odluku o odlasku u Bullse donio je sam Toni koji je shvatio da je u Europi osvojio sve što je mogao, i da je NBA jedini preostali izazov. Ta ga je odluka koštala milijuna dolara koje je oprostio Benettonu samo da ga tri godine prije isteka ugovora puste u Chicago. Kukoč se dakle tek s 24 godine odlučio priključiti Bullsima, i to u sezoni u kojoj se Jordan prvi put povukao u prijevremenu mirovinu nakon očeve tragične pogibije. U premijernoj sezoni startao je uglavnom s klupe, no stigao je do dvoznamenkastog prosjeka koševa, da bi punu afirmaciju dočekao u sezoni potom, kada je nakon odlaska Horacea Granta postao standardan član petorke te iza Pippena drugi u svim značajnijim statističkim kategorijama, poput broja koševa, skokova i asistencija.

Nakon Jordanovog povratka na parket i angažmana Dennisa Rodmana Kukoč se vratio na klupu, no koliko je važan njegov doprinos u drugoj 'trilogiji' najbolje svjedoči podatak kako je odmah proglašen najboljim 'šestim' igračem NBA lige, a u svakoj sljedećoj sezoni i osvojenom NBA prstenu imao je sve značajnije uloge te redovito bio najboljim strijelcem iza neprikosnovenih Jordana i Pippena... I bez obzira kako izgledale preostale epizode 'The Last Dancea', bez obzira koliko scenaristi i režiseri gurali u prvi plan najveće zvijezde Bullsa, neoboriva činjenica je da bi ta momčad izgledala posve drugačije bez Tonija Kukoča i njegovog doprinosa. Bez obzira što je Toni 'naš' i što ga kao takvoga gledamo posebnim očima....