Od drevnog grada Velenja, skijališta Golte, Savinjske doline, mariborskog Pohorja, odličnih i druželjubivih domaćina, ukusne hrane i vina do vrhunskog skijanja...
Čarolija Pohorja i Golte je vječno odredište entuzijasta
Slovenija je za mnoge Hrvate kao drugi dom, a pogotovo zimi kada se pohode zimska skijališta.
No osim skijaških centara i aktivnog života, ski - putovanje možete obogatiti posjetom mjestima gdje još niste bili, a koje zaista treba vidjeti. Velenje je zasigurno jedno od tih mjesta, a čim "upadnete" u njega put će vas (na kotačima ili na vlastitim nogama preko nekoliko stotina stepenica) odvesti do Velenjskog grada, srednjovjekovnog dvorca iz druge polovine 13. stoljeća koji strogo stoji nad gradom, i danas je u službi muzejskog prostora. Njegov domaćin zna da vam je potrebna okrijepa pa će vas odmah utrpati u "Staru gostilnicu", ponuditi čajem i odličnim (i nezaboravnim) kruhom od "ajdova" ili u prijevodu, heljdina brašna i nasjeckanih oraha koji sve više slovenačkih obitelji pripravlja i kod kuće, a na kraju da vas oraspoloži, zasvirat će na "muzičkom stroju" na ručno okretanje. Za one željne mistične note koja isprepliće povijest svakog dvorca, priču će začiniti lijepa vještica Kulegunda ili priča o posljednjim hrvatskim vladarima, obitelji Adamović iz Čepina, od kojih je miljenica naroda bila Bianka Adamović po kojoj je nazvana i jedna vila ispod dvorca. Usto djeci i mladima pokazat će kako se nekad živjelo kada nije bilo samoposluge nego je u dućanu za "tezgom" stajao prodavač i kupcima dodavao namirnice...
Cijeli grad Velenje, iza 1945. postao je "izložbeni prostor" poznatih arhitekata koji su oblikovali njegovu današnju vizuru. Smješten je na jugozapadnom dijelu pokrajine Štajerska, na rubu Šaleške doline, nazivanom još i dolinom dvoraca jer je obrubljena s nekoliko njih - Turn, Ekenštajn, Šalek, Velenje, od kojih su potonja dva povezana s iskopanim tunelima i tajnim prolazima.
Posjet glavnom gradskom trgu, imenovanim Titov trg možda će vas malo iznenaditi jer na njemu još uvijek stoji najveći, deset metara visok "živući" spomenik Josipu Brozu Titu, koji onako raskopčana kaputa i blago pognute glave odaje dojam skromnosti koja mnogim ljudima danas itekako nedostaje. Stariji će se sjetiti da se grad nekad nazivao i Titovo Velenje iako kip koji su 1976. postavili njemu u čast, Tito nikada nije uživo vidio. Možda će biti vrijeme da izvadite svoje fotoaparate ako već niste jer ovo je jedinstvena prilika za slikanje s jednim povijesnim velikanom...
Od malog zaseoka, Velenje se zapravo počelo razvijati nakon otkrića i gradnje rudnika ugljena sredinom 19. stoljeća koji svakako posjetite želite li doživjeti i "osjetiti" teški rudarski život. Jer od "tamo dole, gdje se đavoli kote", kako pjeva Đorđe Balašević, Velenjani su izvlačili bogato nalazište ugljene rude. Spuštanje dvoetažnim liftom koji juri četiri metra u sekundi, pravo je adrenalinsko iskustvo i onda odjednom na 180 metara dubine iskačete kao iz vremenskog stroja, zaista u neku drugu dimenziju, u skriven podzemni svijet. Iz sadašnjosti u prošlost, mračnu prošlost, iz svjetlosti u tamu. U stručnim rukama vodiča, obilazak ovog Muzeja ugljenog rudarstva - rudnika s još uvijek najdebljim nađenim slojevima ugljena na svijetu, nećete se prepasti ni eksplozije metana (iako će vam se dobrano zatresti tlo pod nogama, ali doslovno). Danas je rudnik jedan od najbolje opremljenih tehničkih muzeja gdje se održavaju i koncerti (najpoznatiji band koji je svirao je slovenski Leibach, koji je rasprodao tri koncertna dana zaredom i drži Guinnessov rekord za najniži koncert na svijetu), ali i domjenci, partyji, čak i - vjenčanja!
Pomalo začuđeni novim spoznajama, uz rudarski pozdrav "Srečno", kad napokon ugledate svjetlo dana, sretni ćete se otputiti u otkrivanje novih zakutaka lijepe Slovenije.
Ako krenete put skijališta Golte smješteno nekoliko desetina kilometara zapadnije proći ćete kraj još jednog zaštitnog znaka Velenja - tvornice Gorenje koja je osnovana za žene rudara koje su si radeći tamo olakšavale dane čekajući i strepeći hoće li se njihovi muževi rudari, zakopani duboko pod crnom zemljom, taj dan uspjeti vratiti...
Moderan planinsko turistički centar nastao je prije 44 godine
A skijalište Golte (početni dio Alpa koji "guta" snijeg!) uređeno je baš po mjeri obiteljskog čovjeka jer ima odličan pristup. Nalazi se odmah pored hotela Golte, najvišeg ski-hotela u Sloveniji smještenog tik do samog skijališta, a jedinstven je po tome što vas do njega doveze gondola od početnog parkirališta za samo osam minuta (na visinu od 1410 metara n/m). U njemu se, dosadi li vam skijanje, odmoriti možete uz moderan wellness i fitness centar, ili u najvišoj knjižnici na svijetu koja se nalazi u prvom dijelu hotela, dok ispijate popodnevnu kavu ili čaj...
Dignete li se jednom žicom na sam vrh skijališta dočekat će vas omamljujuć prizor prelijepih Kamniško-savinjskih alpskih vrhova u daljini, a lagano će vas, iako je hladno početi obuzimati misao da se ovdje morate vratiti i ljeti jer zelenilo i snježne planine u daljini nešto je što vaše oči moraju upiti (i naravno fotografirati za naslovnu na "fejsu", ako ga imate!). Odlično je što iz skijališta organiziraju i izlete "iskoristiti dan" za već prije spominjanu Šalešku dolinu odnosno Muzej rudarstva u Velenju, ali i obilazak prekrasne Savinjske doline koja se nalazi nešto južnije od ski resorta, te krajinski park Logarska dolina i obilazak Snežne jame u Lučama. Dakle ovdje vam se pruža sva udobnost kombinirana s boravkom u prirodi. Hodajući osvojiti možete najviši vrh Boškovec (1578 n/m), ili lupiti turnu avanturu po nekoliko planinarskih domova, te iskusiti noćni pohod s bakljama po punom mjesecu. Naravno za planinare dvosatni uspon vjerojatno će biti "piece of cake", a park prirode neće biti omiljena točka samo njima, već i biciklistima i izletnicima. Adrenalinski vikendi ljeti vam donose i vožnju zip lineom, penjanje na umjetnu stijenu, ili downhill u dolinu...
Uz rijeku Savinju na ulazu u gornju Savinjsku dolinu, jednu od najljepših alpskih dolina u Europi, nalazi se Mozirje, mjestašce udaljeno svega četiri kilometara od gondole (za Golte) i slovi za najljepši izletnički kraj te je prepuno domaćinstava i apartmana s wellnessom i saunama, ali i dodatnim ponudama. Primjerice u apartmanima Skok će nakon napornog skijanja (pogotovo za one koji su bili lijeni pripremiti se) odlično doći jedna ugodna i topla "medena" masaža koju rade njihove izvrsne maserke. Obitelj Korošec na svom imanju, pak osim klizanja na njihovu zaleđenom jezeru (!) u kojem se ljeti pecaju ribe, nudi jacuzzije na otvorenom, domaću hranu, staklenik iz kojeg si možete ubrati sve što vam srce poželi, a možete prespavati u predivnoj drvenoj kući sklepanoj od balvana. Naravno, s pogledom na jezero i potočić. A domaćica Urška ispratit će vas s jednim urškamaisterom, čisto da vas lakše vrati u stvarnost.
Na Pohorje zbog gulaša?
Za mariborsko Pohorje čuli su svi, zahvaljujući Zlatnoj lisici, skijaškoj utrci Svjetskog kupa. Više od 50 godina tradicije i konstantno ulaganje, Pohorje je prošle godine poguralo do najboljeg ski resorta u Sloveniji. Najbolje osvijetljeno europsko skijalište (!) omogućuje noćno skijanje od četvrtka do subote do devet navečer, dok ukupno 43 kilometara staza i 20 vučnica dovoljno govori o tome koliko ovo skijalište ima potencijala, kako za ozbiljne skijaše tako i za početnike. Između ostalog, radi sve do početka travnja, pa ne brinite brigu što se još niste zaputili, sa sarmom u gepeku, na te snježne planinske vrhove. Ono što nikako ne biste trebali propustiti dok ste na planini (ne, nije kuhano vino, iako je preporuka da se svakako njime okrijepite), već srneći gulaš u Ruškoj koči... Odlični uvjeti za skijanje i uživanje uključuju i luksuzni hotel Habakuk koji se nalazi odmah ispod najmodernije slovenske žičare, gdje umorno tijelo u smiraj dana možete opustiti u bazenima s termalnom vodom ili wellnessu.
Maribor ima bogatu povijest
Podno Pohorja smjestio se Maribor, sveučilišni grad i metropola slovenske Štajerske. Bio je prijestolnica kulture 2012. godine, a ovaj šaroliki grad može se pohvaliti arhitekturom, vinogradarskom tradicijom, finom kuhinjom, i najstarijom lozom na svijetu koja ponosito stoji uza zid stare mariborske kuće, nekada dijelom mariborskog starog grada koji je nekoliko puta gorio u požaru. Mariborčani trs čuvaju kao "oko u glavi", a kako i ne bi kad je trs Modre kavčine (vrsta vina) star preko 400 godina. Iz njegova se grožđa pravi fino vino, a grad mu se na godinama rodnosti odužio posvetivši mu i muzej. U čast mu održavaju i Festival Stare trte (trsa), dok su njegove potomke raselili diljem svijeta, a u Hrvatskoj se mogu naći u Varaždinu, Zagrebu i Malom Lošinju.
Čisto vino dobiveno iz tog trsa ne prodaje se već pakira u posebno dizajnirane bočice i služi samo u protokolarne svrhe. No zanimljivo je to i što se našlo na e-bay "policama" za - nekoliko tisuća eura... Pa eto, ko' voli nek izvoli...
Drugi grad po veličini u "deželi" je na svakom koraku ispunjen znamenitostima, pa za šetnju bilo danju ili noću, uz pogled na Dravu i osvijetljen Titov most, ne treba dodatna poticaja, pogotovo u ovo adventsko doba. Ako ste gurman oduševit će vas autentična štajerska kuhinja s posebnostima poput bučina ulja ili kruha s zasekom (kosanom masti).
Ne treba posebno naglašavati da su Slovenci kao domaćini izrazito ljubazni i da Hrvate kao goste uvijek "rad imaju". Stoga ako imate nekoliko dana slobodnog, zaletite se do Štajerske Slovenije i osim wellnessa iskusite dobre skijaške staze, finu klopu i puno - užitka!