Cannons vs. Sea Wolves: Luka Modrić igra protiv Ante Ajduka

Ako Luka Modrić ne odigra na nivou, Hajduk bi ove sezone mogao proslaviti naslov prvaka Hrvatske. Ne, nije ovo rečenica iz HNL povijesti, nije ni pogreška ni šala, doista se radi o nogometu.

Ali ne o ovom našem, nego američkom nogometu, ili kako se u originalu zove football. Danas se u 14.00 sati u Brdovcu pored Zaprešića igra Cro Bowl, hrvatska inačica Super Bowla, u kojem se u finalu hrvatske football lige sastaju Split Sea Wolvesi za koje igraju Ante Ajduk i Ivan Hajduk, te Osijek Cannonsi, čije boje brani Luka Modrić. 

Bog, Luka, ja sam Luka

- Upoznao sam Luku kad je bio na posudbi u Interu, a ja još klinac koji je trenirao nogomet u zaprešićkom klubu. Sumnjam da bi me se i sjetio, bilo je to prije više od 10 godina - kaže nam 22-godišnji Luka, koji je programer u jednoj firmi.

Živi u Zaprešiću, član je Zaprešić Saintsa, no igra američki nogomet i za Osijek Cannonse.

- Nas 12 ili 13 iz Zaprešića igra za Osijek. Plan nam je da se od iduće sezone i mi uključimo u ligu, koja sada broji samo četiri kluba. Plan je da uđe i Dubrovnik, a i Zagreb Thundersi se ponovo pokušavaju okupiti - kaže nam Modrić.

Treniraju preko skypea

Dečki iz Zaprešića i Osijeka treniraju zajedno preko skypea.

- Ove smo sezone samo jednom zajednički trenirali. Inače se prije utakmica nađemo na skypeu, prođemo neke nove kombinacije obrane i napada i to je to... - kaže Luka.

Sami si plaćaju opremu, koja košta i do 5000 kn. Kaciga je, pak, najskuplja - dođe između 1500 i 2500 kn. Igrači iz NFL-a imaju kacige skuplje i do 4000 kn.

Naravno, uvjeti su ‘snađi se sinko’. Osječani su golove napravili tako da su u Pevecu kupili plastične cijevi koje su potom spojili i obložili spužvom. Iste dresove imaju još od 2009. Kad smo kod opreme, tu su njihovi splitski rivali imali sreće...

Dupli kapetan Hrvoje Žeravica

- Obratili smo se legendi NFL-a Davidu Diehlu, koji obožava Split i Hajduk. Napisali smo mu srceparajuće pismo, u kome smo ga zamolili za pomoć u opremi. No umjesto opreme, stigao nam je ček na 1000 USD. Dugo smo vijećali hoćemo li ček uokviriti ili unovčiti. Diehl je ipak NFL legenda, i bilo bi  lijepo imati takvu uspomenu, no novac nam je trebao, pa je ček ipak završio u banci. 

Hrvoje Žeravica, kapetan Sea Wolvesa i skladištar u jednoj splitskoj firmi, ujedno je i kapetan rukometaša Splita.

- Dan je naporan, ujutro radim, nakon ručka odem na rukometni trening, a navečer na football. Odlazak na trening mi je terapija, trening američkog nogometa me toliko relaksira, napuni me energijom da je to nevjerojatno. U šali kažem da takvu ekipu ne bi složili Max Bunker i Miljenko Smoje skupa. Evo, u srijedu igram rukometni kup s Kaštelama i cijela momčad Sea Wolvesa će me doći bodriti. Dobri smo, nadam se da ćemo iduće sezone i u Prvu ligu, ali, prije bih volio osvojiti Cro Bowl - priča Žeravica te dodaje:

- Počeo sam s rukometom, no kad je iz kluba otišao aktualni izbornik Babić, momčad se raspala, pa više nisam ni ja dolazio. Mučila me ozljeda, ali i stanje u klubu je bilo jako loše, bili smo prvi na ljestvici, a ni opremu nismo dobivali... Krenuo sam u američki nogomet, nisam znao ni što je to, ali sam se vrlo brzo zaljubio i ostao u njemu. Za kapetana su me izabrali suigrači, a prije godinu dana sam se vratio u rukomet, tako da sad paralelno igram oba sporta i u oba kluba sam kapetan. 

Sea Wolvesi na imenu mogu zahvaliti - strancu.

- Ime nam je dao Amerikanac koji nam je pomogao osnovati klub. Trebali smo se zvati Spartansi ili nekako slično, uglavnom da ima veze s poviješću Splita i Dioklecijanovom palačom, ali na koncu smo ipak, na njegov nagovor postali Sea Wolvesi, odnosno Morski vukovi - otkrio nam je Ivan Šiško, sportski direktor prvog i jedinog splitskog football kluba.

A da se u Splitu osnovao football klub uopće nije neobično. U gradu u kojem se igra svjetsko prvenstvo u piciginu, u kojem je začet i hrvatski bob sport... baš ništa nije neobično. 

- Tražili smo nešto drugačije, nešto čime se možemo baviti, a da ne moramo trenirati baš dva puta na dan. Svidio nam se američki nogomet, i tako je krenulo - kaže Šiško. 

Klub je osnovan 7. ožujka 2008. godine, dugo su igrali 'flag' varijantu (bez kontakta), a od nedavno se u 'tackle' ligi (s kontaktom), i već su se uključili u borbu za naslov prvaka. 

- U sezonu smo ušli s idejom da igramo što bolje i atraktivnije, kako bi povećali broj članova kluba i širiti interes za ovaj lijepi sport. Igramo finale, ali vidjet ćemo što će biti, hoćemo li otići do kraja - kaže trener Ante Ajduk, kojeg zezaju da mu nedostaje slovo 'h' u prezimenu.  

- Da sam imao 'h', vjerojatno bih igrao nogomet u Hajduku, ovako igram ovu nešto manje popularnu američku verziju - nasmijao se Ajduk i dodao kako u klubu imaju i igrača koji se zove Ivan Hajduk. 

Ajduk je jedini trener u klubu, a u radu s djevojkama i juniorima pomaže mu Dario Šalipurović. Problem je naravno novac.  

- Krpamo se kako znamo i umijemo, opremu smo kompletirali donacijom američke udruge HIS Spiriti Ministries, ali uz dosta problema, morali smo pisati poseban dopis carini da je to oprema za klub, a ne za daljnju prodaju, jer je stigao cijeli kontejner - kaže Šalipurović. 

Sličnosti s NFL-om baš i nema previše. 

- Tamo je football najpoznatiji i najpopularniji sport, a kod nas je tek u povojima. Tamo djeca od šeste godine kreću s taktičkom obukom i dok stignu u NFL znaju 400-500 uigranih akcija. A mi se snalazimo s 30-ak bazičnih. Zbog toga i nema puno Europljana u NFL - kaže 'running back' Stipe Semenić, koji tijekom utakmica pretrpi najviše batina protivnika. 

- Specifičan je ovo sport, puno je udaraca, ali sve je u redu dok te drži adrenalin. Bolove osjetiš tek sutradan ujutro, ne možeš vratom maknuti. Možda će zvučati čudno, ali kod nas su rušenja tehnički puno ispravnija nego u NFL, zato što su kod nas brzine igrača manje, pa ih mi rušimo, a u NFL-u je puno više udaraca. Kod nas je nezamislivo da netko ide direktno kacigom u protivnika, a tamo je to normalno...

Splitski footballeri uglavnom navijaju za Packerse, Reiderse i '49-erse..., gotovo nitko za New England Patriotse, no ne zato što se zagrebački klub tako zove. 

- Za Patriotse navijaju jedino quarterbackovi, zbog Toma Bradya - nasmijao se Ajduk i dodao: 

- I naši nisu ni izbliza popularni kod cura kako on, čija je supruga supermodel Gisele. 

Vlasnici restorana sretni kada dođu

Zato su popularni u restoranima. 

- Obraduju nam se vlasnici restorana čim uđemo, naša napadačka linija u prosjeku ima između 130 i 140 kilograma, a za ručak svaki naručuje 'mesnu platu za dvoje'. 

Splitski Morski vukovi nepoznanica su i u gradu. 

- Dugo vremena nitko nije znao da ovako nešto postoji u gradu, ali sve nas je više. Dolazimo iz raznih sportova, ima nas i iz jedrenja, plivanja, Dario je došao iz kick boxinga, ja sam vozio bob dvosjed sa Šolom, a imamo i Svjetskog prvaka u ribolovu, Zdeslava Akrapa - priča Ajduk. 

Najluđe gostovanje bilo je u Sarajevu

- Nemamo teren i to nam je glavni problem. Snalazimo se za treninge i utakmice, i u planu nam je aplicirati za EU fondove, jer je kod nas još uvijek nemamo nikakav status. Kao i svaki klub imamo pravo na popust za 'pokaz', ali kako u kategorizaciji nema footballa, vode nas kao malonogometni klub - priča Ajduk te nastavlja: 

- Naša liga ima svega četiri suca, odnosno jednu postavu, i oni sude sve utakmice, tako da moramo biti dobri s njima. Šalim se, baš su dobri, ali ako se slučajno dogodi da su dvije utakmice zakazane u isto vrijeme, ili da je netko od sudaca zauzet, onda nam pomažu suci iz Srbije. Kod njih je football puno popularniji i bolji nego kod nas.

Ionako siromašnu opremu čak su im ukrali u Sarajevu.

- Najluđe putovanje je bilo u Sarajevo, gdje smo dva puta ostali bez opreme. Prvi put nam se otvorio kombi na putu prema Sarajevu, i sve nam se prosipalo po cesti, tako da smo jedva sve skupili. Drugi put nam je nakon utakmice oprema ukradena dok smo spavali. Nazvali smo Spartanse protiv kojih smo igrali, i za sat vremena smo dobili opremu natrag. Nema puno klubova kojima se može prodati football oprema u Sarajevu, tako da smo brzo smo našli lopove - pojasnio je Ajduk.