Cluj ima velikih financijskih problema, otišlo im je puno igrača, a Dinamo je ozbiljan, posložen klub. Jedina opasnost za Dinamo je Dan Petrescu, jedan od najboljih trenera u Europi. I kćer i ja smo za Dinamo, kaže Mitu
'Čak će i moja kći navijati za Dinamo, Cluj je u problemima'
Stadion Constantina Rădulescua u srijedu će od 20 sati biti poprište okršaja domaćeg Cluja i zagrebačkog Dinama. Ulog je golem, plasman u treće pretkolo Lige prvaka i 260 tisuća eura koje Uefa daje za prolazak.
Rijetki u Hrvatskoj prate rumunjsku ligu, malo znaju o rumunjskom prvaku pa je u pomoć priskočio idealan sugovornik. Legenda tamošnjeg, ali i hrvatskog nogometa - Dumitru Mitu (45). Rumunjski napadač igrao je za Osijek, Rijeku i Dinamo, a upravo se iz zagrebačkog kluba 2006. prodao u Cluj.
- Pratim jako i rumunjsku i hrvatsku ligu i mogu reći da je Dinamo apsolutni favorit. U postotcima bi to bilo 70 posto na prolazak Dinama, minimalno - ispalio je Mitu i dodao:
- Cluj ima velikih financijskih problema, otišlo im je puno igrača, a Dinamo je ozbiljan, posložen klub. Jedina opasnost za Dinamo je Dan Petrescu (52), rumunjska nogometna legenda i vrhunski trener. Po meni je Petrescu jedan od najboljih trenera u Europi.
A za kog ćete navijati, morali smo priupitati.
- Ma za Dinamo, to je moj klub. Svim srcem navijam za hrvatsku reprezentaciju i za hrvatske klubove. Nemojte zaboraviti da imam i hrvatsko državljanstvo, igrao sam kod vas devet i pol godina, ostavio neki trag. Jedini sam stranac u povijesti HNL-a koji je s tri različita kluba osvajao Kup...
'San mi je bio zaigrati za Hrvatsku'
Iz današnje perspektive pomalo nevjerojatno zvuči činjenica da Mitu nikad nije dobio poziv u reprezentaciju. Bilo rumunjsku, bilo hrvatsku. Blizu 'kockastog' dresa bio je 2003., kad je uzeo hrvatsko državljanstvo nakon sedam godina igranja u Lijepoj našoj.
- Pratio me tad Otto Barić, ali vjerujte da do danas ne znam zašto me u reprezentaciju nisu pozvali. Žalim za tim, ostao mi je to nedosanjani san. Zašto nisam igrao za Rumunjsku? Nisu me zvali, bilo je tu puno korupcije. Pouzdano znam da se u rumunjsku reprezentaciju ulazilo ako si imao love - tvrdi Mitu pa dodaje:
- Pa ljudi su zvali neke igrače koji su igrali za petoplasirane ili šestoplasirane klubove rumunjskog prvenstva, a ne mene koji sam igrao Ligu prvaka u Panathinaikosu. Ma, čak i lako za mene, nisu zvali Luciana Sanmarteana, čovjeka koji je sam pobijedio PSG (4-1) s Panathinaikosom.
Mitu je u Hrvatsku došao slučajno. Igrao je za rumunjski UTA Arad, a na jednom turniru u Temišvaru zaigrao je protiv Osijeka.
- Bio sam tih dana nezadovoljan statusom u klubu, posvađao sam se s menadžerom Becalijem i tražio sam izlaz. U Rumunjskoj smo bili sirotinja, morao sam nešto napraviti s karijerom i zaraditi. Na tom turniru primijetio me trener Osijeka Goran Popović, otkupili su me od Steaue, čiji sam formalno bio član, i tako sam došao - priča Mitu pa dodaje:
- Prvih šest mjeseci nisam ni bok znao reći, haha. Malo sam se švercao jer je u klubu bio moj sunarodnjak Lucian Popescu, a kad je on otišao bio sam prisiljen naučiti jezik. Posuđivao sam kazete, gledao hrvatske filmove, družio se sa suigračima i već za godinu i pol dana sjajno sam pričao hrvatski. Bio sam dijete sa sela tako da sam se brzo prilagodio na Slavoniju.
Danas su nogometaši, kao i većina mladih ljudi, često na mobitelima. Manje se druže...
- Takvi su i moji klinci, kćer se zatvori u sobu i 'visi' na mobitelu, ali što ćete... Ne znaju oni kako je nama bilo. Nikad neću zaboraviti one 'cigle' od mobitela. Izvadiš antenu, nazoveš Beširevića i kažeš: 'Ajmo na piće'. Baš smo bili prava klapa, znali smo i zaružiti. Danas toga nema.
Sad jedno nezahvalno pitanje. Gdje vam je bilo najljepše, u Osijeku, Rijeci ili Dinamu?
- Ma nemam problem uopće s tim. Svi znaju da sam veliki dinamovac, Dinamo je moj klub, ali uživao sam i u Osijeku i u Rijeci. Bilo je toliko prekrasnih trenutaka. U Osijeku sam proveo šest godina, osvojio Kup '99., dao sam gol u 90. minuti za pobjedu. Na Kvarneru sam bio tri mjeseca pa i s Rijekom uzeo Kup, u obje utakmice finala zabijao sam Hajduku, s Dinamom sam uz Kup osvojio i dva naslova prvaka, iako za onaj drugi nisam dobio medalju. Ma hrpu divnih uspomena imam iz Hrvatske...
'Dobar si samo kad te trebaju'
Ipak, ima i nekih stvari koje ga bole.
- Meni je nevjerojatno da me ljudi iz Osijeka ili Rijeke nikad nisu pozvali na neku utakmicu. Dinamo me pozvao možda jednom, a prošle godine sam samoinicijativno otišao utakmicu s Cityjem u Ligi prvaka. Nevjerojatno je da nikom iz Dinama nije palo na pamet nazvati me i pitati neke informacije o Cluju...
- Iz tih igračkih dana u Hrvatskoj ostao sam dobar s Edinom Mujčinom. Edo je moj brat, a jedan od najboljih prijatelja mi je i Almir Turković. Ture je bio strašan igrač. Ove druge znam nazvati tu i tamo, ali ne javljaju se baš, pravdaju se da nemaju vremena. Znate kako to ide, dobar si ljudima samo kad te trebaju...
Mislite li na nekog konkretno?
- Mogu samo reći da to nije Zdravko Mamić. Prepoznat će se jedna osoba u ovome kad bude čitala.
A s kojim trenerom vam je bilo najbolje raditi?
- Sa svima je bilo lijepo, ali s jednim je bilo baš posebno. To je, naravno, Miroslav Ćiro Blažević. Nikad neću zaboraviti kad je došao u Osijek. Tih dana ne da nisam bio blizu prvih 11, nego sam bio na zadnjem redu tribine. Odmah je naredio upravi da me vrati u momčad, baš me volio. Imam hrpu anegdota s tim čovjekom. Sjećam se da smo na treninzima pucali slobodnjake, a za svaki promašaj morali su se trčati krugovi, a Ćiro je meni gledao kroz prste. Ili kad me Mato Neretljak na jednoj utakmici opalio po zglobu pa se kleo da me nije ni dotaknuo. Nateklo je to 'kao glava', a veli Ćiro: 'Ma nije mu ništa, stavite mu bandažu i neka igra' - kaže Mitu kroz smijeh.
'Nudio sam Mamiću igrače'
Mitu je danas daleko od nogometa. Živi u Rumunjskoj i razvozi papire, kurirski posao. Trebao je prošle sezone doći kod kuma Bore Ivkovića u niželigaški Metalac, odradio je čak par prijateljskih utakmica, zabio i neke golove, ali sve je neslavno propalo. Pričalo se da je zapelo na odšteti, da Mituu jedan rumunjski niželigaš nije želio dati papire bez određene cifre.
- Ma to su gluposti. Zahvalio sam se svom kumu, nadam se da se ne ljuti. Bilo mi je previše putovati 200-300 kilometara do Hrvatske i nazad. Subotom bi išao, nedjeljom bi se vraćao, a još moram i raditi. Previše je to za mene. Smatram da imam oko za prepoznati igrača, ali nemam baš vremena baviti se s tim - veli Mitu pa dodaje:
- Znao sam par puta nazvati Zdravka Mamića, preporučiti mu nekog igrača iz Rumunjske, ali nije mi baš vjerovao. Nudio sam mu kapetana mlade rumunjske reprezentacije, koji je tad imao 16 godina, ali Zdravko je otezao pa je mali završio u Juventusu. Kad sam mu to priopćio bio je ljut, čudio se... Nudio sam mu Dennisa Mana (21) iz Steuaue, ali nije želio izdvojiti milijune. Danas tog dečka svi traže...
'Kćer mi je golmanica'
Bivši golgeter u životu ima druge preokupacije.
- Obitelj mi je ipak na prvom mjestu. Jedan sin mi je arhitekt, drugi je u IT sektoru, a kćerkica će uskoro napuniti 15 godina i ona je sad u nogometu.
Znači zabijat će golove, poput vas?
- U svom klubu već igra za juniorke. Prvu utakmicu trener ju je stavio u veznu liniju, a već u drugoj stavili su je na gol i tu se sjajno snalazi. Trenirala je godinama ranije košarku pa se ne boji lopte, super je golmanica, bit će nešto. Da, i ona će navijati za Dinamo! Svoju djecu uvijek sam poticao da se bave sportom. Pogledajte mene, imam 45 godina, a nemam nikakvih zdravstvenih problema. Ne bole me noge, nemam problema sa srcem, da kucnem - kazao je za kraj.
Brojke Dumitrua Mitua:
- Nastupi u HNL-u: 244
- Golovi: 44
- Nastupi u Kupu: 37
- Golovi: 12
- Nastupi u Kupu Uefa: 24
- Golovi: 4