Obavijesti

News

Komentari 125

Brižno ih čuvaju: U ovim smo uniformama branili Hrvatsku

Brižno ih čuvaju: U ovim smo uniformama branili Hrvatsku
15

Sedmorica hrabrih ratnika samo su za 24sata ponosno pokazali ratne uniforme u kojima su prošli Domovinski rat, ali i sudjelovali u operaciji Oluja

U rat sam krenuo s 36 godina. Evo, ovo je majica uniforma u kojoj sam branio svoju domovinu i u kojoj sam prošao Oluju. Ratnu uniformu poklonio sam muzeju u Kninu, , s ponosom u glasu, čvrsto držeći vojničke čizme, govori nam Ivan Blažićević (62).

Rat je prošao kao pripadnik 7. gardijske brigade, a u akciji Oluja zapovijedao je 1. paljbenim vodom topničke bitnice, 2. pješačke bojne.

- Svake godine, približavanjem obilježavanja ove veličanstvene akcije, u meni se bude silne emocije. Međutim, na sam dan oslobođenja Knina, 5. kolovoza, preplavi me silan ponos na sve što smo postigli - rekao nam je Blažićević iz Puma.



Za razliku od Blažićevića, svoju uniformu u ormaru brižno čuva i Splićanin Miro Gabrilo zvani Laci (43). Ovaj hrabri sudionik Domovinskog rata obrani domovine priključio se već prvog dana, a zemlju je branio do samog kraja. U Oluji je bio zapovjednik izviđačko-diverzantskog voda diverzantske satnije 4. gardijske brigade.

- Naša zadaća bila je izbiti s Dinare preko brda Plješevica do sela Golubić i zauzeti ga. U toj konkretnoj akciji sudjelovalo je nas 18 boraca i svoju smo zadaću u potpunosti ispunili. Ponosan sam što sam sudjelovao u Oluji, ali i cijelom Domovinskom ratu - rekao nam je Laci. Uz uniformu, iz rata još čuva opasač i pištolj.



Ponosan na sudjelovanje u Oluji je i Zoran Domjan (44) iz Bjelovara. Hrvatski je ratni vojni invalid, a kao i njegovi kolege, i on u ormaru brižno čuva svoju uniformu u kojoj je prošao sve crte bojišnice.

- U Oluji smo bili toliko jako motivirani da nas ni čvršći i jači neprijatelj ne bi mogao zaustaviti. Oluja je kruna Domovinskog rata i dosanjan san o hrvatskoj samostalnosti - pripovijeda nam Domjan, koji je godinu dana nakon ove briljante vojno-redarstvene operacije nastradao stavši na minu.



- Najbolje godine svojega života dali smo na ratištu. U rat idu obični ljudi i uvijek se sve lomi preko leđa običnih ljudi. U rat sam krenuo 1. kolovoza 1991. godine sa Specijalnom policijom Vukovi. Kasnije sam prešao u 2. gardijsku brigadu, a na kraju završio u Glavnom stožeru Oružanih snaga - govori nam Božo Ćurić (55). Ne samo što svoju uniformu čuva, nego će je rado i s ponosom odjenuti na svečane dane, poput Dana domovinske zahvalnosti.

Kad se sve branitelje ponaosob upita koja im je najupečatljivija i najvrednija stvar koje se sjećaju iz Domovinskog rata, ovi junaci neće puno promišljati: "Nitko od nas tada nije razmišljao ni o čemu drugom, osim da obrani domovinu".


Pozitivna stvar koja nam je ostala u sjećanju je prijateljstvo. Ona su trajna, ona su nešto što ostaje, govore nam složno ovi hrabri veterani. Stevanu Tramburovskom-Tamburi (45), pripadniku 7. gardijske brigade Puma iz Varaždina, ratna uniforma još stoji kao salivena.

I danas, nakon vremenskog odmaka, ponosno će je odjenuti i prošetati.



- U Knin smo krenuli 5. kolovoza u pet sati ujutro, a dva sata kasnije tenkovi su bili na dva kilometra od Knina. U ranim jutarnjim satima ovladali smo kninskim područjem, a u 10 sati izvjesili hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi - prisjeća se ovaj umirovljeni ratnik povijesnog trenutka koji će zlatnim slovima zauvijek ostati upisan na stranicama novije hrvatske povijesti.
Njegov brat po oružju, Zagrepčanin Suljo Cepić (60), također s ponosom pokazuje i šeta svoju uniformu. Kao pripadnik MUP-a, potom 112. gardijske brigade Zadar, s njom je prošao sva hrvatska ratišta.

Bili smo i ostat ćemo svoji


- U rat sam krenuo 16. 9. 1991. kao pripadnik MUP-a iz PP-a Trešnjevka. Gledajući danas na taj period, promijenio bih puno toga. Ne bih dao da se napravi ovoliko udruga i udrugica. Treba nam krovna organizacija svih branitelja pa da se možemo svi nalaziti i komunicirati da se svima olakša život- glasno promišlja Cepić te nastavlja:
- Situacija u državi danas je drugačija nego što smo mi sanjali 1995. Za nas se ne može reći da smo za jedne, a protiv drugih. Mi smo svoji. Bili smo svoji i ostat ćemo svoji.



Povodom 21. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja jučer je u Kninu uprizorena svečana proslava. Započela je u osam sati budnicom ulicama Knina, a nastavljena prelijetanjem MIG-ova, podizanjem hrvatske zastave i plotunima.
U Knin se na proslavu Oluje slilo desest tisuća ljudi, a nije ih omela ni silna vrućina. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti većina će rado iskoristiti da se prisjeti tih slavnih dana kad su kao jedan disali i borili se za isti san. Onaj koji su sanjali dugih pet godina i koji su napokon dočekali tog veličanstvenog 5. kolovoza 1995. godine.

Dolaskom u Knin, hrabri junaci ne prisjećaju se samo euforije i pobjede, nego i gubitaka suboraca. S posebnim pijetetom pale im svijeću, zahvaljujući na žrtvi koju su dali.


Biškupić: dok živim i dišem, pamtit ću dan kad smo ušli u oslobođeni Knin

Vedran Biškupić (47) iz Bjelovara dragovoljac je Domovinskog rata od 1991. godine. Oluju je dočekao sa 7. gardijskom brigadom, slavnim Pumama.



- Prvi smo ušli u Knin i to će mi do kraja života ostati najdraži dan. Pamtit ću ga dok živim i dišem. Tom akcijom uspjeli smo vratiti okupirani teritorij, a posebno sam dirnut i ponosan kad se sjetim hrvatske trobojnice kako slobodno leprša s kninske tvrđave - kaže nam Biškupić.

Dodaje kako nitko od njegovih suboraca nije mogao, a ni želio susprezati suze, te je i on sam zaplakao od sreće.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 125
VIDEO Ubojstvo žene u Zagrebu: Dva muškarca su na ispitivanju
UŽAS NA ČRNOMERCU

VIDEO Ubojstvo žene u Zagrebu: Dva muškarca su na ispitivanju

Tijelo ubijene žene pronađeno je u petak oko 7 ujutro u Ulici Črnomerec u Zagrebu. Prema riječima susjeda radi se o ženi koja navodno nije dugo tamo živjela
Mimohod za  žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'
POČAST STRADALIMA S OVČARE

Mimohod za žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'

Obitelji ubijenih na Ovčari održale su u srijedu 17. mimohod u počast svojim najmilijima
Priča o barjaku i Vodotornju: Mlad i lud, svaki je put mijenjao zastavu. To je izluđivalo četnike
NEVJEROJATNA PRIČA

Priča o barjaku i Vodotornju: Mlad i lud, svaki je put mijenjao zastavu. To je izluđivalo četnike

Ivanika je jedne noći uzeo zastavu i popeo se na vrh. Svaki put kad bi je četnici skinuli granatom, on bi stavio novu. Ne znam ni kako, gore je falilo 20 stepenica, prisjetio se zapovjednik. Kasnije je to nastavio Džalto