Neki se mogu sada veseliti toj njegovoj povredi i misliti da će nam biti olakšano, ali ispred naših je jedan veliki ispit. Zna se da u ovim utakmicama uvijek veliku ulogu igra psiha, tj.mentalna priprema. Nažalost, ne bojim se za Francuze. Oni uvijek krenu samouvjereno.Uvijek preuzimaju titulu favorita. Bojim se za naše. Mi smo od Omeyera napravili mit. Mit koji nas straši .A istog tog Omeyera smo u nekoliko utakmica razoružali i uništili. Dakle, naši mogu...kad se pripreme u glavi kako spada. Sad kad se Omeyer umirovio, već smo počeli pisati o velikoj šansi za zlato. Sad kad se čulo da se povrijedio Gerard, već smo za neke jednom nogom u polufinalu. Treba zaboravit sve to. Nitko,ali NITKO nikad neće pokloniti ništa. Isto tako, mi ne smijemo se podređivati njihovim taktikama. Mi trebamo krenuti silovito i podrediti njih našoj igri. Pa nek se oni snalaze. Uvijek sam držao da su naši rukometaši talentiraniji i bolji od francuskih. Ali da nas je upravo ta neka mentalna blokada činila lošijima kad bi igrali protiv njih. Onda kad bi mi tu blokadu srušili, tada bi nas krenulo. Zaboravite zlato, zaboravite što se igra EP u nas, zaboravite što nikad nismo osvojili EP... ovo je samo jedna utakmica u koju treba ući sa željom da se pobjedi i nadjača protivnik. Ne igrate protiv mitoloških stvorenja,već ljudi kao i vi sami. Sretno vam bilo!