Bravo, Plenković je otkrio da postoje rasizam i fašizam. Ali samo kad HDZ-u ne služe kavu

Andrej Plenković u pravilu pažljivo bira riječi, odmjerava, smiruje, često relativizira i "dedramatizira". 

Ali jučer je posegnuo za čitavim arsenalom teških izraza: diskriminacija, rasizam, šovinizam, fašizam...

I to samo zato što HDZ-ovcima ne poslužuju kavu u jednom kafiću u Rijeci. "To je diskriminacija, rasizam, sljedeći korak je fašizam", kazao je uzrujani premijer, svađajući se s novinarima.

Ne sjećamo se kad je Plenković zadnji puta - ako ikada - posezao za ovakvim izrazima. Kad je javno osuđivao diskriminaciju i rasizam, kad je upozoravao na fašizam.

Nije to činio ni kad su napadani homoseksualci i Srbi, ni kad su spaljivane lutke gej udomitelja, ni kad se ustaštvo uvuklo u javni prostor, ni kad se maše oružjem i prijeti manjinama svih vrsta, ni kad se urla Za dom spremni i "Srbe na vrbe", ni kad se napada i huška na migrante, ni kad se šef HDZ-a druži s prononsiranim fašistima.

Plenković je u takvim situacijama uvijek pazio što će reći, odmjeravao, kalkulirao, smirivao. Ali eksplodirao je kad se na udaru našao HDZ.

Fašizam pred nosom

Nikada Plenković ovako žestoko, ni kao izborni kandidat HDZ-a prije desetak godina, ni kao predsjednik HDZ-a, ni kao predsjednik Vlade, nije ustajao u obranu pravih žrtava diskriminacije, rasizma i fašizma u ovoj zemlji, točnije nije te napade karakterizirao pravim izrazima.

Osim kad je trebalo braniti HDZ.

I to je doista paradoks: da Plenković u državi u kojoj HDZ promovira ili tolerira fašizam, rasizam i diskriminaciju, brani HDZ od rasizma, fašizma i diskriminacije.

I to samo zato što im ne poslužuju kavu u kafiću.

Krivi rasizam

Osim toga, Plenković je otkrio kako ne razumije pojmove kojima se najednom razbacuje. Žrtvama rasizma i fašizma obično budu društvene skupine, nacionalne manjine, pripadnici rasa i naroda koje se nalaze na udaru isključivo zbog činjenice što pripadaju određenoj skupini, a ne zbog svojih djela. 

Oni nisu krivi što su na udaru.

HDZ-ovci, s druge strane, sami su krivi što ih se ne voli. Učlanjuju se u političku stranku, podržavaju tu stranku, glasaju za nju, od te stranke itekako profitiraju. Radi se o pripadnicima ili simpatizerima stranke koja je na sudu zbog korupcije, koja ustaštvo opravdava "dvostrukim konotacijama", koja promovira diskriminaciju u ovom društvu, ali u svoju korist.

HDZ diskriminira

Komično je slušati Plenkovića kako se žali na diskriminaciju u kafiću, dok njegova stranka otvara vrata diskriminaciji na svim osnovama i u svim situacijama: od zapošljavanja i dodjele poslova, preko korištenja stanova, izdavanja raznih dozvola, dobivanja kredita i javnih natječaja, pa sve do cijepljenja.

U ovoj državi članska iskaznica HDZ-a otvara sva vrata. Osim kafića u Rijeci.

I to nije rasizam. Još manje fašizam. To je politički bunt. 

Vlasnik kafića, dakle privatnog prostora, ne želi posluživati članove stranke koja, po njegovu mišljenju, nanosi štetu državi, gospodarstvu, društvu, čemu god. HDZ-ovce se bojkotira zbog pripadnosti vladajućoj stranci i zbog politike te stranke.

Obrana stranke, a ne društva

Međutim, činjenica da je Plenković, samozvani reformator i spasitelj hrvatskog društva, više zainteresiran za obranu vlastite stranke, nego hrvatskog društva, više mu je stalo do toga da njegovi članovi mogu u birtiju, nego da manjine mogu u ovoj zemlji normalno živjeti, pokazuje da je premijer opasno polupao lončiće.

Plenkovića više brine što HDZ-ovci ne mogu u riječki kafić nego što u Vukovaru Srbi i Hrvati idu svaki u svoje kafiće. I u svoje škole i svoje vrtiće. 

I kad govori o tome da je zabrana ulaska HDZ-ovaca u kafić dovela do toga da se Hrvatska nalazi "korak do fašizma", trebao bi znati da je Hrvatska odavno ogrezla u fašizam. I to zbog politike HDZ-a, kao i zbog njegova toleriranja ustaškog znakovlja.

Ćirilica na  vratima

Kao što je njegovo posezanje za rasizmom, fašizmom i diskriminacijom samo skretanje pažnje s Davora Filipovića i njegova nedavnog napada na ćirilicu. I na one koji se njome koriste.

U svakom slučaju, pohvalno je od Plenkovića što je napokon prevalio preko usta pojmove kojima se javnost godinama nabacuje, upozoravajući na incidente, pojave, trendove, na činjenicu da u Hrvatskoj desetljećima egzistiraju ili bujaju rasizam i fašizam. 

Tko zna, možda jednoga dana reagira istim upozorenjima na one prave slučajeve rasizma i fašizma. A ne da ih relativizira ili naprosto ignorira, vjerujući da mu u tom rasizmu i fašizmu leže dragocjeni glasovi.

Kamo sreće da fašizam i rasizam u HDZ-ovoj državi nestanu onoga trena kad se hadezeovcima posluži kava u birtiji. Nažalost, to neće ići baš tako.