Tada nije bilo hrabrog telefona, toj dijeci su ukrali djetinjstvo, današnja djeca kad misle da im je teško samo neka pogledaju (jer im je teško čitati) šta su ova djeca prošla kada su trebali bezbrižno živjeti! Hvala vam svima istinskim braniteljima i da se nikad ne zaboravi!
mi
mima35
18.11.2017.
Odustani
Tako je mi djeca rata. Sad kad s odmakom gleda, sve je to prošlo stihijski ispod radara. Nije bilo velikih polemika o psihološkim pomoćima. Strahove smo prebrod
ili sami. Moj strah 1991. godine nije bio hoću li dobiti 1,2,3,4,iz testa, hoću li imati mobitel i musthave stvare, moj strah je bio hoću li ja i moji roditelji preživjeti. Za rat smo znali da će završiti i imali smo samo dvije opcije koje smo prihvatili, iz rata ćemo izaći živi ili mrtvi. Ali ovo što nam se dogodilo nakon rata je mučenje kojem nema kraja Da dođe do rata mi bi bili opet jedina generacija koja bi bila sposobna ginuti i jedini koji bi to učinili jer znamo što znači strah za život i život nakon tog straha.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .