To se događa u svim zemljama u kojima je natalitet abnormalno visok, a država nije organizirala privatni i realni državni sektor na način da se otvaraju radna mjesta i da svi ti ljudi imaju posla, a da se povećava nacionalno bogatstvo, nacionalni standard itd. To što su se formirale skupine s povodom tragedije iz 1992. je samo reakcija na strašne uvjete života i jednostavno, nagonska potreba za održanjem. Ista stvar se događa i u Moskvi kod socijalno ugroženih slojeva (ruska mafija nije nastala od bogataša nego od radničke klase), u Shanghaju, Tokiju, Los Angelesu, New Yorku, Hong Kongu, znači posvuda gdje postoje prevelike razlike u standardu ljudi. Kod potvrda tome je život u Srednjoj Aziji i Indijskom potkontinentu: kad je itko čuo za indijsku mafiju? Upravo zato što su u Indiji gotovo svi siromašni, siromaštvo je postalo način života. Ima tu dosta utjecaja kultura, religija, filozofija života i način gledanja na stvari, ali u glavnini je izostanak socijalnih razlika koji uvjetuje mirno društvo. Veliki natalitet + rigidno kapitalističko uređenje društva + izostanak nacionalne strategije organiziranog aktivnog zbrinjavanja stanovništva + nepostojanje stabilnog rasta ekonomije = nasilje socijalnih slojeva stanovništva. U Brazilu se događa narod, odn. narod se organizirao u paravojne formacije koje su u ratnom sukobu s organima reda u regularnom vojskom Brazila. Drugim riječima, Brazil je u stanju građanskog rata niskog intenziteta.