Božićni bal u Đakovu: Zaplesali su najljepši lipicanci na svijetu

Ove je godine državna ergela Lipicanaca u Đakovu obilježila 511 godina postojanja i 211 godina uzgoja lipicanaca u Slavoniji. Ergela Đakovo jedna od najstarijih u Europi, također i najcjenjenija, a broj naših lipicanaca čini 13 posto svjetske populacije konja lipicanaca. Slavonija i Baranja su tako najveći uzgojni bazen lipicanaca u svijetu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Državnu ergelu lipicanaca čine pastuharna Đakovo, gdje se obavlja obuka i školovanje konja, Ivandvor, na kojemu se nalazi matično stado kobila sa podmlatkom te mužjaci do 3 godine starosti, i Lipik kao uzgojna stanica. Ergela je proglašena nematerijalnom baštinom RH i sa sigurnošću se može reći da je poznatija i cjenjenija u svijetu nego kod kuće.

- U Đakovu uvijek imamo oko 170-180 grla. 7 linija pastuha i 13 linija kobila koje zadržavamo iz godine u godinu jer ne želimo dopustiti da izumre bilo koji rod. To su stari hrvatski rodovi. U Lipiku je 60-70 grla, jer su njihovi kapaciteti manji. Godišnje dobijemo oko 1000 ždrebadi. Lipicanac prosječno živi 22 godine, a to je oko 70 ljudskih godina. U najvećoj snazi je između 7 i 14 godina. Zaslužna grla koja su u našoj ergeli rođena, obično tu i uginu od starosti. Naša grla imaju rodoslovlje unazad pet generacija - uvodi nas u bajkovitu priču o prekrasnim lipicancima Ivan Kuna, upravitelj ergele Đakovo, koji je u tom poslu  već 40 godina i o konjima zna baš sve.

POGLEDAJTE GALERIJU:

13

Lipicanac je inteligentna pasmina, dobroćudna, brzo uči, troši relativno malo hrane koju dobro iskorištava i zbog svega toga se i ustalila na slavonskim poljima kroz povijest. Ti su konji u prošlosti odrađivali svaki posao današnjeg traktora. A danas su konačno dočekali svoj kraljevski tretman, kakav im i pripada.

- Naši konji do tri godine starosti žive u prirodi, na ergeli u Ivandvoru. Ništa se ne radi sa njima. Sa šest mjeseci dobiju naš žig, oznaku H, svoj matični broj, i slovo Đ koje govori da su iz naše ergele. Upravo to je njihov znak kvalitete. Kada napune tri godine, konji se ocjenjuju. Maksimalan broj bodova koji može dobiti je 100. Elitu čine oni od 85 do 90 bodova, a takvih imamo dosta. Realna vrijednost takvog konja je od 60 do 100 tisuća eura. Muška grla koja odaberemo za sport, dolaze u pastuharnu i ondje počinju sa učenjem. Sve kod konja mora ići lagano i prirodno jer su to iznimno osjetljive životinje. Pristup čovjeka prema konju, od njegovog samog rođenja, mora biti dobar i nježan. Od prvog vezanja, odbijanja od majke, do obuke, stavljanja sedla, orme, prvog prezanja, sve mora za konja ići bez prisile, bez stresa, jer konji jako dobro pamte. Sve što mu loše napravite on će zapamtiti. Najbitnije je steći njegovo povjerenje, da vam vjeruje ma što god od njega zatražili. A to ide postepeno - priča upravitelj Ivan o 'svojim' konjima sa puno ljubavi.

Svake godine mladi pastusi pokazuju svoje znanje i tijekom Božićnog bala lipicanaca. Mjesecima, svakoga dana, uče povezati korak sa ljudskom naredbom, glasom, potezom kajasa, da bi na kraju zabljesnuli na svom balu.

A kad ne plešu, lipicanci svakodnevno rade sa svojim trenerima, jahačima i vozačima jer uče biti zaprežni konji i konji za poduku. Sa njima rade 4 jahača, trener i 5 kočijaša. Svi su oni ujedno i natjecatelji u svojim disciplinama.

- Naši konje koristimo za dvije osnovne konjičke discipline. Sportski konji su oni koji voze zaprege, to je zaprežni sport i njime predstavljamo Hrvatsku u svijetu. Imamo i konje za dresurno jahanje koje koristimo za učenje jahanja, konjičke predstave uz glazbu i gradske svečanosti. Poznati svjetski prvaci u zaprežnoj vožnji, braća Lazar iz Mađarske, prošle su godine kupili našeg elitnog konja. Nema zemlje u Europi gdje nema naših lipicanaca - kaže Ivan dodajući kako su sva grla na ergeli slobodna za prodaju, osim onih koji im služe za reprodukciju i razvoj. 

No, tržište konja već je godinama zamrlo. Ima malo kupaca pa su zbog toga i cijene konja bagatelne. 

- Sjećam se vremena kada ste se za kupnju konja sa naše ergele morali predbilježiti. Prodavali smo za Ameriku, Južnoafričku republiku, po cijelom svijetu - prisjeća se Ivan.

Ono što je posebno proslavilo đakovačku ergelu u svijetu je film koji je Walt Disney snimio 60-tih godina o austrijskom pukovniku koji je krajem Drugog svjetskog rata spasio lipicance bečke jahačke škole. Film je to o istinitom događaju koji je snimljen veoma vjerodostojno zahvaljujući đakovačkim lipicancima koji su, njih čak 74, 'glumili' u tom filmu, zajedno sa svim djelatnicima ergele. Na kraju su, u znak zahvale, od Disneya svi dobili ručni sat. Film se zove 'Čudo bijelih konja'.

Drugi put su doživjeli svjetsku slavu kada je k njima došla kraljica Elizabeta sa princom Filipom koji se također natjecao u konjskim zapregama i obožavao je hrvatske lipicance.
Slijedom toga, ergelu u Đakovu posjetili su nedavno i princ Charles te Camilla.

Inače, u pastuharnu Đakovo na školovanje dolaze isključivo pastusi, no prije nekog vremena dovedene su i dvije lipicanke koje su ove godine prvi puta pokazale da i kobile mogu dati izvrsne natjecateljske rezultate. Nastupile su na svjetskom prvenstvu u Sloveniji i odnijele medalju.

- Prije 8 godina puštena je u pogon naša zatvorena jahaona koju smo izgradili. Ona nam je potrebna da se može kontinuirano raditi sa grlima koja su u treningu preko cijele godine. Prisutni smo na svim prvenstvima, službenim utakmicama, pozivnim turnirima. Ergela prati sva događanja u gradu. Za vrijeme adventa organiziramo vožnje po gradu Đakovu, svake godine imamo Božićni bal, a od ove godine i lovačku zabavu za Svetog Huberta. Također smo sveprisutni i za Đakovačke vezove - kaže Mirko Damjanović, ravnatelj državne ergele Đakovo dodajući kako ergelu godišnje organizirano obiđe oko 20 tisuća turista, domaćih i stranih.

Vrata ergele svakodnevno su otvorena za posjete. Mnoga djeca školske dobi dolaze u školu jahanja, a tijekom vikenda imaju razna natjecanja na koje je ulaz slobodan.

Zanimljivo je da ergela ima jednu od najopremljenijih stručnih biblioteka vezanih za konjogojstvo. Imaju knjiga iz vremena kraljevine Hrvatske, stručnu literaturu vezanu za uzgoj konja, a u pohrani imaju i matičnu evidenciju konja od početka uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj, s kraja 18. stoljeća.