kada je čovjek zdrav nema osjećaja za bolesne, niti razumijevanja.. ja sam imala 2 rupture mišića potkoljenice koje su se aljkavo liječile, godinu dana, 20 liječnika, od kontrole do kontrole samo su vikali ma biti će to dobro dok vrag nije odnio šalu i zalegla u krevet. 11 mj vrtoglavice, 24h dnevno a nitko ne zna što je, dok nakon godine mućenja nisam dobila dijagnozu paničnog poremećaja, sve radi njihovog biti će dobro a sve više se kompliciralo. izlazak iz kuće je bio ne zamisliv, stajati na mjestu bez da se držim za nešto nemoguće. i onda joj pa kako ne možeš pa mogla si, da, mogla sam dok sam bila zdrava. sada hvala Bogu pola godine nakon uzimanja terapije je stanje 80% bolje, i fizičko a i psihičko, samo upornost, ako se srušim ustati ću. sve je iza mene i glava gore. ako imate ili znate nekog bolesnog, ako mu ne možete pomoći nemojte mu ni odmagati, a nama je većini potrebna samo ruka da ustanemo..