Bokšić drugi strijelac, moćni Milan pao, a sve - namješteno?

Prvog dana lipnja čeka nas finale Lige prvaka, spektakl kojeg će u Madridu igrati Tottenham i Liverpool. Tim povodom podsjećamo vas na sva finala odigrana od formiranja toga natjecanja u sezoni 1992/93. Vremeplov započinjemo na Olimpijskom stadionu u Münchenu gdje su se sastali Marseille i Milan.

Bila je to sjajna momčad, a imali smo najboljeg predsjednika na svijetu. On bi nam kupio utakmicu, a mi bismo onda za nju dobili premije, haha. Na kraju je on bio kažnjen, a mi svi igrači smo tu profitirali.

Tako je Alen Bokšić (49) prošle godine gostujući na Večernjakovoj televiziji kod voditelja Igora Štimca opisao prvog osvajača Lige prvaka.

Debitanska sezona jedne nove ideje, novo natjecanje, koje je nastupilo kad i geografske promjene u Europi, i odmah na početku jedna od najvećih kontroverzi u povijesti nogometa.

Liga prvaka je krenula s dvije skupine

Olympique iz Marseillea osvojio je, dakle, prvo izdanje Lige prvaka 1993. godine, natjecanja koje je naslijedilo Kup europskih prvaka. Za početak, nov je bio format jer igrala su se dva kola nokaut faze, pa grupna faza, no i dalje su nastupali samo državni prvaci, po jedna momčad iz svake države.

Raspali su se Jugoslavija i SSSR, Hrvatska je bila u ratu pa je to bila jedina sezona u povijesti u kojoj hrvatski klubovi nisu sudjelovali u europskim natjecanjima (Uefa nije dopustila). Prvi su put uvršteni klubovi iz Izraela i Farskih Otoka, zbog čega je uvedeno pretkolo.

Jedini klub s prostora bivše Jugoslavije bila je Olimpija, koja je u pretkolu prošla estonsku Normu Tallinn, a onda iskusila moć Milana (0-7 u dvije utakmice).

Leeds - Stuttgart bio je uvjerljivo najjači par 1. kola, a morali su igrati majstoricu! Naime, Stuttgart je kod kuće slavio 3-0, pa je Leeds u Engleskoj pobijedio 4-1. S tim golom u gostima, Nijemci bi prošli, ali u uzvratu su na teren poslali više od dopuštena tri strana igrača. Danas bi to značila diskvalfikacija, tada se registriralo 3-0 za Leeds bez borbe, a kako je u prvom susretu bilo 3-0 za Stuttgart, Uefa je naredila da se igra nova utakmica, na neutralnom terenu u Barceloni. Leeds je pobijedio 2-1.

Nadalje, Barcelona je branila naslov europskog prvaka i doživjela debakl. U prvom je kolu u 180 minuta jedva s 1-0 izbacila norveški Viking, a u 2. kolu ispala je protiv moskovskog CSKA (ukupno 4-3) i nije ni došla do grupne faze. U momčadi su bili Zubizarreta, Ferrer, Ronald Koeman, Guardiola, Nadal, Michael Laudrup, Stoičkov, Witschge, Begiristain, Carlos Busquets (Sergiov otac), Julio Salinas..., a jedan od stranaca bio je Goran Vučević. Trener je bio Johan Cruijff.

Za Milan su igrali Van Basten, Papin, Rijkaard, Boban...

PSV je predvodio Romario, za Leeds United igrali su Cantona, Strachan, Gary Speed, McAllister..., ali uz jaku Barcelonu, prvi je favorit bio moćni Milan. S Van Bastenom, Papinom, Rijkaardom, Maldinijem, Bobanom...

E, da su tada kladionice bile raširene kao danas, mnogi bi se hazarderi obogatili jer uoči finala između Milana i Marseillea tečaj bi na talijanskog giganta teško prelazio 1.30.

Milan je u finale došao s deset pobjeda u deset utakmica, dok je francuski prvak tek dvama pogocima Bokšića u 2. kolu slomio bukureštanski Dinamo, a osvajanje skupine osigurao je u zadnjem kolu. I to - kontroverzno.

Marco van Basten prekinuo je karijeru u 29. godini

Rangersov je napadač Mark Hateley, naime, tvrdio da mu je ponuđen novac da ne igra protiv Marseillea u odlučujućoj utakmici skupine. 

- Bio je to prijateljev prijatelj koji je nekim kanalima došao do mene i zatražio me da ne igram. Nisam ga poznavao, ali jedan mu je menadžer dao moj broj. Govorio je francuski, nudio mi velik iznos novca da ne igram protiv Marseillea.

Hateley je doista bio suspendiran za utakmicu u Marseilleu jer je kolo ranije dobio crveni karton u pobjedi 2-1 protiv Cluba Bruggea. Iste je večeri Marseille drastično popravio gol-razliku razbivši CSKA sa 6-0. Što je također bilo iznenađujuće jer Rusi su izbacili Barcelonu i u Moskvi odigrali s Marseilleom 1-1.

Trener CSKA rekao je da su se neki njegovi igrači čudno ponašali, krenule su i priče da im je nešto bilo ubačeno u piće...

Tapie je na jahti dogovorio kupovinu utakmice

Nikad nije dokazano da je Olympiqueov vlasnik, "junak" Bokšićeve priče s početka, Bernard Tapie (76) imao nešto u tome. Milijunaš koji se obogatio kupujući tvrtke u bankrotu i preprodajući ih, preuzeo je Olympique 1987.

Kontroverzni tajkun Bernard Tapie

I premda je složio sjajnu momčad: Marcel Desailly i Basil Boli otraga, Didier Deschamps u sredini, Alen Bokšić i Rudi Völler naprijed, Tapie ništa nije želio prepustiti slučaju. Čovjek koji je u vladi Françoisa Mitterranda bio ministar, a sudjelovao je u filmu "Let iznad kukavičjeg gnjezda" za koji je Jack Nicholson osvojio Oscara, na sudu se zbog čudnih zbivanja iz te šampionske sezone našao 1995. Zajedno s klupskim direktorom Jean Pierreom Bernèsom, svojim igračem Jean-Jacquesa Eydelieom i dvojicom igrača Valenciennesa: Christopheom Robertom i svjetskim prvakom s Argentinom 1986. Jorgeom Burruchagom.

Isplivali su detalji kako je četiri dana prije prvenstvene utakmice s Valenciennesom, na zabavi na Tapieovoj jahti, gazda rekao Eydelieu:

- Moraš stupiti u kontakt sa svojim bivšim suigračem iz Nantesa. Ne želimo da se ponašaju kao idioti i slome nas prije finala s Milanom. Poznaješ li ih dobro?

Uoči utakmice koju je Marseille pobijedio 1-0, Eydelie je ženi jednog od suparničkih igrača uručio kovertu s novcem. Francuska je policija kasnije otkrila paket s 250.000 franaka u vrtu jednog od Valenciennesovih igrača.

Eydelie je optužen i uvjetno kažnjen zatvorom, a Bernès je svjedočio o brojnim pokušajima da se podmite suparnici i(li) suci. Tužitelji su se kasnije uhvatili za još tri utakmice: protiv AEK-a iz Atene 1989., Spartaka iz Moskve 1991. i Bruggea 1993. Tapie je na mita navodno potrošio deset milijuna funti.

Marseilleu je oduzet taj naslov prvaka Francuske i klub je izbačen u 2. ligu, izbačen je i iz Europe sezonu kasnije pa nije mogao braniti naslov, a Uefa mu nije dopustila da igra u europskom superkupu, kao ni u Interkontinentalnom kupu, gdje je njegovo mjesto zauzeo Milan. No, naslov osvojene Lige prvaka ostao im je!? Uefa ga nije izbrisala i oduzela...

Romario prvi strijelac, Boli presudio finale, Boban prekobrojan, Van Bastenov kraj

- Puno stvari se u životu događa slučajno, tako se dogodilo da je Marseille došao gledati Zvezdu na finale kupa protiv Hajduka, a usput su vidjeli mene - ispričao je Bokšić kako je završio u toj momčadi.

- U Marseilleu je trener bio Tomislav Ivić, a Hajduk je bio u financijskim problemima. Netko se morao prodati kako bi se spasio klub, to sam na kraju bio ja. Meni to tada nije odgovaralo, imao sam 21 godinu, pa sam po tadašnjim zakonima odmah bio suspendiran godinu dana. Tu sam sezonu proveo u Cannesu, prije suspenzije odigrao sam jednu utakmicu, a onda se u ljeto 1992. godine vratio u Marseille. I počeo igrati. Bila je to sjajna momčad, bio sam mlad i spreman, igrao sam uz Rudija Völlera. On je već bio u godinama, nije mu više bilo do dokazivanja, niti je bio sebičan, već je puštao mene da zabijem što više. Puno mi je pomoglo to razdoblje igranje uz njega.

Bokšić je tu sezonu u Ligi prvaka završio na diobi drugog mjesta liste strijelaca. Romario je zabio sedam, a Boka, suigrač Sauzee i Van Basten po šest. Bokšić je zabio dva gola bukureštanskom Dinamu za pobjedu 2-0 (nakon 0-0 u Bukureštu) za ulazak u skupinu, a potom jedan Rangersu u Glasgowu (2-2), dva Bruggeu kod kuće (3-0) i odlučujući za finale u pobjedi kod Bruggea 1-0 u zadnjem kolu.

S 23 je godine bio nezamjenjiv u momčadi europskog prvaka, dok je Zvonimir Boban na putu do finala imao važnu ulogu u Milanu, ali je u finalu u Münchenu ostao na tribini kao stranac viška...

- Milan je bio bolji, dominirao je, dok smo se mi orijentirali na čvrstu obranu i protunapade. Nije bilo lako, većim smo se dijelom dvoboja branili, no znali smo iskoristiti svoju jedinu pravu šansu i zabili smo taj gol koji je odlučio pobjednika. Abedi Pele izveo je korner, a najviši je u skoku bio srednji branič Boli i udarcem glavom zatresao je Rossijevu mrežu - prisjetio se Bokšić za Večernji list.

Milanov napadač Daniele Massaro promašio je tri velike šanse, a bio je to zadnji natjecateljski nastup Marca van Bastena, koji je u 29. godini zbog kroničnih problema s gležnjem završio karijeru.

- Pravo je slavlje bilo tri dana nakon finala, igrali smo doma s PSG-om i trebala nam je pobjeda za osvajanje naslova. Parižani su poveli 1-0, a tada sam jedini put u životu osjetio da 50.000 ljudi igra protiv 11, fanatični su nas navijači gurali naprijed, preokrenuli smo rezultat i pobijedili, igrali smo kao u transu! - dodao je Boka.

Tako je prvo izdanje Lige prvaka završilo iznenađujućom pobjedom koju je dobio branič iz Obale Bjelokosti, Marseille je postao prvi francuski klub s trofejem, hrvatski je nogometaš osvojio pehar, a cijela je sezona pala u sjenu namještanja.

Kakav početak Lige prvaka...

MARSEILLE - MILAN 1-0

26. svibnja 1993. München, Olimpijski stadion, gledatelja 64.400, sudac Röthlisberger (Švicarska)
Strijelac: 1-0 Boli (43)
MARSEILLE: Barthez, Angloma (od 62. Durand), Di Meco, Boli, Sauzee, Desailly, Eydelie, Bokšić, Völler (od 79. Thomas), Ayew, Deschamps. Trener Raymond Goethals
MILAN: Rossi, Tassotti, Maldini, Albertini, Costacurta, Baresi, Lentini, Rijkaard, Van Basten (od 86. Eranio), Donadoni (od 58. Papin), Massaro. Trener Fabio Capello