Pripazite kojim riječima tješite udovicu ili udovca, jer neke rečenice koje smo navikli izgovarati u takvim situacijama više će ih uznemiriti nego što su utjeha, piše psihologinja nakon gubitka supruga
AKO NE ZNATE ŠTO REĆI...
'Bog je tako htio' To nije utjeha za svakog tko izgubi voljenog
Otprilike mjesec i pol nakon što mi je suprug umro od raka bubrega, razgovarala sam sa svekrvom i rekla joj da idem na terapiju kod psihologa. Njen odgovor me ušokirao, jedva sam izdržala da joj nešto ružno ne odgovorim i prekinula razgovor u miru, piše Laura Wiliams, psihologinja koja ima blog na portalu Health.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:47
- Drago mi je da imaš s kim razgovarati o tome, ja bih bila poludjela da nisam imala Rona - rekla je, spominjući svekra. Dakle, ako ništa drugo, trebala bi znati da kod psihologa idem baš zato što više nemam supruga, odnosno osobu s kojom bih neke stvari mogla podijeliti - piše Laura. Dodaje kako zna da ju svekrva nije htjela povrijediti, no to ju je potaklo da napravi popis rečenica koje nitko ne bi trebao nikada izgovoriti u razgovoru s udovicom. Pogotovo ako je to odnedavno.
Dakle: 'hajde, hajde, bit ćeš ti dobro, samo treba malo vremena', ili 'jaka si, bit ćeš ti dobro', definitivno spadaju među takve rečenice, ako ne želite samo dodatno zagorčati život nekome tko je tek pretrpio gubitak. Evo koje je sve rečenice Laura još izdvojila:
'Bog ga je htio kraj sebe (ili na nebu)'
Laura kaže kako je tu rečenicu prvi puta čula već na suprugovom sprovodu. Nekada davno bavio se bejzbolom, koji mu je postao važan kad se razbolio i završio u bolnici, no kad se rođak pojavio na sprovodu i rekao joj: 'Bog je sigurno trebao nekog jakog na centru terena, siguran sam da već gore igra novu utakmicu', Laura je ostala slomljena. Ne samo da njen suprug nije išao u Crkvu i nije bio neki praktičan vjernik, a u zadnje vrijeme se nije ni bavio tim sportom, kamoli da bi ga igrao. A da ne govorimo o tome da ju je ubijala pomisao na nešto posve bogohulno: da bi Bogu netko fizički trebao, pa još zbog utakmice bejzbola.
Kaže kako to smatra gorom verzijom one 'Sad je na boljem mjestu', ili 'Sve se događa s razlogom', jer te dvije rečenice ama baš nikome ne pomažu.
Znam kako ti je, meni je umrla majka
Moj prijatelj Jeremy Toche koji je 2019. izgubio partnericu s kojom je proveo 22 godine bio je osupnut time koliko se ljudi u njegovoj boli pokušavaju uspoređivati s njim. Reći nekome 'razumijem te, meni je nedavno mama umrla' je suludo, ako je u pitanju netko tko je nedavno izgubio ljubav svog života i majku svoje djece. Bol je bol, ali se iskustva iz različitih situacija ni po čemu ne mogu uspoređivati, piše Laura. Kaže kako bi puno primjerenije bilo reći: 'Ne znam kako se osjećaš, ali tu sam ako želiš razgovarati o tome'.
Vrijeme liječi sve rane
Moj pojam o vremenu kad sam izgubila supruga potpuno se promijenio, jedva sam se nosila s tim da izguram dan po dan. Jedva sam se probijala kroz suze i a osjećaj da moram izgurati dan, tjedan, mjesec i godinu bez čovjeka s kojim sam htjela provesti život činio se kao izdaja, piše Laura. Kad bi čula: 'Pričekaj da prođe malo vremena', imala je potrebu opaliti onoga tko joj to govori u glavu.
- Shvatila sam da vrijeme tu ne može ništa. Moj suprug je preminuo u kolovozu 2018., a meni je trebala samo sekunda da se u mislila i osjećajima vratim u taj bolni trenutak i da osjetim bol koju sam osjećala tada. Borila sam se s tim da ujutro krenem na posao bez pozdrava, da izguram dan bez da se čujemo, da donosim važne odluke bez dogovora s njim... I nije bilo nimalo lakše bez obzira na vrijeme.
'On bi tako htio...'
Još jedna Laurina prijateljica, Elizabeth Enea, čiji se suprug ubio u svibnju 2018. doslovno bi se izbezumila kad bi joj ljudi rekli 'Oni bi htio da...' i onda joj sugerirali nešto za što su oni mislili da bi njen pokojni suprug htio.
- Molim vas, nemojte pretpostavljati i predviđati što bi nekome najbliža osoba u životu vjerojatno htjela, jer čak i ako ste mu bili izuzetno bliski, male su šanse da znate kako je taj čovjek razmišljao i osjećao i što bi točno htio oko nekih intimnih detalja. Njegova supruga i on dijelili su razmišljanja, osjećaje, želje, razgovarali i raspravljali o tome i ako itko na svijetu zna što bi taj čovjek htio, onda je to upravo ona, pojašnjava Laura.
'Slomljena sam, strašno me pogodilo...'
Samo dva mjeseca nakon što joj je umro suprug, Laura je dobila e-mail od žene s kojom je bio u vezi prije 20-ak godina, koja joj je napisala kako je - slomljena. Pisala je o tome koliko joj je njen suprug značio te kako je doživjela njegovu smrt, ni ne zapitavši se kako je Lauri, koja je s tim čovjekom više od 15 godina dijelila svakodnevicu.
- Bila sam izbezumljena. Ona nije mogla biti slomljena kao ja, koja sam morala lijegati i ustajati bez njega, odgovoriti na poziv od zubara kod kojega je odlazio radi promjene termina, otkazati njegove pretplate, kartice... Otkud nekome uopće ideja da se tako javi, a da ni ne pita za to kako se osjeća osoba koja je pretrpjela tako veliki gubitak, već samo priča o svome bolu - pita se Laura. Dodaje kako oni koji se osjećaju loše zbog smrti nekog bliskog trebaju tražiti potporu nekoga tko nije imao veze s njim i nije u situaciji da je slomljen gore od njih.
'Ne znam kako se uspijevaš nositi... tako si jaka!'
Postati udovicom ni izbliza nije nešto što bi žena poželjela, ali kad se dogodi, morate se naučiti nositi s tim, jer nema izbora. Sunce i dalje izlazi, život se događa, ne možete stati i stajati cijeli život na jednom mjestu. A kad nekome kažete 'kako se uopće držiš, ja nisam siguran da bih to mogao', kao da toj osobi želite sugerirati da možda ne tuguje dovoljno, ili njena bol nije toliko stvarna.
Naravno, ljudi to najčešće ne žele reći, već tu rečenicu izgovaraju da bi iskazali poštovanje i divljenje osobi koja se nekako nosi sa svime, no kad je bol još svježa, to zvuči drugačije, upozorava Laura.
'Mlada si, još imaš vremena pronaći ljubav'
Na suprugovom sprovodu Laurina svekrva upoznala ju je s rođakinjom koja je ostala udovica u njenim dvadesetim godinama.
- Pogledaj, bilo je teško, ali je svejedno pronašla novu ljubav, udala se i ima s njime djecu - kazala je Lauri, koja je jednostavno pobjegla. Prvo, sprovod bez sumnje nije situacija u kojoj treba razgovarati o tome, a drugo - gubitak čovjeka kojeg volite mijenja i vaš odnos prema vezama općenito, piše Laura. Bila je svjesna da ima samo 36 godina, da će veći dio života provesti bez njega, nego s njim te da će možda još jednom u životu voljeti i poželjeti biti u ozbiljnoj vezi, ali taj osjećaj da je drugi ljudi pomalo požuruju da krene dalje bio je grozan.
- Nisam to htjela čuti. Štoviše, bila sam uvjerena da se nikad više neću upustiti u taj rizik da nekog volim, kada postoji mogućnost da ga izgubim - piše Laura. Dodaje kako među udovcima ima različitih. Nekome za novu ljubav treba manje, nekom više vremena, netko je možda više nikad ne doživi. No, to mora biti izbor te osobe.
'Sreća da nemate djecu'
- Moj suprug i ja počeli smo razgovarati o tome da zasnujemo obitelj otprilike dva, tri mjeseca prije nego se razbolio, a kada se razbolio, odlučili smo zamrznuti njegovu spermu, kako bismo imali prilike za umjetnu oplodnju i to da dobijemo dijete kako god se njegova bolest razvijala. To je informacija koju gotovo nitko osim nas dvoje nije znao. Na kraju nije uspjelo, jer je njegovo tijelo zbog bolesti bilo preslabo da bismo to izveli prije nego što sam ga izgubila - piše Laura.
Dodaje kako poznaje udovicu koja je bila u sličnoj situaciji: Išla je na umjetnu oplodnju nakon dok se njen suprug borio s rakom gušterače i saznala da oplodnja nije uspjela na sam dan njegove smrti. Nakon toga je trebala odučiti hoće li iskoristiti preostali zametak i spermu koju je njen suprug zamrznuo da ponovo pokuša zanijeti, piše Laura.
Za mnoge mlade udovice gubitak partnera u mladoj dobi podrazumijeva i gubitak šansi da imaju djecu s njim, odnosno da ih uopće imaju, budući da će neko vrijeme provesti i bez partnera, kaže. Zato nije mudro podsjećati ih na to, te tvrditi da su u svom bolu dobro prošli zato što nemaju djecu.
'Zovi ako mogu pomoći...'
Svi na neki način žele pomoći i to je s jedne strane divno. No, ne postoji način na koji bi netko mogao pomoći, osim kad bi mogao vratiti osobu koju ste izgubili, kaže Laura. Zato, umjesto što kažete 'Zovi ako mogu pomoći', radije ponudite nešto smislenije. Na primjer: 'Hej, baš pripremam večeru i kad poslužim klince, doći ću do tebe s komadom povrtne pite'.
Pomoglo bi i da čovjeku koji tuguje pomognete da ćete umjesto njega pokositi dvorište, odvući automobil na popravak, pomoći u raščišćavanju radionice ili podruma i slično. Jednostavno, pronađite stvari koje možete napraviti za njih, i tako im usput pomoći da se i sami pokrenu, umjesto da ostavite ponudu 'javi se' otvorenom, savjetuje Laura.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
13:25
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
