Za sve vas koji komentirate da muževima nije mjesto u rađaoni...ne baljezgajte... Evo ja sam bio sa svojom dragom u rađaoni. Inače nisam neki koji voli doktore, niti išta vezano za njih i mislio sam da ću se izrigat (srećom nisam) prilikom ulaska u zgradu rodilišta, a kamoli u samu rađaonu, jer ne podnosim one medicinske mirise i sve to... Bio sam s njom od 1 h poslije ponoći, do 15 h poslije podne, znači sve skupa 14 sati smo proveli u rađaoni...a u tih 14 sati nisam okusio ni kap vode, niti sam išta pojeo (iz neke solidarnosti prema ženi koja je stalno govorila da je gladna, a nije smjela jesti ništa - kako da se onda ja najedem, a ona ne smije...)... Kao prvo da provedeš 14 sati doma gledajući TV bez da išta popiješ i pojedeš, bilo bi ti slabo... Nakon što je sve završilo i nakon što sam izašao van (a izašao sam tek oko 18 h iz zgrade), gdje su me dočekali njeni i moji starci, valjda kad sam udahnuo napokon svježeg zraka, mi se samo tlo pod nogama izgubilo i zavrtilo mi se tako da nisam mogao stajati na nogama... Sve to se dogodilo jer sam bio neispavan, gladan i žedan... Nije to sve savršeno kako se prikazuje na TV-u, ali kako god da je, to je bio naš trenutak (koji je trajao 14 sati) i ponovio bih to opet bez razmišljanja, pogotovo kad vidim koliko sam u cijeloj priči ženi psihički pomogao da podnese najgore moguće bolove koje ljudsko biće može podnijeti... I zato joj skidam kapu i skidat ću je do kraja svog života