Boćanje na ledu: Sve što je potrebno su kamen i metla...

Još prije petnaestak godina s nekolicinom kolega s faksa zaključio sam kako bi bilo sjajno otići na Olimpijske igre. 

Najjednostavniji put do toga, mislili smo, bio je u sportu kojim se u Hrvatskoj nitko ne bavi - curlingu. No, bila je to samo mladenačka ideja, kojom se nitko od nas nije ozbiljnije pozabavio. 

Nekoliko godina poslije našla se skupina entuzijasta koja je “našu” ideju sprovela u djelo. Barem što se tiče osnivanja klubova i saveza, svega potrebnog za funkcioniranje određenog sporta.

Nedavno je hrvatska reprezentacija u curlingu bila treća na Europskom prvenstvu divizije B, dakle 15. u Europi. Što je, za sport u kojem se radi bez normalnih uvjeta, ravno olimpijskom zlatu.

To me ponukalo da reaktiviram svoju želju za guranjem teškog kamena po ledu i okušam se u ovom, za naše prilike, egzotičnom sportu.

Na treningu me ugostio Ognjen Golubić, reprezentativac iz curling kluba Zagreb, ujedno i dopredsjednik saveza. Jedini termin treninga za svih pet zagrebačkih klubova je nedjeljom u 22 sata na klizalištu na Velesajmu, na kojem je led grbav, a mete nisu ocrtane, već ih improviziraju svjetlom reflektora.

Unatoč davnoj želji da se okušam u curlingu, nije mi uopće bilo svejedno prije nego ću prvi put zakoračiti na ledu. No iznenadio sam se, uopće nije klizavo. Dok se ne navuče posebna cipela s teflonskim džonom, kojom igrač klizi nakon što se odgurne iz “startnog bloka”, a prije nego dođe do linije za ispuštanje kamena. 

Za prvi pokušaj zaboravio sam se poslužiti stabilizatorom, koji se drži u lijevoj ruci i pomaže u održavanju ravnoteže. Nakon pola metra klizanja već sam bio na leđima. Neočekivano...

- Ma dobro je, svi moraju pasti barem 30 puta prije nego uspiju - uz smijeh me tješio Ognjen, dok sam ustajao i vraćao se na start.

Sa stabilizatorom je puno jednostavnije, no svejedno treba savladati tehniku odgurivanja, koja puno jednostavnije izgleda nego što zapravo jest. Ipak, negdje iz petog pokušaja uspio sam kliziti nekoliko metara, razmišljajući samo o održavanju ravnoteže, a ne o plasiranju kamena na zadano mjesto. 

Za početnika, kažu, nije loše, iako me malo pokolebalo kad sam vidio da je kolega fotoreporter osjetno talentiraniji od mene. 

U konačnici, taj curling i nije tako težak ako vam služio kao razbibriga za nedjeljne večeri.

- Potrebna je samo dobra volja - kaže Golubić.

No za plasman na Olimpijske igre, kao i u svakom sportu, treba jako puno rada.

Pravila su vrlo slična boćanju

Utakmica je podijeljena na osam ili deset perioda (end). Pravila su slična boćarskim. Cilj je kamen plasirati što bliže centru mete, a za svaki kamen koji je bliži centru od najboljeg protivničkog dobiva se po bod. 

U svakom endu igraju četiri igrača, koji mijenjaju uloge. Jedan gura kamen, dvojica metlama čiste put u usmjeravaju ga, a jedan stoji uz metu i navodi suigrače.

Kamen

Boje na vrhu razlikuju kamenja protivničkih ekipa. Težak je između 17 i 20 kilograma. Kvalitetni koštaju oko 4500 kuna.

Cipele

Jedna od njih ima teflonski dio na đonu, kojim se klizi. Za normalno hodanje po ledu na nju se stavlja dodatni gumeniđon. Koštaju oko 800 kuna.

Metla

Služi za čišćenje puta i usmjeravanje kamena, a može poslužiti i za održavanje ravnoteže. ‘Prava’ metla košta oko 500 kuna

Ulaganje

Trebaju vam specijalne cipele (800 kn), metla (500 kn) i kamen (4500 kn).

Klubovi

U Hrvatskoj je šest klubova, pet u Zagrebu i jedan u Slavonskom Brodu.