Prije 51 godinu Bob Marley objavio je prvi album i postao najveća reggae zvijezda svih vremena, a na vrhuncu slave skončao je zbog ozljede na nogometu
KRALJ REGGAE GLAZBE
Bob Marley odbijao je otići na amputaciju nožnog palca, a zbog glazbe ga je pratila CIA
Sedam godina radio je Timothy White na knjizi o Bobu Marleyu. “Bio je dostupan za niz intervjua tijekom sedam godina prije svoje smrti i uvijek je potpuno i iskreno odgovarao čak i na moja najtrivijalnija pitanja, istovremeno zadržavajući svoj neopisivi karakter”, napisao je White u zahvali.
Rezultat je biografija “Catch a Fire: Život Boba Marleya”, koju je u hrvatskom izdanju početkom veljače objavio Rockmark na gotovo 600 stranica. Tri je godine bio u potrazi za njegovom majkom, Cedellom Marley Booker. Bob mu je rekao da živi u Africi, a gospođa je bila u gradiću Wilmingtonu, u Delawareu. Dala mu je nekoliko velikih intervjua pa o Marleyevu životu saznajemo detalje iz ranog djetinjstva.
Pratila ga je CIA, a majka je 'prešutjela' njegov datum rođenja
Dobio je na uvid i dokumente CIA-e, koji otkrivaju kako su ga pratili, kao i druge vladine agencije, i radili dosjee o Marleyu, ali i o rastafarijancima i reggae pokretu. Robert Nesta Marley rođen je 1945. U putovnici mu piše datum 6. travnja, ali njegova majka tvrdila je da ga je rodila dva mjeseca ranije. Dok se nije dovoljno oporavila od porođaja, živjela je tad u izoliranom području, nije ga išla prijaviti u matični ured. Tamo su upisali dan kad je došla, a ona plaha nije željela nevolje pa ih nije ni ispravljala.
Tvrdila je da je Bob rođen dva mjeseca ranije, dakle 6. veljače. Živjeli su u Nine Milleu, a kad je Bobu bilo 12 godina, preselili su se u Trenchtown, predgrađe Kingstona. Maštao je već tad da će se njegove pjesme slušati, puštati na radiju, pa je sa 16 godina u tajnosti napisao tri pjesme.
Prva njegova pjesma je 'Judge not', a bend 'Teenagers'
“Judge Not” prva je njegova pjesma, a potpisao ju je kao Bob Marley. Istodobno je radio i kao zavarivač, a većinu novca trošio je na džuboks. Slušao je svoju pjesmu, gledao reakcije drugih. Na njegovu žalost, ali možda na sreću glazbenog svijeta, reagirao je vlasnik dućana u kojem je bio džuboks i rekao da ima “jebenu glavobolju” zbog pjesme. Rekao je Marleyu da mu više ne dolazi.
Prvi bend koji je napravio zvao se Teenagers, a bilo je to 1963. Ubrzo su promijenili ime u Wailing Rudeboys, pa u Wailing Wailers i naposljetku u Wailers. U takvim pričama često jedan susret, slučajan, promijeni nekome život, pa je tako i kod Boba Marleya. Rita Anderson je žena koja je promijenila život velikoga glazbenika, ponajviše pričajući mu o Haileu Selassieju, etiopskom caru. Marleyeva majka je prije njega otišla u SAD, a Bob će za njom u Delaware poći 1966.
Ako želiš živjeti - amputacija
Radio je u tvornici automobila, ali nije ni približno dovoljno zarađivao da otvori vlastiti studio, što mu je bio san. Cijelo vrijeme Rita mu je i dalje govorila i Selassieju, o njihovu “susretu” 1966. (mahao je dok je prolazio limuzinom i pogledi su im se susreli). Prije je bila kršćanka, a upravo nakon naglog preobraćenja i Bob je sve više razmišljao o rastafarijanstvu.
Za “probu” je neko vrijeme nosio dreadlockse, a kad se vratio iz Amerike, gdje nije dugo bio, vidio je kako sve više mladih nosi te frizure. Bob i Rita zasnovali su obitelj, glazbenik sa svojim Wailersima u studio ulazi 1973., a do kraja godine imali su LP “Burnin’”. Poslali su ga na europsko i američko tržište te izazvali bijes. Na omotu je Marley bio s dreadlocksima i velikim jointom. Bili su tu hitovi poput “Burnin’”, “Get Up, Stand Up” i “I Shot the Sheriff”. Publika ih je prepoznala, ali i kolege poput Paula McCartneya i Micka Jaggera.
Popularnost je rasla, pa ga je i jamajčanski premijer Michael Manley angažirao 1976. da održi koncert “Smile Jamaica” kako bi smirio uzavrelu političku situaciju. Između dviju proba sedmorica naoružanih napadača upala su u rezidenciju u kojoj se Marley odmarao. Upucali su njegovu ženu Ritu u glavu, a Marleya u prsa i ruku. Ranjeni su bili i menadžer Don Taylor, kao i još nekoliko pomoćnika i članova benda, ali svi su preživjeli. I Marley je ipak nastupio na tom koncertu.
Godine 1977. Wailersi su izdali ploču “Exodus”. Prodaja je bila sjajna, a na radiju se stalno “vrtio”. Logičan slijed bila je turneja, pa su iste godine bili i u Francuskoj. Tamo je Marley zaigrao nogomet, gdje je u jednoj utakmici ozlijedio desni nožni palac, koji mu se otrgnuo. Zbog rastafarijanstva nije želio tradicionalno liječenje, no nastavio je s turnejom. Rekli su mu da mora amputirati prst ako želi živjeti.
- Raste ne vjeruju u amputaciju. Nikakav skalpel neće sjeći moje meso - odbijao je pomoć Marley.
Nastupao je do posljednjeg dana...
Trajalo je još nekoliko godina, a stanje mu se naglo pogoršalo u rujnu 1980., dok se u New Yorku pripremao za koncerte u Madison Square Gardenu. Nije odustao od koncerata, na jednom od njih mu je i pozlilo, stanje mu se pogoršavalo. Rita je sa savjetnicima uskoro otkazala nastavak turneje i primljen je u bolnicu na Manhattanu.
Od zračenja su mu otpali dreadlocksi, a doktori su mu prognozirali da može preživjeti do kraja godine. Dobio je i termin kod dr. Josefa Isselsa, u klinici u Rottach-Egenu. Stanje se pogoršalo, ubrzo su ga vratili u Miami. I u tim trenucima inzistirao je da sva izdavačka prava za njegove pjesme budu vraćena obitelji. Umro je 11. svibnja 1981.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
