Na kraju je spomenuo jedan termin koji se u to vrijeme nije baš primio u javnosti, ali kasnije je postao sinonim za Old Trafford. “The Theatre of Dreams”. Kazalište ili teatar snova postao je nadimak Manchesterovog stadiona, u svojoj povijesti dugoj više od 100 godina publika na stadiona doživjela je gotovo sve. Od teškog bombardiranja stadiona za vrijeme Drugog svjetskog rata, stravične zrakoplovne nesreće u kojoj je smrtno stradalo više od pola ekipe, podizanja iz pepela poput Feniksa i osvajanja europskog naslova 10 godina kasnije sve do doba Premier lige i dominacije pod velikim Sir Alexom. Danas su stvari malo drugačije. Otkad je kazalište napustio onaj stari redatelj sa žvakom u ustima, snovi su počeli blijedjeti i pretvarati se u najgoru noćnu moru.

Jose Mourinho je u zadnjoj utakmici trećeg kola Premier lige doživio svoj najveći domaći poraz otkada se bavi trenerskim poslom, Pochettinov Tottenham slavio je prvi put nakon 5 godina na Old Traffordu rezultatom 0-3. Na pressici nakon utakmice Mourinho je još jednom iskazao svoju „ljubav“ prema novinarima. Iznerviran postavljenim pitanjima Mourinho je na kraju sam postavio pitanje djelatnicima „sedme sile“:

„Koji je bio rezultat? 3-0. Što to znači? Tri nula. To također znači tri Premier lige. Osvojio sam više Premier liga nego svih 19 menadžera zajedno. Poštovanje, poštovanje, tražim poštovanje.“ Nakon toga iz protesta je ljutito napustio salu. Bio je to klasični Mourinhov intervju gdje svojim govorničkim sposobnostima pokušava prikriti svima očigledne probleme i njegov zaostatak za strujama modernog nogometa.

Već se prije početka sezone dalo se naslutiti da stvari u crvenom dijelu Manchestera ne funkcioniraju na najbolji način, bookmakeri su prije početka sezone Mourinha postavili kao drugog kandidata za prvi otkaz u Premier ligi, a sam Mourinho je svojim izjavama samo dolijevao ulje na vatru. Za vrijeme trajanja pripremnih utakmica u Americi Mourinho je održao press konferenciju na kojoj nije štedio nikoga, kritizirao je upravu, igrače pa čak i navijače koji su došli na pripremnu utakmicu protiv Liverpoola koju su „Crveni vragovi“ izgubili 4-1. Baš bi bilo zanimljivo vidjeti koju bi važnost Jose dao toj utakmici i u koji bi je kontekst stavio da su pobijedili. Sezonu je otvorio sa pobjedom protiv Leicestera i dva uzastopna poraza od Brightona i Spursa što čini najgori start sezone za Manchester United od 1992.

Prvu utakmicu sezone na Unitedov mlin je usmjerio rani penal kojeg je realizirao Pogba, u nastavku je Mourinhova ekipa svjesno prepustila posjed protivniku i došla do rutinske pobijede. Novi kapetan Paul Pogba i najveće pojačanje ove sezone Fred korišteni su u 4-3-3 formaciji, oni su bili sa strana dok je u sredini igrao Perreira. Na otvaranju prvenstva protiv Leicestera i kroz cijeli pripremni period Mourinho je na poziciji zadnjeg veznog koristio Andreasa Perreiru. Izdanak akademije Manchester Uniteda svoje zadnje dvije sezone je proveo na posudbama u La Ligi (Granada i Valencia) igrajući ofenzivnog veznjaka ili krilo, no izostankom Matića i Herrere Perreira je prekrojen na zadnjeg veznog. Njegove nedostatke na toj poziciji potkrijepit ću kasnije primjerima sa utakmice protiv Brightona. Igrač koji me najviše pozitivno iznenadio u sivilu Crvenih vragova je Luke Shaw, prošle sezone je bio u svađi sa Mourinhom, posljednjih dana prijelaznog roka pričalo se o njegovom odlasku, ali Shaw je sve to ostavio iza sebe i na početku sezone igra odlično i liči na onog igrača iz dresa Southamptona.

Druga utakmica i gostovanje kod Brightona otkrila je sve probleme Manchestera, njihov nejasan plan igre i prevelik broj grešaka u zadnjoj liniji. Brighton je svjesno prepustio loptu Unitedu, stajali su u kompaktnoj i disciplinirano zoni onemogućavajući Manchesteru iznošenje lopte kroz sredinu, a kada bi se našli u situaciji kada su dovoljno blizu protivniku, tek tada bi krenuli u intenzivni presing. Unitedove igre jednostavno nije bilo, Brighton im je dopustio jako malo vremena na lopti u sredini pa su visoke lopte na Lukakua bile najčešće rješenje. „Galebovi“ su iskoristili sve greške Manchesterove zadnje linije i već su u 27. minuti vodili sa 2-0. Prvi gol došao je nakon kombiniranja Bonga i Marcha uz desnu aut liniju, Young i Fred nisu dobro ispratili svoje igrače, Bailly je napustio svoju primarnu poziciju da zatvori centaršut, no Marchova lopta mu prolazi kroz noge, a Murray daje pogodak za vodstvo. Treba obratiti pozornost na neodgovornost Lindelofa koji je dopustio Murrayu da mu prođe iza leđa i ubaci se u gol šansu. Perreira je morao pokriti Baillyev odlazak na bok i očistiti ovu loptu, ali teško je kriviti igrača koji je van svoje pozicije i nema tu pozicijsku odgovornost da pokrije rupu u obrani.

Još jedan primjer nekompaktnosti i ranjivosti zadnje linije Uniteda je situacija u kojoj je Bailly napravio penal na Grossu iz kojeg je pao treći gol Brightona. Na početku napada De Gea pokušava preskočiti prvi blok Brightona i šalje riskantnu loptu na Freda koji ne ide čvrsto na loptu i gubi je. Prije toga Lindelof stoji previše uz out liniju nudeći dodatnu pas opciju za De Geu, pošto je stajao previše blizu out linije, nije se stigao vratiti i stvoriti funkcionalnu liniju sa Baillyem , slična stvar vrijedi i za bekove. Prostor između Baillya i Lindelofa je jednostavno prevelik, bekovi također kasne, March je imao višestruke opcije za pas, odlučio se za Grossa u sredini na kojem je Bailly u nastavku skrivio jedanaesterac.

Izravnog krivca za ovaj gol teško je odrediti, ali partija koju je protiv Brightona pružio Eric Bailly je u najmanju ruku kriminalna. Kod prvog gola nije uspio zatvoriti centaršut, kod drugog je panično napucao loptu u korner iz kojeg je pao gol, a kod trećeg je napravio jedanaesterac. Partija Paula Pogba nije bila kapetanska, iako je zabio penal u sudačkoj nadoknadi čini se da Francuz nije uspio prenijeti formu sa SP-a na Premier ligu. U obranu Pogbe mogu reći da je bio bar jedan od onih koji se trudio da se stvari pokrenu, ali prečesto mu se događaju ovakve utakmice na kojima radi greške u predaji loptu koje se viđaju kod igrača na kadetskoj razini. Govor tijela Manchesterovih igrača bio je loš, nije bilo trke, požrtvovnosti, uklizavanja, tek smo vidjeli jedan žuti karton od Martiala. Ne mislim da treba izaći na teren i udarati protivničke igrače, ali moraš pokazati bar malo strasti. Sviđala ti se trenerova taktika ili ne, moraš biti predan planu i dokazati da brineš za klub za koji igraš, a čini mi se da je u ovoj utakmici bilo previše igrača koji nisu tako mislili.

Eric Bailly, Juan Mata, Andreas Perreira i Anthony Martial bili su označeni kao glavni odgovorni za ono što se desilo u Brightonu i „Special One“ ih je izbacio iz konkurencije za Tottenham. Upitnu kvalitetu svoje zadnje linije odlučio je riješiti kvantitetom – odlučio se za formaciju sa 3 stopera gdje je centralni branič bio Smalling, a sa njegovih strana Jones i Ander Herrera. Herrera je sličnu ulogu igrao u okršajima protiv Conteovog Chelseaja kada je imao poseban zadatak čuvati Edena Hazarda. Mauricio Pochettino na Old Trafford je došao u potpuno crnom odijelu u stilu Chola Simeonea, a za Mourinha je pripremio svoju novu formaciju. Spursi su vjerojatno najbolja ekipa na svijetu kada se govori o promjeni formacije u samoj igri, od 3-4-3, 4-2-3-1 do formacije u rombu (4-1-3-2) sa Lucasom Mourom u važnoj ulozi koji su počeli uigravati u novoj sezoni. Plan sa Herrerom se činio ka uspješan u prvom poluvremenu, Španjolac je svojom pokretljivošću onemogućio ubacivanja iz drugog plana Allia i Moure, dok je u izgradnji napada bio najbolja opcija za iznošenje lopte. United je bio puno bolja ekipa od Spursa u prvom poluvremenu, nije to bila neka igra, ali Mourinho je taktički nadmudrio Pochettina, a Romelu Lukaku je najveći krivac zašto Crveni vragovi nisu vodili u prvom poluvremenu. Što se tiče Lukakua, valja istaknuti dvije situacije iz oba poraza Manchestera u novoj sezoni. Prva slika je na početku utakmice protiv Brightona, dok je druga sa utakmice protiv Tottenhama, obje prilike su pri rezultatu 0-0. Napadač njegovog renomea bi obje situacije trebao hladno zabiti, o prvoj se možda da raspravljati, ali za drugu situaciju svaki komentar je suvišan.

Spursi su izgledali onako jalovo kako oni obično izgledaju u derbijima u gostima, United je odigrao najboljih 45 minuta u novoj sezoni, nisu uspjeli zabiti, a u drugom poluvremenu druga priča. U nastavku utakmice Spursi preuzimaju inicijativu, već na početku prvog poluvremena dolaze do prilika i vodstva pogotkom Kanea iz kornera. Korneru je prethodila akcija u kojoj je Allia ostao sam na vrhu šesnaesterca. Spursi kao i Engleska reprezentacija vole igru prebaciti na desnu stranu i izlaziti u napade preko Trippiera koji posjeduje odličnu tehniku i osjećaj za pas. Lucas Moura se uvukao duboko u sredinu kako bi otvorio prostor za Eriksena na krilu, Matić ga nije uspio ispratiti pa je Eriksen imao odličnu situaciju da nađe suigrača povratnim dodavanjem.

U prvom poluvremenu igrači Uniteda igrali su odličan man marking, prije svega Pogba nije dopuštao Alliu njegova karakteristična ubacivanja iz drugog plana, dok je Matić dobro pratio Eriksena. U situaciji ispod ne vidimo uopće Pogbu u kadru, ostao je na nekih 30 metara od gola, dok je njegov igrač potpuno sam.

Alli nije iskoristio izglednu priliku, lopta je od bloka otišla u korner iz kojeg je Kane pogodio za vodstvo. Dvije minute kasnije opet slična akcija, napad ponovo počinje od Trippiera, Moura se ovog puta ne uvlači u sredini nego izvlači Jonesa skoro do centra, izlaskom Jonesa zadnja linija Uniteda je razbijena, Smalling pokušava napraviti offside zamku dok ga Herrera ne prati u tome.

Ponovo je Matić neodgovoran u man markingu, kao i Pogba u nastavku akcije. Na slici ispod vidimo konfuziju u zadnjoj liniji Manchestera, točnije zadnja linija ne postoji, koliko je Mourinhova ideja sa Herrerom u zadnjoj liniji uspjela u prvom poluvremenu, toliko je bila pogubna za United u drugom.

Eriksen je ponovo utrčao u isti prostor kao kod prilike iz koje je Tottenham izborio korner za prvi gol, Jones kasni za Mourom koju utrčava na loptu u nebranjeni prostor, Herrera izlazi u blok, ali to radi suviše mlako i Tottenham dolazi do drugog gola u samo dvije minute. U obje reakcije kod drugog gola primijetilo se da Herrera igra van svoje pozicije i da je prelazak iz vezne u zadnju liniju kompliciran i traži određeno vrijeme za prilagodbu.

Nakon drugog gola Tottenhama Mourinho odmah reagira ubacivanjem Sancheza, pet minuta kasnije ubacuje i Fellainia, dok igrač poput Rashforda ostaje na klupi, United je stiskao na kraju ali nije uspio doći do gola. Lucas Moura je zabio treći gol za Tottenham, iskoristio je prostor koji mu se ponudio, a Smalling je bio prelaka meta za brzonogog Brazilca. Za razliku od utakmice sa Brightonom, Manchester je protiv Tottenhama pokazao želju i dobru igru u prvom poluvremenu, no sistemski problemi su preveliki i očigledni, ozbiljna ekipa poput Tottenhama znala je to iskoristiti. Svi golovi Tottenhama, kao i ostali primjeri sa utakmice protiv Brightona plod su jako loših reakcija centralnih braniča Manchestera. Sva četiri stopera na početku sezonu izgledaju katastrofalno, ekipa se može nositi sa tim da je jedan stoper problematičan, a da je drugi taj koji ispravlja njegove pogreške i koordinira obranu. Kod Manchester Uniteda jednostavno nema takvog igrača. Mislio sam da će Eric Bailly biti taj, ali on me sam svojim igrama demantirao. Iste godine kada je United platio Lindelofa 30 milijuna funti, Leicester je doveo Maguiera za 12, za istog tog Maguiera United je ovo ljeto bezuspješno nudio 60 milijuna funti.

Mourinho je cijelo ljeto nudio preko 50 milijuna funti za Alderweirelda, istog igrača kojeg je Pochettino platio 11,5 m. Iste te sezone za veći iznos doveden je Daley Blind, a Michael Keane besplatno je otišao iz kluba. Najlakše je isplatiti silne milijune za nekog igrača, ali ima nešto u predviđanju, planiranju i gledanju šire slike, nešto što bi Mourinho mogao naučiti od Pochettina. Mourinhova ekipa nema identitet, nema ono nešto što imaju sve velike ekipe, ono po čemu prepoznajemo njihovu igru. „Special One“ se odbija prepustiti strujama modernog nogometa, svoj jarbol okreće na drugu stranu, a njegovo odbijanje prilagodbe koristi konkurencija. No, što god mislili o Mourinhu, morate ga poštovati. Zbog svega onog što je uradio u Portugalu, Italiji, Španjolskoj i Engleskoj, ne smijemo zaboraviti da je on jedan od onih koji je ovu igru zadužio novim paradigmama i totalno drugačijim pogledima na nogomet. Pred Manchesterom i Mourinhom je teško razdoblje, moraju odabrati put kojim će krenuti, tko će iz toga izvući deblji kraj ostaje nam da vidimo u nastavku sezone.

Teatar apsurda 

Teatar apsurda je zajednički naziv za pokret unutar kazališta i djelomice književnosti koji se prvenstveno odigrava nakon Drugog svjetskog rata. Začetnik pokreta je poznati francuski književnik i filozof Albert Camus. Njegov „Mit o Sizifu“ jedno je od temeljnih književnih djela tog pokreta, upravo se ovdje govori o besmislu ljudskih radnji i postupaka koji izazivaju osjećaj tjeskobe koji će ubrzo postati središnji problem u raznim dramama.

Mjesto aktivnih lica zauzimaju pasivni likovi koji podsjećaju na marionete kada govor prestaje biti sredstvom međusobnog sporazumijevanja i kada postaje ništa drugo nego niz konvencionalnih fraza i klišeja. Jose Mourinho je na dobrom putu da od Teatra Snova napravi Teatar Apsurda. Možda sam malo prekritičan, ali njegov rad na Old Traffordu mogao bi se poistovjetiti sa Teatrom Apsurda. Besmisao ljudskih radnji i postupaka, pasivni likovi koje podsjećaju na marionete, te niz konvencionalnih fraza i klišeja. Jasno je da publika u kazalištu nije zadovoljna.

Predstave koje im se nude nisu vrijedne kazališta, predstave su monotone i dosadne, daleko su od slave i snova na koje je publika navikla. Neki već priželjkuju vrijeme kada će upravitelji kazališta glavnom redatelju pokazati izlazna vrata, kada će pasti sve maske, vrijeme kada će neki glumci zamijeniti glavne i sporedne uloge, a neki zauvijek napustiti kazalište.

O autoru:

Moje ime je Filip Bilić. Rođen u Mostaru, odrastao u Ljubuškom, u srcu Kalifornije. Student u pokušaju. Inspiraciju pronalazim u svemu što nije dosadno, kada pišem o sportu to nekima izgleda pametno.