Filmaš koji vlastite ideje (potpuno drugačije i van svih pravila kada je riječ o blockbusterima) provodi u djelo i stvara drugačije visokobudžetne projekte. Fascinira lakoća kojom filmaš prelazi s teme na temu odnosno sa žanra na žanr - Nolan se poigrao snovima (nedostatkom snova u "Nesanici" s pokojnim Robinom Williamsm i Al Pacinom, ali i kradljivcima ideja koji snove koriste za svoje operacije ("Početak").

Nolan je režirao triler koji počinje od završetka ("Memento"), novim pristupom oživio Batmana u "Dark Knight" trilogiji te mađioničarski duel obogatio prisustvom Nikole Tesle ("Prestiž" u kojem jednog od najvećih umova u povijesti glumi David Bowie). "Interstellar" ie bila, između ostalog, i Nolanova odiseja - u dijelovima i posveta Stanleyu Kubricku. Ubrzo nakon premijere "Interstellara", Nolan je objavio da je njegov idući projekt ratna drama. Rečeno - učinjeno: "Dunkirk" je stigao u kino dvorane.

Svibanj 1940. Njemačka vojska je u ofenzivi. Belgija je potpisala predaju i savezničkim postrojbama prijeti uništenje. Više od 350 000 vojnika (Belgijanaca, Francuza, Kanađana i Britanaca) povlači se prema francuskoj luci Dunkerque, jedinom mjestu s kojeg bi mogli biti evakuirani u Veliku Britaniju. Vojnici dolaze do gradića, ali moraju čekati na evakuaciju. Savezničke snage pokušavaju usporiti napredovanje njemačke vojske - vremena je sve manje i prijeti im potpuno uništenje....

Kada se krenulo u realizaciju projekta jedan od najvažnijih redateljevih zahtjeva (Nolan i scenarist filma) bio da najvažnije uloge u filmu preuzmu Britanci. Iako su čelnici "Warnera" pokušali progurati poneku nebritansku glumačku zvijezdu s A liste, Nolan nije popustio - "Dunkirk" je, u većoj mjeri, okupio britansku glumačku elitu koja znatno pridonosi autentičnosti, uvjerljivosti filma (naravno, inzistiranje na takvoj glumačkoj ekipi govori i o dozi patriotizma koju Nolan želi ugraditi u projekt).

Tom Hardy, Kenneth Branagh, Mark Rylance, Gillian Murphy i James D'Arcy najpoznatija su glumačka ime koja su angažirana na "Dunkirku". Najveće iznenađenje je odabir Harrya Stylesa za ulogu Alexa. Stylesu je nastup u "Dunkirku" debitantska uloga - riječ je o pjevaču grupe One Direction.

Redatelj je bio oduševljen Stylesovim nastupom na audiciji i Nolan je u razgovorima tijekom reklamne kampanje više puta ponovio kako je Styles idealan za ulogu vojnika koji se našao u neprijateljskom okruženju. Bez obzira što je Styles debitant u društvu iskusnih, priznatih i poznatih glumačkih vukova, glumačka ekipa je ravnomjerno podijelila minute filma i nemoguće je izdvojiti glavnu ulogu. Zapravo, najvažniji protagonist filma (iako se odlične glumačke izvedbe nikako ne mogu zaobići, ne spomenuti) nalazi se iza kamere. 

Nakon nekoliko uvodnih rečenica koje gledatelja upoznaju sa situacijom na terenu, redatelj nas vodi na mjesto radnje - skupina britanskih vojnika poput čopora gladnih vukova prolazi gradskim ulicama. Koliko je situacija teška saznajemo iz njihovog očajničkog skupljanja opušaka i potrage za pitkom vodom dok na njih padaju leci s pozivima na predaju.

Nakon nekoliko sekundi većina ih je ubijena, jedini preživjeli dolazi na plažu prepunu vojnika spremnih na evakuaciju. Od tog trenutka gledamo priču o događajima uoči i tijekom operacije Dinamo koja je završila izvlačenjem i prebacivanjem više od 330 000 tisuća vojnika na teritorij Velike Britanije. Gledatelj događanja prati iz tri perspektive - vode, zemlje i zraka. Sva tri elementa prikazuju dio priče, isprepliću se te se u finalu filma stapaju u jedno.

"Dunkirk" nije sirov i brutalno realističan u prikazu fizičkog stradanja ljudi u ratnim strahotama. Nije poput "Spašavanja vojnika Ryana" ili "Grebena spašenih". Nolan ne izbjegava prikazati nasilje i žrtve koje su zauvijek ostale u Dunkerque (na savezničkoj strani poginulo je 68 000 ljudi), ali nije krvav kao Spielberg i Gibson. No to nikako "Dunkirk" ne stavlja u podređen položaj u odnosu na spomenute naslove - kamera, fotografija te glazba neki su od detalja koji stvaraju nevjerojatnu neizvjesnost čitavim trajanjem filma.

"Dunkirk" je izuzetno intenzivan i napet film. Događaji se izmenjuju nevjerojatnom brzinom, tenzija ne popušta niti jednog trenutka. Bez obzira na kojem se dijelu ratišta radnja odvija (zrak, zemlja odnosno plaža i voda) film je jednako potresan, napet ponekad i težak za gledanje. Nekoliko je važnih detalja kojima Nolan postiže takav efekt - kutevi kamere i način snimanja gledatelja uključuju u radnju i približavaju događanja u filmu.

Kadrovi odnosno vizualni izgled filma je fantastičan - Nolan ponovo spaja naizgled nespojivo - ratni i art film (najsličniji u tom elementu "Dunkirku" bio bi film "Tanka crvena linija" Terencea Mallika). Drugi bitan detalj koji udara ritam odnosno napetost filma je glazba Hansa Zimmera. Ionako sveprisutnu neizvjesnost i prijetnju glazba dodatno pojačava. Nije to tarantinovski soundtrack koji naglašava pojedinu scenu ili lik već je riječ o konstantnim ritmovima (ponekad podsjećaju na otkucaje sata ili srca) koji prate radnju filmu. Prijetnja je stalna i konstantna bez obzira što suprotnu, neprijateljsku stranu uopće ne vidimo. Barem ne u ljudskom obliku.

Prikaz ratnih razaranja te akcijske scene filma izgledaju impresivno. Bez obzira na kojoj se od tri spomenute lokacije događaju scene sukoba su izvrsno snimljene. U redu, nešto atraktivnije su borbe u zraku koje nemamo tako često vidjeti na filmu (područje djelovanja Farriera kojeg glumi Tom Hardy).

Kao u stvaranju napetosti, straha i neizvjesnosti redatelj je jednako detaljan i uvjerljiv u prikazu ljudskih sudbina. Rat je vrijeme koje, ovisi o čovjeku, izvlači ono najgore ili ono najbolje. Kroz niz priča i postupaka likova gledatelj je suočen sa herojskim djelima (koja u slučaju "Dunkirka" nisu samo vojnička), strahom koji dovodi do nevine žrtve iz vlastitih redova (izvrsna epizoda Gilliana Murphya) i nemoralnim, nekolegijalnim postupcima uzrokovanih panikom odnosno brigom za vlastiti život (britanski vojnici ponekad nisu oduševljeni francuskim saveznicima).

U filmu možemo pronaći i nekoliko istinskih heroja. Svi oni dio su ratnih događanja točnije stradanja - film nikome od njih ne sudi već prikazuje različite načine na koji ljudsko biće reagira na ekstremne, ratne prilike.
Povijesni kontekst prikazanog u filmu najbolje zapovjednik Bolton (Keneth Branagh) koji u jednom trenutku kaže da je ovo tek početak. Mi smo samo preživjeli - govori jedan od britanskih vojnika na povratku u domovinu. Da, često je u ratnim okolnostim uspjeh preživjeti, ne pobjediti.

Na listama najboljih filmova 2017 godine "Dunkirk" će biti pri ili na samom vrhu. Intenzivan, ispunjen napetošću, briljantno snimljen i emotivan s izvrsnom glumačkom ekipom, "Dunkirk" je izuzetan filmski doživljaj koji Christophera Nolana potvrđuje kao jednog od najvažnijih filmaša današnjice.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru:

Moje ime je Tihomir Polančec. Rođen u Zagrebu, radio sve i svašta, ali film je uvijek ostao moja najvažnija sporedna stvar na svijetu. Jednoga dana odlučio sam dugogodišnje filmofilsko i videotekarsko iskustvo prenijeti na blog i tako je nastao Goodtalking. Iz bloga (trenutno se na blogu nalazi više od 500 recenzija i najava) nastale su Facebook stranica i Facebook grupa koje prati tisuće filmofila i serijofila svih generacija.