Odrasli u siromaštvu, napravili su jednu svadbu jer im je tako bilo jeftinije, a na nju su bili pozvani samo najbliži prijatelji i obitelj, tridesetak uzvanika. Franjo, Anin muž je otišao u Njemačku prije svadbe zaraditi nešto novca
Blizanke proslavile Zlatni pir: 'Treba se svađati, tad si iskren'
Iskrenost i iskričavost je tajna za dug i uspješan brak. Ljudi kada se svađaju su najiskreniji i onda brak uspije i traje, kad si sve kažete, rekla nam je Ana Horvat (68).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Njena sestra Đurđica Kralj (68) i ona, blizanke su koje su u petak proslavile svoje 50. godišnjice braka, obje udane na isti dan.
- Nas dvije smo se dogovorile, a naši dečki su isto pričali i zaključili smo da bi bilo najbolje da imamo jednu svadbu. Bio je velik i lijep snijeg, predivan dan i za mene je to bilo veličanstveno - kaže Ana.
Odrasli u siromaštvu, napravili su jednu svadbu jer im je tako bilo jeftinije, a na nju su bili pozvani samo najbliži prijatelji i obitelj, tridesetak uzvanika. Franjo, Anin muž je otišao u Njemačku prije svadbe zaraditi nešto novca, a Stjepan, Đurđičin muž je dogovorio matičara.
Stjepan je dogovorio i datum te termin. Unatoč siromaštvu svadba je bila svečana jer su Stjepan i Franjo htjeli da se dame osjećaju posebno.
Blizanke su se udale jako mlade. Imale su 18 godina, a njihovi dečki 21 i 22 godine. Đurđica je svog Stjepana upoznala čim je prohodala, jer su bili prvi susjedi.
- Igrali smo se, tukli, pjevali i učili zajedno, a na kraju i odrasli i zaljubili se. Od naše dječje igre ispala je životna priča– kaže.
Ana je ipak svog Franju upoznala puno kasnije, kada je imala 16 i pol godina.
- Prevario me da se zaljubim u njega na šalu. Pjevao mi je i šalio se, a i ja se volim šaliti pa smo se tako i zbližili – kaže Ana.
Muževi ih lako raspoznaju
Franjo i Stjepan nikad si nisu pomiješali žene.
- Od šogora je uvijek žena bilo malo jača, moja je bila malo sitnija i tako smo ih uvijek raspoznali, čak izdaleka – kaže Stjepan.
Franjo, pak, kaže, da mu Ana nije odmah rekla da je blizanka te je to saznao malo prije svadbe. Na sam dan svadbe ispred oltara u crkvi dogodila im se nezgoda. Svi su, naime, željeli stajati skupa ispred svećenika za vrijeme obreda i kupili su svi isto prstenje.
- Kad smo ih morali staviti jedni drugima, nismo znali čije je čije, pa smo tražili po ugraviranim inicijalima. Bilo nam je svima to simpatično – ispričala nam je Ana.
Iako su svi jako bliski, nakon svadbe morali su se razdvojiti. Ana je nakon svadbe otišla s mužem u Njemačku, a Đurđica se preselila u Zagreb.
- Bile smo daleko, ali su pisma putovala, gotovo svaki dan. Tako smo ostajale u kontaktu, pismo gore, pismo dolje. Sad se ipak čujemo preko poruka i poziva, vremena su se promijenila – kaže Đurđica.
Franjo i Ana su se prije nekoliko godina preselili u Zaprešić, pa su sada opet svi na okupu.
- Vidimo se često jer smo sada blizu, a žene nam se na telefon čuju svakodnevno. Ja onda znam, kad se nazovu da sam pola sata miran - šali se Franjo.
Nakon 50 godina braka Ana i Franjo imaju jednog sina i dvoje unučadi, a Đurđica i Stjepan dvoje djece i petoro unučadi. Kažu da su im najveći uspjeh djeca i unuci.
Zanimljivo je da su im prva djeca rođena na isti datum. Đurđičin prvi sin rođen je 19.5.1971. u srijedu, a Anin na isti datum i u srijedu, godinu dana kasnije. Kad su bili mali Anin sin je više ličio Đurđici, a Đurđičin sin Ani.
- Djeca su nas stalno miješala kad su bila mala. Kad bi shvatili da su kod krive mame, onda bi plakali, ali bi nama to bilo smiješno – kaže Đurđica.
- Jako smo bliske i svu našu djecu smo tad smatrale zajedničkom, tako smo ih i odgojili da budu bliski kao i nas dvije – kažu.
Zlatni pir blizanke su proslavile sa svojim obiteljima u krčmi 'K lovcu' gdje su plesale sa svojim partnerima.
Tukle su se kao djevojčice
Iako su izgledom slične, po osobnosti su ipak drugačije. Ana se voljela više zezati i izvoditi spačke, pa je tako od Đurđice jednom dobila batine.
- Bila sam ljeniji đak, ali sam bila talentirana. Tako jednom nisam napisala zadaću, a učiteljica me prozvala. Uzela sam sestrinu bilježnicu, pročitala ju i dobila peticu u bilježnicu, jer su se tad ocjene tamo pisale. Ali sljedeću je prozvala Đurđicu. Kada je učiteljica shvatila da je to već pročitana zadaća, prekrižila je sve u bilježnici i objema nam dala jedinicu preko cijelog imenika.
- Nakon škole me nije čekao ugodan put kući, lemala me cijelo vrijeme, a bila je sitnija od mene; nitko me nije nikad toliko istukao, ali zaslužila sam – kaže Ana kroz smijeh.
Za očuvanje braka dečki kažu da je najvažnije popuštanje te da sve bude kako žena kaže jer ona drži četiri kuta kuće.