Bjelica: Samo jednim potezom sam Dinamu uštedio 38 mil. kn

Evo me u Klagenfurtu, već u subotu sam došao ovdje i sada sam opet u izolaciji. Navikao sam i na to, na kraju cijele priče s koronom ću u izolaciji provesti čak sedam tjedana, kaže nam Nenad Bjelica (48).

Pokretanje videa...

00:39

Video: GNK Dinamo

Sada već bivši trener Dinama proteklih je dana sporazumno raskinuo ugovor s 'modrima', pa zatražio 'time-out' od medija. Ipak, Nenad Bjelica je obećao kako će se javiti sljedećeg tjedna, pa nam je danas u ranim jutarnjim satima stigla njegova poruka 'javi se'. Naravno, Bjelica nije zaboravio obećanje, pa je za 24 sata ispričao svoje viđenje cjelokupne situacije oko razlaza s Dinamom.

- Osjećam se dobro, mirno spavam. Mogu mirno spavati zbog svega što sam napravio za Dinamo u posljednje dvije godine, iako znam da nitko nije očekivao da će moje vrijeme u Dinamu ovako iznenađujuće završiti. Ponavljam, nisam pogođen niti razočaran što je sve tako završilo, ali sam i dalje iznenađen. Nisam imao baš ikakvih saznanja da bi se nešto ovakvo moglo dogoditi. Cijelo vrijeme sam korektno surađivao s klubom, sve odluke smo donosili zajednički.

Dobro, a je li u radu bilo kakvih razmimoilaženja u mišljenjima između vas i kluba? 

- Postojala je jedna situacija oko zimskog prijelaznog roka, nisam bio presretan što su dovedeni neki mladi igrači, a da me se oko toga nije informiralo. To me pogodilo, više zbog načina, jer smo do tada tako radili u Dinamu. Opet, pričali smo, nije to bilo ništa preveliko, nikakva stvar preko koje ne bi mogli prijeći. Nije bila niti svađa, jednostavno je to bila jedina situacija u protekla 22 mjeseca gdje smo se mimoilazili u mišljenjima. Ali, ni u braku se ne rastajete od supruge ako imate suprotna mišljenja, tako da nisam slutio kako bi se sve moglo završiti na ovakav način.

O kojim mladim igračima tu pričate? Mislite li na Lirima Kastratija?

- Ne, Kastrati je stigao u Dinamu uz moje odobrenje. Ja sam o dolascima mladih igrača koji su sada u drugoj momčadi saznao iz novina, a svi bi oni od ljeta trebali biti dio prve momčadi. Mislim kako je u toj situaciji važno i mišljenje glavnog trenera. Ne mislim da bih kao trener Dinama trebao odlučivati o dolasku nekog 14-godišnjaka, ali vjerujem kako bih trebao znati nešto o dolascima igrača koji imaju 20 ili 21 godinu. To je bio manji problem komunikacije, zajednički smo izašli u nastavak sezone, nitko nikome na tim stavovima nije zamjerio. To jest, ja klubu sigurno nisam, a ne znam jesu li oni meni što već tada zamjerili.

A početkom proljetnog dijela sezone krenula je i određena nervoza kod Nenada Bjelice...

- Da, zbog te cijele situacije je došlo i do te moje nervoze u Osijeku. Mi smo tada imali 14-15 bodova prednosti, tako da nije bilo potrebe za tolikom količinom nervoze. Ipak, neke stvari su se skupljale u meni, to je bila frustracija koju nisam mogao kontrolirati. I 'pukao' sam na toj utakmici protiv Osijeka. Žao mi je zbog toga, ispričao sam se javnosti i sucu poslije utakmice, stvarno nisam ponosan na svoje ponašanje u Gradskom vrtu. Ali, pozadina moje nervoze je bila sasvim drugačija, ona se vukla još od zimskog prijelaznog roka.

Jeste li tih dana dobili dojam da bi se vaša suradnja s Dinamom tako brzo mogla završiti?

- Ne, nisam uopće imao taj dojam. Pa mi smo poslije toga pobijedili četiri utakmice, došli na 18 bodova prednosti ispred drugoplasirane momčadi lige. Je li se čekao neki moj novi 'krivi korak' ili ne, stvarno ne znam, ali ja to doista nisam osjećao. Evo, meni je Zdravko Mamić poslije pobjede nad Rijekom, a bilo je to koncem veljače rekao da me niti za velike novce neće pustiti da odem iz Dinama. Baš tako, da ništa ne planiram, jer me klub neće pustiti niti za ozbiljne novce.

Znači, sve je 'puklo' baš na tome što ste vi, stručni stožer i igrači odbili smanjiti ugovore?

- Mislim kako ni tajming, ni način, ni količina novca koja se htjela svima reducirati nije bila dobro odluka. A pogotovo način. Gledajte, vi takvu odluku ne možete donijeti u pola dana, o njoj se treba pričati. Ovi igrači i moj trenerski tim su zaslužili da se s njima barem razgovara. Mi smo u dvije godine, uz veliku podršku uprave, navijača i medija, klubu privrijedili velike novce. Uspjeli smo vratiti i kredit koji datira iz sezone kada se nije igrala Europa. I to najviše boli, taj način kako je sve odrađeno. Ovi igrači i treneri su zaslužili bolji rasplet cijele situacije.

Kada ste točno prelomili da više neće biti trener Dinama?

- Ma s otpuštanjem cijelog mog stručnog stožera, sve je bilo jasno. Evo, na onim razgovorima o sporazumnom raskidu u klubu su mi predložili novi ugovor, ali uz novi stručni stožer. Naravno, to kod mene nije bila nikakva opcija. Zbog tih ljudi oko sebe sam takav trener kakav jesam, oni mi strašno pomažu u poslu. Moj ostanak bez njih nije bio moguć. Jedino da se u klub vratio i cijeli stožer, pa da razgovorom probamo sve riješiti. No, klub je bio čvrst u odluci, rekli su kako je to nemoguće i sve smo vrlo brzo završili.

Kakav je vaš odnos sa Zdravkom Mamićem?

- Puno sam puta pričao o tome, moj odnos sa Zdravkom Mamićem je uvijek bio korektan. Svjestan sam da neki ljudi to ne žele čuti, jer pamte Zdravka Mamića iz perioda 'prije Bjelice', ali ja u to ne ulazim. Stvarno nemam nikakve zamjerke na naš odnos, imao sam njegovu podršku, čuli bi se onako informativno, a nikada mi nije ništa nametao ili naređivao. Kažem, znam da to neki ljudi ne žele čuti, ali smo imali baš kvalitetan odnos. I zbog toga me još više pogodila ona objava svih primanja mene i mog stožera.

Nenad Bjelica je nastavio...

- Mi smo svoje ugovore dogovorili s Dinamom, klub nam je sve redovito isplaćivao i svi su prema nama bili korektni. I kada bi god negdje zapelo, uvijek bi igrači i stožer s upravom kluba našli nekakvo rješenje. Ali, ovo su bili tajni podaci, ne znam je li to bio trenutak slabosti ili frustracije, no svakako objava naših primanja nije bila na nivou takvog kluba. Nije mi drago zbog toga, a to je jedina moja zamjerka u odnosu sa Zdravkom Mamićem. Da, na kraju je pisalo kako smo svi skupa zaradili 37 milijuna kuna, od čega je 15 milijuna kuna otišlo u državni proračun. A ja sam samo jednom jedinom odlukom Dinamu uštedio 38 milijuna kuna!

Kojom to odlukom?

- Odlukom da Soudani ode iz Dinama, to je bila isključivo moja odluka. Nitko u klubu nije ni pomišljao na to, nitko osim mene. Soudani je bio odličan igrač, prvi strijelac lige, ali sam osjetio kako igra nogomet na svoj način, a ja sam u momčadi želio organizirane i disciplinirane igrače. Svi su u klubu mislili da sam lud, pitali me jesam li siguran oko toga, a bio sam. Soudani je imao velik ugovor na još par sezona, na kraju ga je Dinamo prodao za 1,5 milijun eura. I na svemu tome sam Dinamu uštedio 5,1 milijun eura. Ili 38 milijuna kuna.

Je li bilo još odluka drugih kojim ste Dinamu uštedjeli novac?

- Uvijek sam bio racionalan, na svaku kunu Dinama sam gledao kao da je moja. Da, bilo je još takvih odluka. Sammir je praktički već bio pred vratima Dinama, na koncu ga nisam želio, pa smo tu u budžetu ušparali još 1,5 do 2 milijuna eura. Gledali smo jednog poljskog krilnog igrača koji je bio skup, pa sam umjesto njega uzeo puno jeftinijeg Kadziora, i tu smo dosta uštedjeli. Moja je odluka bila i da odemo na zimske pripreme u Rovinj, a ne u Tursku što je bila četiri puta skuplja varijanta. Vjerujem da sam puno i uštedio klubu, pa neka onda navijači i mediji procijene jesam li zaslužio onu objavu Zdravka Mamića o svim primanjima.

Što ćete najviše pamtiti iz razdoblja dok ste vodili Dinamo?

- Imao sam potpunu slobodu u radu, a sa stožerom, igračima i doktorima smo imali grupu od 40-50 ljudi koji su disali kao jedno. I imao sam onaj osjećaj sreće kada bih svaki dan išao na posao. Veselila me i ta atmosfera u gradu. Neki kažu kako se navijači nisu vratili na tribine, ali smo vratili onu pozitivnu atmosferu. Ljudi su ponovo počeli na ulicama Zagreba zaustavljati igrače, to se prije nije događalo. Ponosan sam što sam bio dio te priče. A tu je bila i blizina obitelji. U Italiji i Poljskoj sam imao probleme u drugoj godini, bilo mi je teško biti daleko od obitelji, gubio bih tu potrebnu energiju. A u Dinamu to nije bio slučaj. Pamtit ću i velike pobjede, velike utakmice, Dinamo je sigurno najljepši period moje trenerske karijere.

Za čime pak najviše žalite?

- Uvijek se moglo napraviti više, ali još me peče onaj Šahtar. OK, možda smo mogli više i protiv Benfice, ali u Lisabonu su nam nedostajali neki važni igrači, promašili smo neke šanse, a na kraju nije ni sramota ispasti od Benfice. Ali, taj Šahtar, tih 3-3, taj način kako smo ispustili pobjedu, to me još boli. Ta utakmica protiv Šahtara mi je najteži trenutak, ta situacija me najviše zaboljela, ona mi je i dalje najveća rana na srcu.

Biste li sada, iz ove perspektive, nešto mijenjali u cijeloj toj priči oko smanjenja ugovora?

- Kada sam bio u klubu na sporazumnom raskidu ugovora pričali smo o jednoj stvari. U klubu su mislili kako ja njih trebam nazvati i riješiti to sve, a ja sam pak mislio kako oni mene moraju nazvati, pa ipak su oni donijeli tu odluku. A u 22 prethodna mjeseca smo sve odluke donosili zajedno. Ljudi su mi govorili da sam poslije Mirka Barišića 'prvi čovjek' kluba, a sada sam bio u situaciji gdje nije bilo nikakve komunikacije. Je li meni moj ego branio da ih nazovem ili njima njihov ego, ne znam, na kraju je došlo do svega ovoga. Nije sporno da smo igrači ili ja bili spremni na razgovor, pa oni su i sada pristali na smanjenja plaća, ali to sve nije bilo odrađeno na nivou kluba kakav je Dinamo.

Bivši trener Dinama počeo je iznositi još nekoliko zanimljivih detalja...

- Poslije ispadanja od Skenderbeua, kada je bilo izvjesno da neće biti daljnjih prihoda, nitko nije smanjivao plaće. Dapače, nekima su one čak i povećane. Mi smo svojim rezultatima u 2019. godini isplatili minuse iz te sezone prije nas, a primanja su igračima porasla samo za 4%. A usporedite što su ovi igrači Dinamu donijeli i rezultatski i financijski. Oni su svojim rezultatima pokrili budžete za dvije sezone, riješili i kredit iz prethodnih vremena. Pa kako onda oni mogu samo tako biti stavljeni pred ultimatum, te na smanjenje ugovora moraju pristati u jednom jutru. To su odluke o kojima se treba pričati 10-ak dana kako bi došli do pravog rješenja.

Nenad Bjelica je pričao u dahu...

- To je najveće pitanje, jesmo li stvarno zaslužili da se o tome odlučuje u jednom jutru? Naravno, tu je bilo i drugih upitnika, 33% primanja bi igrači izgubili trajno, a oni koji bi klub napustili ovoga ljeta, ostali bi bez još drugih 33%. U mom stručnom stožeru je bilo trenera kojima bi nakon smanjenja plaća ostalo 700 kuna za mjesec dana. Da, kada bi si oni platili doprinose, najam stana, te leasing automobila koji se ne može otkazati, ostalo bi im tek 700 kuna. A jedan od njih je ionako već bio u minusu, pa kako da ja to onda prihvatim? Neovisno o svojoj plaći gledao sam zajednički interes. Način smanjenja plaća i tajming su bili pogrešni.

Kako ste se oprostili od igrača, je li tu bilo i emotivnih poruka?

- Javili su mi se skoro svi igrači, dobio sam dosta lijepih poruka. Jako sam ponosan što sam mogao voditi ove igrače, tako kvalitetne ljude, ne brinite Dinamo s njima ima veliku budućnost. Da, bilo je sve dosta emotivno, ali ja sam takav, brzo se vežem uz igrače. Rekao bih kako mi ih je njih 95% bilo privrženo, a uvijek postoje dva-tri pojedinca s kojima imate malo drugačiji odnos, to je normalno u trenerskom poslu. Ponosan sam na svoje dvije godine rada u Dinamu.

Većina igrača je sada ipak potpisala anekse o smanjenju ugovora, zamjerate li im sada zbog toga?

- Ma ne, ma kakvi. Niti slučajno, to nema nikakve veze. I samim igračima je vjerojatno dojadila ta trakavica koja je stalno bila u medijima, i oni i klub su napravili neke ustupke u cijeloj priči. Ali, tek poslije klupske odluke o smanjenju ugovora se počelo razgovarati s igračima na način kako se trebalo razgovarati od samog starta. To je po meni bilo pogrešno, ali naravno da igračima ništa ne zamjeram.

Što sada? Neki mediji vas već sele u Fenerbahče...

- To su me već zvali neki turski novinari, pišu kako navijači žele da postanem trener Fenerbahčea, ali ja nemam baš nikakve kontakte ni s kim iz kluba. Tako da je to sve hipotetsko pitanje. Osobno, ne želim ići raditi u Saudijsku Arabiju, Ujedinene Arapske Emirate, Katar, Kinu ili SAD, cilj mi je pronaći neki dobar klub u Europi, želim uživati u nogometu. Novac mi nije prioritet. Želim izazove i emocije, a čini mi se kako toga nema u arapskim zemljama. Nemam potrebe za žurbom, sada se sve oko nogometa smirilo, ali vjerujem da ću već do 1. kolovoza imati novi klub.

Znači li to da kod vas neće biti pauze, nekakvog čekanja, pa i nade u preuzimanje izborničke funkcije sljedećeg ljeta? Nakon što Zlatko Dalić s Hrvatskom odradio Europsko prvenstvo, pa se kao što je najavljeno povuče s izborničke klupe?

- Ma ne, ja želim raditi. I nikakvo čekanje mi nije opcija. Evo, ukupno ću sedam tjedana biti u karanteni, to je meni i previše odmora. Spreman sam za novi izazov, a on će kad-tad doći - završio je Bjelica.

POGLEDAJTE 24 PITANJA S IGRAČEM DINAMA IZETOM HAJROVIĆEM: