Bizarna situacija: Dinamo odjednom na vrhu i na dnu

Konačan razlaz Zdravka Mamića s jezgrom najtvrdokornijih navijača doveo je klub u slijepu ulicu. Uzvratnu utakmicu sa Spartom hrvatski prvak čeka u komornoj atmosferi, možda i lošijoj od one kakva je vladala dok su “modri” igrali u “ligi za bedaka” ili dok se Dinamo zvao Croatia.
Lošijoj jer je Dinamo u ta vremena imao barem jedno - ili jaku momčad ili “12. igrača”. Ovaj put nema ni jedno ni drugo, ništa osim prvog mjesta na ljestvici.
Prije četiri godine - kad je potonuo u Ligu za ostanak - Dinamo možda nije imao momčad, ali imao je uza se navijače. Nekoliko stotina putovalo ih je, recimo, na sasvim nevažno gostovanje u zadarskim Stanovima u Ligi za ostanak.
Pet-šest godina ranije, tijekom Canjugine vladavine, bila je obrnuta situacija. “Modri” su imali najbolju momčad: Prosinečki, Goran Jurić, Cvitanović...
Imali su i Ligu prvaka, novac. Zapravo sve, osim što su navijači bili protiv. Nisu dopuštali da im nametnu ime Croatia.
Deset godina kasnije nekoliko loših utakmica i sve slabosti izbile su na površinu. I tu nije riječ o jednom ili dva poraza, nego o strahu da će u Pragu biti svega i o tome da bi dečki radije igrali bilo gdje nego u Maksimiru. A to je za klub s vrha ljestvice - dno dna.