Projekt kroz zadrugu pomaže bivšim ovisnicima iz zajednice da se puno lakše vrate u društvo, da ponovno steknu odgovornost kroz svoj rade te, kako kaže Tepeš, da vrate dostojanstvo
Bivšim ovisnicima rad vraća dostojanstvo i 'spire' stigmu
Prije nekih pet ili sedam godina uočili smo da je veliki problem s recidivima. Stvar je bila dosta teška i delikatna. Tako smo onda pokrenuli projekt resocijalizacije, priča nam Dario Tepeš voditelj Zadruge Pontes Salutis - Zajednica Cenacolo.
Projekt kroz zadrugu pomaže bivšim ovisnicima iz zajednice da se puno lakše vrate u društvo, da ponovno steknu odgovornost kroz svoj rade te, kako kaže Tepeš, da vrate dostojanstvo. Tako je u zadnjih četiri godine kroz projekt prošlo oko 25 ljudi, a trenutno je u radionicama zaposleno oko 15-ak ljudi koji rade u radionici Blaženog Alojzija Stepinca, u radionici u međubiskupijskom sjemeništu na Šalati te u radionici u Vrbovcu gdje se nalazi i centralna kuća zajednice Cenacolo. Sada pokreću novu akciju.
- U radionicama izrađujemo suvenire, korporativne poklone, uporabne predmete od keramike i drveta. Sada smo sa Šparom pokrenuli akciju “Ne šparaj na ljubavi”. Radi se o jednoj poruci koju šalju Zajednica Cenacolo i Špar skupa. Mi smo izradili šalice s raznim porukama, a one se već prodaju u trgovinama Špara diljem Hrvatske. Kupnjom pomažete zajednici, a i svim njenim članovima koji naporno rade kako bi se vratili u društvo i nastavili sa svojim životom - objašnjava Tepeš. U radionicama svakodnevno rade dečki i cure koji modeliraju, lijevaju, bruse i uređuju šalice, a za sve to primaju i plaću.
Kako objašnjava Tepeš, nije to nekakva velika plaća, ali im pomaže da nakon provedenog vremena u zajednici nastave sa svojim životom. U zajednici se nalaze u izolaciji. Rad i molitva njihova su svakodnevica, a nema odlazaka na kavu, pivo, pušenja, odlazaka u kino. No, u zadruzi im to ne brane.
Najvažnije je 'spiranje' stigme
- Mi to ne branimo. Potrebno im je to da se time polagano vrate u život, u svakodnevicu, da osjete puls gradskog života, da se vrate u društvo, upoznaju ljude. A to ih ujedno i uči kako raspodijeliti novac. Oni će izaći u kino, popiti piće, ali neće popiti pet pića - kaže Tepeš. Međutim, puno vrjednije od samog novca je vraćeno dostojanstvo i ‘spiranje’ stigme s kojom su izašli iz zajednice.
- Kada izađete van iz zajednice nosite tu stigmu. Društvo nije otvoreno prema vama i puno ljudi se slomi pod time. Svijet je surov i težak, a ako niste dovoljno jaki, pojest će vas. To je problem koji je bio kod mnogih članova prije ovog projekta - kaže Tepeš koji je i sam nosio taj teret.
- Bio sam u zajednici četiri godine, a ukupno 16 godina sam se borio s problemom ovisnosti. Nakon izlaska iz zajednice sam godinu i pol dana radio u obrtu kod svojih roditelja, u svom kvartu, u svom gradu. Ali nije mi odgovaralo. Odlučio sam onda s don Ivanom Filipovićem pokrenuti ovu priču. On je imao tu jednu ideju, a takve zadruge u Italiji recimo imaju već godinama. Po svom primjeru sam htio pomoći dečkima i curama koji su prošli isto što i ja i koji će u budućnosti izaći iz zajednice da dođu na nekakvo dobro tlo gdje će svojim radom i obavezama steći odgovornost i bolje se nositi s izazovima koje svijet pruža - objašnjava Tepeš. Svi članovi zadruge koji rade u radionicama žive skupa u bratovštini u zagrebačkom naselju Gračani, a koliko im rad pomaže vidi se na primjerima nekih članova koji su uštedjeli nešto novca, vratili dugove ili su iznajmili stanove, pronašli nove poslove te u potpunosti izašli iz zajednice i krenuli u novi život. Neki su usprkos izlasku iz bratovštine, ostali u radionicama kako bi pomogli nekim novim članovima, a prijateljstva koja su stekli traju cijeli život.
Ne žive skupa u bratovštini
- Htjeli smo ljudima dati drugu priliku jer smatramo da svaki čovjek ima pravo na drugu priliku. Htjeli smo im ponuditi još jedan iskorak da im olakšamo tu prilagodbu u društvo i prilagodbu u svijetu. I vjerujte, njima puno to znači. Naporno rade i ne žale se. Jednostavno im rad i pohvale za rad vraćaju ono nešto što im treba da normalno nastave sa svojim životom - dodaje Tepeš. Vrijednost akcije “Ne šparaj na ljubavi” proizlazi i iz toga što se prodajom šalica financira zajednica koja ne prima nikakva državna sredstva.
Nećemo donacije, kupite naše proizvode
- Često smo bili po razgovorima za nekakve donacije, ali mi to ne želimo. Nije niti dobro kada vam netko daje novac. Mi radije hoćemo da oni kupe naše proizvode. Izrađivali smo šalice, sada već krećemo u izradu božićnih košarica, ukrasa, kugli. Radije bismo da netko kupi to od nas pa ćemo onda mi taj novac iskoristiti za plaće i troškove. Često mi znaju reći pa zašto ne tražite novac od države, a ja ih pitam bi li njima bilo dobro da im netko da 5000 kuna mjesečno, a da ništa ne rade. Tako se nitko neće resocijalizirati. Ako nam država želi pomoći, neka kupi od nas ukrase, šalice, košarice. Tu bih se zaista zahvalio Šparu koji je prepoznao vrijednost našeg projekta i koliko on pomaže članovima zadruge Pontes Salutis i zajednici Cenacolo. Špar nam je izašao u susret i prodajom ovih šalica u njihovim trgovinama mi se financiramo. Zahvalio bih se isto tako i Styriji i ostalim partnerima koji kupnjom pomažu zajednicu. Pozvao bih sve dobre ljude da se odazovu ovoj akciji i kupe šalicu jer jednom šalicom spašavaju jedan život - zaključio je Tepeš.
Marljivo rade na ukrasima
Šalice su gotove i već su krenule u prodaju. Njihovom prodajom u trgovinama Špara financira se zadruga koja svojim članovima isplaćuje plaću. Radom se vraćaju u društvo, stječu odgovornost i dostojanstvo. Trenutno rade na ukrasima za Advent