Dok će katastrofalan slom afganistanske vojske i vlade potpomognutih SAD-om te potpuno preuzimanje zemlje od strane talibana sigurno za sva vremena biti zapisan u povijesne knjige, geopolitičke posljedice bit će izravne i duboke. A za Joea Bidena taj bi se debakl mogao pokazati teškim udarcem njegovu predsjedavanju. Unatoč tome, treba priznati da je Bidenova odluka o povlačenju iz Afganistana na neki način pokazala prvorazrednu stratešku mudrost i političku hrabrost. Nijedan predsjednik SAD-a prije njega nije bio spreman javno priznati uzaludnost pokušaja podupiranja demokracije zapadnog stila u feudalnom društvu definiranom plemenskim odnosima i neučinkovitošću i korupcijom središnje vlade - zemlje koja se, osim toga, oduprla gotovo svakom poznatom pokušaju vanjskih sila da nametnu svoju volju. Paralela s iskustvom SAD-a u Vijetnamu je zapanjujuća - rat u kojem se ne može pobijediti i u koji se nikad nije trebalo ući, ali za koji nijedan predsjednik nije želio odgovornost izgubiti ga. Tako su predsjednici godinu za godinom nastavljali žrtvovati živote i nacionalno bogatstvo u Afganistanu, kao što je to bilo i u Vijetnamu, nadajući se da će odgoditi neizbježan obračun te, prije svega, ostaviti političke posljedice nekom svom sljedniku. Biden je tu nemilosrdnu logiku prekinuo činom rijetkog političkog poštenja. Zacijelo, mora da je mislio da je rizike moguće riješiti zahvaljujući poklonu koji mu je dao Donald Trump, koji je prethodno s talibanima dogovorio povlačenje svih američkih snaga.