STORIJA o OPČINI (a može i gradskoj i županijskoj upravi)....POČETAK -- Skupio si sve izvode, navode, spiskove, žigove, zmajeve kugle...Platio si takse, premije, osiguranja, manikuru psa zaove načelnika opčine i čekaš na šalteru od 6 ujutro prethodnog dana. Ovo je 10. dan da dolaziš, ali još nisi na redu, jer se u stalno krcatoj čekaonici neprestano promenada gomile umirovljenika koji ulaze preko reda i veze. Da bi odagnao suicidne misli, s mozgom na stend baju računaš približnu kubikažu prostorije, više mehanički. Iz reda odlazi jedan penzos, i tu negde na polovici blagog olakšanja, sasjeće te surova istina. Do šaltera se gura romski bračni par sa 9 djece i navodno svi imaju zakazano za dječji doplatak. Paffff.....mrak na očima i u mozgu.........kraj storije u nastavku dolje.....     Ni sam ne znaš koliko je proteklo. Unutra vrijeme drugačije teče. Sporije. I nekad deluje kao da ti se   podrugljivo smije, tvojoj nemoći. Na šalteru si. Bez riječi pružaš krvavo zarađeni sviitak zlata vrijednih papira. To je to. Gotovo je. Bit ćeš slobodan. Već osjećaš čist zrak i čuješ tuš kako pršti...I sapun. Ali avaj!  Opčinar --- "Ima jedan problem."   Ti --- KAKAV?! Sve sam skupio, vraćali ste me OSAM PUTA po još nešto! Imam i hebenu potvrdu o starom broju ulice iz seoskog mjesnog ureda koji radi samo sredom OD SEDAM DO DVA!", ali iz tebe izlazi tupa mješavina krika i samrtnog hropca............................kraj storije u nastavku ispod...........