Dok su čili i zdravi, dok mogu sve (ne mislim na skakanje iz aviona) ok. No, jednom kad ih izdaju noge, pamet, dupe, dom je idealno mjesto za našu starčad. Ništa im tamo ne fali. Suho, oprano, speglano. Briga i njega 24 sata. Neka me netko uvjeri da im je uz sve obaveze u stanju pružiti isto. Pri tom ne mislim na posjetu jednom mjesečno, ipak su to naši roditelji. Ali brigu koju im daje stručno osoblje, nismo to u stanju, priznao to netko ili ne.
Dk
Deaktivirani korisnik
09.7.2019.
Odustani
Starčad? Kad ti nisi mogao stajati na nogama, nisi bio pri pameti da se znaš sam brinuti za sebe, kad je tvoje dupe trebalo pelene, a usta hranjenje...uza sve o
baveze, mislim da te tvoji roditelji nisu dali u dom. Uz to, većina roditelja svojoj djeci i njihovoj djeci pomaže i brine se za njih dokle god njima samima nije potrebna pomoć. Onda postaju teret onima kojima su dali sve. Postaju "starčad". To mi je tako ružan izraz...podsjeća me na "paščad". O, kako dok smo mladi i nadobudni ne razmišljamo da nećemo zauvijek takvi i ostati... I mi ćemo jednom biti "starčad"...A onda... Ako nas bude imao tko i u dom smjestiti...Suho, oprano, speglano, kažeš. To postaje smisao života u starosti? Briga i njega 24 sata. Bez drage i tople ruke tvojih voljenih, kao u bolnici... Želiš si to?
Prikaži još ↓
bl
blanjalica
09.7.2019.
Odustani
Dodir, ako te baš zanima od svoje 15.godine sam sam, bez oca i matere. I sve što sam u životu stvorio i priskrbio, sam sam stvorio. Roditelji su mi uvijek falil
i, i danas mi fale, no mislim da si totalno pobrkala lončiće. Kad dođe vrijeme da nas ne služe ni zdravlje ni pokret, što bi trebali napraviti, ostaviti posao, izvor prihoda i bedinati te naše starce 24 sata sa odlaskom na pučku kuhinju, jer druga papica neda se zaraditi?? Dajte molim vas, jedno je pjesmice a drugo je realnost. I dječica trebaju živjeti, raditi, plačati račune i danak državi. A to ostavlja jako malo stručnog vremena i držanja za ruke, taman ih voljeli do neba i natrag. Aako možete ok, ako ne, ne krojite svojim metrom tuđi tekstil. Osobno sam svojoj djeci rekao, kad više nebudem u stanju - idem u DOM. Kad više nebudem mogao dovući tur do trijema i cijeli se dan ljuljuškati u ljuljački, (pazi kvalitetnog li života) pravac u dom. I tamo ima života i kontakta sa svijetom. Doduše ne žive tamo cirkuski artisti nego stari i prilično od života onemočali.Život ipak ide naprijed, ne natrag.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
09.7.2019.
Odustani
blanjalica: Čime ćeš platiti dom, ako ne možeš zaraditi za papicu?
bl
blanjalica
22.7.2019.
Odustani
Pa napisah da ssam od 15 godine, tuta forza solo. I stvorio sam svašta. Nisam trajbao po birtijama i mondenim ljetovalištima. Stvorio sam dosta, za hrv.uvjete m
ožda i previše i još dan danas radim ko konj. Rad me ispunjava i fizički i vizualno, kakd vidim što stvaram. Daklem, moj eventualno budući boravak u domu mogu platiti sam. Djeca hoće se uključiti, neće, ništa ne zamjeram. Da čekam samo socijalu, tanko bi kakio. Jes da imam žuljeve ko 2 kune ali mi nije žao.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
23.7.2019.
Odustani
blanjalica: Pa, žao mi je što si najosjetljivije godine proveo bez roditelja. Govoriš na koje te načine taj tvoj rad ispunjava: fizički i vizualno. Na žalost, t
rebala bi postojati bar još jedna dimenzija ispunjenosti da čovjek bude doista sretan. Drijemanje u ljuljački na trijemu, je neki američki san, slika iz starih filmova, ali moj nije. Dalje više ne bih, no neka su mi tvoja razmišljanja mnogo jasnija. LP!
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .