Ja imam živog još oca, star je preko 80 godina, ali zdrav i vitalan. I za sada zbilja nema potrebe da ga šaljem bilo kuda. Ali, u slučaju nepokretnosti, demencije ili neke teške bolesti, sigurno bih ga smjestila u starački dom. Baš kao što smo suprug i ja rekli našem sinu da isto napravi sa nama. Dok god ćemo nas dvoje biti samostalni i moći voditi brigu o sebi, u redu. Ali slučaju bolesti, slobodno nek nas negdje smjesti.
Dk
Deaktivirani korisnik
09.7.2019.
Odustani
nnjmkd: Lako je tako razmišljati sa vremenskim odmakom, dok smo još mladi i možemo sami. Kad (ako) dođe vrijeme za takve odluke, nisam sigurna da će vam to "sm
ještanje" baš biti drago. Osobito kad ne znamo u kakve ćemo ruke dospjeti.
Prikaži još ↓
nn
nnjmkd
09.7.2019.
Odustani
Naravno da mi neće biti drago, ali danas su takova vremena, pa ne mogu opteretiti svoje dijete 24 sata na dan. Nadam se i očekujem da će imati svoju obitelj ili
barem svoj posao i svoj život i nikako ne očekujem da svoje slobodno vrijeme provodi dadiljajući stare i onemoćale roditelje.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
09.7.2019.
Odustani
nnjmkd: Danas su, na žalost, strašna vremena. Naša djeca neće biti nimalo sretnija zato što nas neće "dadiljati". Na žalost, očito smo ih naučili da su neke dru
ge stvari vrjednije od roditelja koji su im dali i više nego što su trebali. A uz sve te nove "vrijednosti" nikad nisu sretni i zadovoljni. Nekad su roditelji imali mnogo više djece i nisu im mogli pružiti mnogo, osim rada i poštenja. Njihova djeca naučila su se trudom i radom izboriti za dostojanstven život. Toj djeci nikad nije bio problem potruditi se oko svojih roditelja. Danas imamo po jedno, dvoje djece i pružamo im mnogo više nego što im treba, jer moraju ići ukorak s drugima. Na žalost, u svemu tome "pružanju" nismo ih naučili da se za sve što je vrijedno treba žrtvovati i pomučiti. Nemoj misliti da te kritiziram. Kritiku upućujem u prvom redu sama sebi. Dopustili smo vremenu u kojem živimo da nam oduzme stvarne vrijednosti. Nekadašnji roditelji bili su sretniji. Više su se mučili u životu, ali su u starosti dobili neku satisfakciju. Mi, današnji roditelji mislimo da se za svoju djecu moramo brinuti i olakšavati im dok smo živi. To je neprirodno. Bojim se pomisliti kako će oni odgojiti svoje potomke, s obzirom da smo ih naučili da svoje slobodno vrijeme provode okrenuti sebi samima i svojim potrebama. Primjećuje se kako te generacije svoju djecu odgajaju televizorima, tabletima i mobitelima, a slobodno vrijeme provode na društvenim mrežama, umjesto da se druže uživo. Jadna budućnost naših unuka!
Prikaži još ↓
nn
nnjmkd
09.7.2019.
Odustani
"dodir", u svemu se slažem s vama. Evo, ja, npr. brinem o svom ocu već godinama, a nije to zaslužio. Cijelog života smo sada pok. mama, sestra i ja strahovale o
d njega. Sve do trenutka dok ja nisam bila dovoljno velika da mu se suprotstavim. I zbilja nije zaslužio da se sad brinem o njemu. Ali što da radim kad mi je otac? Grijeh je i pred Bogom i pred ljudima da ga ostavim da krepa kao pas (a to bi se i dogodilo da mora živjeti sam). A za djecu se potpuno slažem. Mi imamo jednog sina i zaista se trudimo pružiti mu sve što poželi. Za sada je još i dobar, poštuje nas i sluša (još malo pa će imati 18 god). Ali tko zna šta život nosi? Ali ako se promijeni na lošije, neće imati našu podršku i zaštitu. To sam mu jasno stavila do znanja još kad je bio mlađi od 15 godina.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
09.7.2019.
Odustani
nnjmkd:Žao mi je što se tvoj otac nije brinuo za obitelj kako treba. Svojom brigom za njega pokazuješ da si bolja i drugačija od njega. Bilo bi mnogo lakše osve
ćivati mu se kad postane slab i nemoćan. Ali, to rade samo ljudi koji si dopuste biti slabiji od takvih zlostavljača. Jasnije mi je kad kažeš da bi ga dala u dom i ne osuđujem te zbog toga. I dom je vjerojatno veća skrb od one koju je on pružio tebi.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .