U propovijedi o odricanju od Maršala, Ducea, Führera i Generalissimusa, biskup Košić nije spomenuo Pavelića. A Kolinda neće posjetiti Pavelićev dom u Melbourneu zbog lakšeg susreta s australskim vlastima i oporbom
Biskup Vlado Košić pozvao je na odricanje od Maršala ("I Ducea i Führera i Generalissimusa, ali najviše Maršala"), a Kolinda Grabar Kitarović u Australiji se odrekla poglavnika Ante Pavelića.
Istog onog koje se inkvizitorski raspoloženi biskup upadljivo nije dosjetio u jučerašnjoj propovijedi u Marijanskom svetištu.
Nije ga se hrvatska predsjednica odrekla javno, ni izričito, ni rezolutno, kamoli principijelno, ali je ipak odlučila da danas u Melbourneu neće posjetiti Hrvatski dom kojeg krasi bista poglavnika Ante Pavelića i u kojem se okuplja desno orijentirana emigracija.
Prema informacijama koje je u današnjem Jutarnjem listu prenio jedan član predsjedničine ekipe, odluka da izbjegne susrete koji bi mogli biti kontroverzni "osigurala je predsjednici susrete s najvažnijim političarima Australije i Novog Zelanda".
Nije se, dakle, predsjednica Republike odrekla Pavelića i njegovih štovatelja u Australiji, odnosno susreta koji bi "mogli biti kontroverzni", zbog sebe i zbog države koju u Australiji predstavlja, već zbog čistog oportunizma.
Ako se odrekneš Pavelića i ustaša, imat će otvoren prostor prema australskim vlastima. Predsjedničini ljudi to se čak ne srame priznati.
Izmislili alibi
Mogli su poručiti kako hrvatskoj predsjednici ne pada na pamet posjećivati ustanovu u kojoj posjetitelje na ulaznim vratima dočekuje ustaški grb i bista ustaškog poglavnika, a u njoj se okuplja ustašonostalgičarska ekipa hrvatskih iseljenika. Mogli su se odreći stotina pozdrava "Za dom spremni" kojima je Kolinda dočekana na tom udaljenom kontinentu.
Ovako, izmislili su razlog koji zvuči kao opravdanje, ali i kao alibi.
Opravdanje u smislu predsjedničine mudrosti koja je državničke obveze pretpostavila obvezi prema svim iseljenicima, pa će posjet ustašama žrtvovati za razgovore s australskim političarima na vlasti i u oporbi.
Ali i kao alibi pred svojim domaćinima i svojim biračima: Kolinda bi, eto, htjela posjetiti Hrvatski dom s poglavnikom Pavelićem, ali to ipak neće učiniti jer to ne bi naišlo na odobravanje sugovornika u australskom državnom vrhu i na političkoj sceni.
Ispravno sve osim obrazloženja
Nije da hrvatska predsjednica ima nešto protiv ustaške emigracije, protiv ustaške šahovnice i Pavelićeve biste. Ona to ni jednom riječju nije spomenula, niti su to spomenuli njezini savjetnici. Ona naprosto mora udovoljiti "najvažnije političare" Australije i Novog Zelanda.
Odluka da Kitarović ne posjeti Hrvatski dom bila je, dakle, ispravna, ali obrazloženje je bilo sve samo ne ispravno.
Kolinda je, slično Trumpu koji se još uvijek koprca oko neonacista i bijelih rasista, otkrila recept kako da se opravda pred dijelom radikalne hrvatske emigracije, ali i pred svojim biračkim tijelom u domovini. Nije se odrekla poglavnika čak ni zbog one nabubane antitotalitarne ravnoteže koju ona i HDZ uporno forsiraju ("Izbacila sam Tita, pa ću zaobići i Pavelića"). To bi bilo pregrubo, pa i preopasno za ovu heroinu nacionalističke desnice.
Znaju njezini birači da ona privatno nema ništa protiv Pavelića, ali to će ipak biti samo njihova mala tajna.
Poglavnik među đavlima
Baš kao što je biskup Vlado Košić upadljivo zadržao poglavnika Pavelića kao svoju malu tajnu. Nije ga spomenuo među "đavlima" kojih se treba odricati.
"Odricanje od đavla treba shvatiti sasvim konkretno i kao odricanje od totalitarnih ideologija i njihovih vođa tj. idola, pa bi se tako pitanje: Odričeš li se sotone? – trebalo u našim hrvatskim okolnostima prevesti: Odričeš li se Maršala?", kazao je Košić.
"Da, i Führera i Ducea i Generalissimusa ali – ponajviše –Maršala! Premda njega više nema i on ne vlada nama već više od 37 godina, nažalost još uvijek mnogim dušama vlada taj krivi bog, još uvijek mu se prinosi ne samo tamjan nego i žrtve, ne samo da se žrtvuje istina i zatire pravednost, nego se žrtvuju i ljudi".
Tamjan i žrtve
To što poglavnik Pavelić još uvijek vlada "mnogim dušama", što mu se još uvijek prinose "tamjan i žrtve", što se zbog njega "žrtvuje istina i zatire pravednost", za Košića nije bilo bitno.
Ili mu je upravo to bilo bitno jer on kao biskup s prešutnim odobrenjem Katoličke crkve i dalje radi na reanimaciji Pavelićeva nasljeđa u Hrvatskoj.Otprilike kao što Kolinda Grabar Kitarović u Australiji šutke i bez prevelike pompe zaobilazi Pavelićevu bistu. Ne zato što to želi, već zato što su je na to prisilile australske kolege.
Imala je priliku principijelno, pa i državnički, odreći se jednog "đavla totalitarizma", onako kako ga se biskup Košić principijelno izbjegao odreći.
