'Bio sam prijatelj s Figom, a onda sam mu prodao 'tunel'...'

Što se guranja kroz noge tiče, dobio je Sammir, dobio je Joško Gvardiol, ali puno njih uopće ne želi igrati, zato svaka čast dečkima koji su se usudili. Ljudi vole puno pričati, ali kada treba igrati, nitko baš nema tenisice, smije se Đakovčanin Rafael Spajić (31). 

- Često čujem komentare kao: "Ajde to napravi na velikom nogometu". Nekad davno prije bi me to možda i izbacilo iz takta, a sada mi je totalno svejedno. Obišao sam svijet, zaradio nešto novca, igrao po svim igralištima na svijetu. Igrao sam protiv Deca, Luisa Figa, Michela Salgada, Sammira, dug je popis haha.. Ne znam puno ljudi koji se mogu s time pohvaliti, a veliki nogomet volim gledati, ali ga ne igram. Igram futsal, mali nogomet. Uživam u tom sportu i s loptom u nogama, samo što zbog svih obaveza ne stignem toliko često igrati. Baš sam ove godine počeo nešto igrat za Brod 035, ali i to je sada odgođeno - pojadao nam se meštar s loptom.

Figo mu 'tunel' nije oprostio

U pravu je Rafael kada kaže da se ne može puno ljudi pohvaliti da je igralo nogomet s takvim velikanima, no nije svima drago kada im on dođe na suprotnu stranu.

- A eto, kad sam upoznao Luisa Figa bili smo najbolji prijatelji prvih par minuta. Kad smo igrali, gurnuo sam mu kroz noge i od tada si više nismo dobri - uz osmijeh nam prepričava Rafael.

A bi li se i sam okušao u velikom nogometu i smatra li da je bolji od nekih poznatih nogometaša?

- Mislim da imam bolji dribling od puno igrača, što ne mora nužno značiti i tehniku. Ja sam cijeli život po 7-8 sati provodio na igralištu i samo driblao. Susjedi su ispitivali mamu je l' sve u redu sa mnom. Ali i dalje nemam tehniku za 10 jer me neke stvari nikad nisu zanimale. Zato sam i više volio biti na igralištu nego na treningu. Na ulici si slobodan, igraš kako hoćeš - smatra Rafael.

Uzor, kaže, nema.

- Nemam neki uzor jer nisam nikad htio kopirati nekoga, već razviti nešto svoje, neki svoj stil, neki svoj dribling ili trik. Postoje samo ljudi koji su mi bili orijentacije prema uspjehu, a to su u mojim počecima bili Edward Van Gils i Ismael Hamdaoui (Issy Hitman). Sada su u FIFA20 karakteri u FIFA Volta i Orry Promes. Oni su nekako prvi počeli zarađivati neke novce i mogu reći da su otvorili puno vrata nama koji smo kasnije došli.

Prošao je 30 zemalja

S nogometom je počeo u lokalnom NK Đakovu.

- Počeo sam s freestyleom jer sam mislio da ću postati bolji igrač velikog nogometa ako budem trenirao žongliranje, što je bilo pogrešno jer je freestyle ponavljanje određenih kretnji i trikova. Ulični nogomet je, s druge strane, u suštini igranje nogometa, 1 na 1, 3 na 3, 5 na 5, nije bitno. Samo što se u ovom uličnom nogometu koji ja igram posebno gleda na to ako netko napravi neki trik. No, zapravo je na svim betonskim igralištima i rekreacijama tako - s osmijehom nam govori Rafael pa razmišlja gdje je sve bio zahvaljujući svojim vještinama.

- Hmm...Bio sam u 30-ak država. Najviše mi se svidjelo na Havajima, a volim i Dubai. Tamo sam išao često pa mi je zaista prirastao srcu.

Freestyle nije ulični nogomet!

Freestyle i ulični nogomet su različite stvari, iako ih mnogi često brkaju. Niti u Hrvatskoj ova disciplina nije toliko nepoznata. 

- S razvojem interneta ne postoji baš puno ljudi koji nisu upoznati s freestyleom ili uličnim nogometom, samo što ih često brkaju ili misle da su jedna te ista stvar. Zapravo postoji u Hrvatskoj puno mladih, 20-30 njih koji se bave freestyleom. Za ulični nogomet ne znam kako nabrojati, mislim da je on najpopularniji sport na svijetu. Svi ga igraju, stari i mladi, samo što nema svako isti repertoar trikova, finti, driblinga... - pojašnjava Rafael.

U jednoj godini 25 letova

- Prvi trik sam naučio kad sam imao 13 godina, a sada mi je 31, a na prvo natjecanje sam otišao s 19, i to u London. Tada sam shvatio da bih se time mogao baviti, ali još nisam znao kako. Vidio sam da su tamo dečki 'izvođači' i da su plaćeni za to, a da nisu puno bolji od mene. Znao sam da trebam samo još 'zapeti' - kaže Rafael.

- Prvi novac sam zaradio tek godinu dana poslije, a onda sam počeo malo po malo tražiti i sam se javljati ljudima. Mislim da sam u 2018. imao 25 letova na različite destinacije (ne brojim povratne), znači 25 različitih gaža, od turnira, treninga s djecom, sudjelovanja u zabavnim programima. Sretan sam i što sam s godinama i trudom uspio dospjeti u jedan mali krug ljudi koji može zaraditi neki ozbiljniji novac - iskren je mladi Đakovčanin.

Brončani i u Europi i svijetu

- Bio sam 2010. još treći u Europi u disciplini uličnog nogometa 1 na 1, a godinu kasnije četvrti. Onda sam u Manchesteru došao do toga da sam treći na svijetu u disciplini 3 na 3, a prošlo ljeto sam bio treći u Europi također u  3 na 3. Nikako bolje od trećeg mjesta. Valjda će se sada kad se Hrvatska probila i meni posrećiti neko finale haha - nasmijao se svjetski i europski osvajač postolja pa pojasnio kako izgleda jedno takvo natjecanje. 

- Neka natjecanja su plaćena po nekakvim kriterijima, ali sigurno je za svako natjecanje u ovo novije doba osigurano ono osnovno, plaćen put i smještaj, hrana, prijevoz od do aerodroma itd. Zasada ne postoji neka krovna organizacija, bilo je govora o tome, ali nekako je sve ostalo na priči. I sama nagrada je više, mogu reći, nekakav uspjeh. Onda i sam vidiš da nešto u što si uložio jako puno vremena, donijelo ploda. Ja sam svoje nagrade i medalje iskoristio da popunim CV i budem zanimljiviji za nekakve buduće stvari.

Osim što mu ide s loptom, Rafael je uspješan i pred kamerom pa je tako bio model za Peleovu robnu marku, a sada je potpisao ugovor s Adidasom.

- Pele sport mi je pomogao u počecima tako što mi je omogućio nekakav početni budžet za moje projekte. Pokušavao sam surađivati s klubovima i organizacijama i snimati klipove i videe po drugim državama i gradovima. A kada Adidas kao firma kad stane iza tebe to ipak puno znači. Zahvaljujući tome sam snimao s nekoliko klubova. Jedan od njih je i LAFC, jedan od tri najbolja kluba u Americi. Oni su snimali kratki dokumentarac sa mnom što je također Adidas pokrenuo.

U Đakovu europska liga 

- Prije desetak mjeseci su me kontaktirali iz latvijske organizacije Ghetto Games, te su mi ponudili da predstavljam Hrvatsku u nekom projektu Europske unije. Naravno, odmah sam pristao. Naravno, oni su više htjeli Zagreb ili Osijek, ali sam ih ipak nagovorio da sve bude u Đakovu. Mislim da će to puno značiti za naš grad budući da će biti u društvu gradova poput Amsterdama, Barcelone, Praga... - uzbuđeno nam priča Rafael i pojašnjava sam događaj:

- Samo natjecanje je u biti jedna europska liga koja se igra 3 na 3 na skraćenom terenu. Pobjednik je, naravno, tko zabije više golova. Također pobjednik odlazi na završnicu u Latviju, gdje će bit pobjednici svih drugih država.

Nažalost, kao i ostatak sportskog svijeta, pandemija COVID-19 uništila je i ovaj događaj.

- Korona virus je svima poremetio živote i planove. Sve je za to natjecanje bilo dogovoreno, ali morali smo odgoditi. Kako sada stvari stoje, ghetto games će biti početkom listopada - najavio je Rafael za kraj našeg razgovora.