Bio je zatočen u prljavoj rupi: 'Mislio sam da ću poludjeti'

Na današnji dan prije točno 27 godina, islamski ekstremisti oteli su američkog novinara Terryja Andersona kojeg su u zatočeništvu držali 6 godina i 9 mjeseci, odnosno - 2454 dana.

Anderson je u Beirutu radio kao glavni dopisnik Associated Pressa za Bliski istok, a s posebnom pozornošću pratio je građanski rad u Libanonu koji je trajao od 1975. do 1990. godine. 

Nakon što je završio rekreacijski teniski meč, Anderson je otet nasred ulice u Beirutu. Otmičari su ga nekako uspjeli ugurati u prtljažnik automobila, a onda je odveden na lokaciju gdje je prisilno zadržan. S vremena na vrijeme, otmičari su Andersona premještali s jedne lokacije na drugu. 

Otmica se odigrala jako brzo

Svjedok otmice bio je Don Mell, nekadašnji fotoreporter AP-a. On je detaljno opisao kako otmica odigrala u svega nekoliko sekundi.

- Nakon što smo se parkirali, na terenima sam vidio auto otmičara kako prolazi pokraj nas, ali ga nisam baš najbolje registrirao. Tko bi ozbiljno registrirao trojicu čudaka usred rata u Bejrutu? Nakon toga smo otišli igrati tenis. Potom smo, nakon sat vremena, ušli u auto i tad sam ih opet vidio. Htio sam to spomenuti, međutim, iz nekog razloga nisam - kazao je Mell. 

Nakon što Mell i Anderson kratko stali ispred zgrade u kojoj je živio novinar, nastavili su do Mellovog stana. Mell je kazao kako je kroz prozor vidio isti auto koji je vidio ranije.

- Nešto sam opsovao i izašao iz auta. Terryju sam rekao da se odmah pokupi i krene dalje jer sam mislio da sam ja meta. Tada je Anderson pokušavao pokrenuti automobil, no uspaničio se i nešto je zaštekalo. Jedan od tih čudnih likova prešao je cestu noseći kalašnjikov. Nekoliko trenutaka kasnije prišao je još jedan lik i izvukao Andersona iz auta - posvjedočio je Mell.

Andersonova otmica povezana je s Hezbollahom, militantnom šiitskom organizacijom. On je ujedno i jedan od 92 otetih tijekom libanonskog građanskog rata.

Prema onome što se u javnosti spominjalo i može se s velikom vjerojatnošću uzeti kao relevantno, otmica Andersona bila je odgovor na osuđivanje 17 pripadnika Hezbollaha u Kuvajtu koji su bombardirali zgrade američkog i francuskog veleposlanstva.

Skoro je poludio u zatočeništvu

Ekstremistima koji su izvršili otmicu vjetar u leđa dali su islamisti iz Irana koji su pohvalili sam čin bombardiranja. 

Nakon puštanja na slobodu, Anderson je izjavio kako je umalo poludio jer nije mogao razgovarati s ljudima. Kazao je i kako je živio u smrdljivim i prljavim podrumima.

 - Umalo sam poludio. Nemati mogućnost razgovarati s ljudima i biti zatočen ovoliko vremena, vjerujte, to je najgore moguće iskustvo. Proveo sam 2452 dana u smrdljivim i prljavim podrumima. Shvatio sam da mi trebaju ljudi kako bih ostao normalan - kazao je Anderson nakon što je pušten na slobodu.

Dobio višemilijunsku odštetu od Irane

Nakon skoro 7 godina u zatočeništvu, Anderson se vratio u SAD gdje ga je dočekalo mnoštvo ljudi, među kojima su bili njegova supruga i kći. Šestogodišnja Suleme rodila se tri mjeseca nakon njegove otmice, pa im je to bio prvi susret. 

Anderson je 1999. godine tužio je iransku vladu zbog poticanja terorizma i sponzoriranja Hezbollaha te je konačno dobio višemilijunsku odštetu. Kasnije se poslije posvetio predavanjima i humanitarnom radu, a osnivač je i mnogih fondacija koje se bave pomaganjem ljudima u diljem svijeta. 

Triput se ženio i rastavljao

Napisao je i uspješne memoare o svom boravku u zatočeništvu pod naslovom 'Lavlja jazbina'.

- Triput sam se ženio, triput sam se razvodio. Ako me pitate jesam li se promijenio, reći ću vam da to pitate moje tri bivše supruge. Jesam li budala zato što sam budala ili zato što sam bio talac? Ne znam, više ni sam ne mogu razlučiti što je točnije – priznao je Anderson 20 godina poslije.