Jednom je Ćiro lijepo rekao "Najveći neprijatelj svakom čovjeku u njegovom poslu je evolucija. Moraš pratiti evoluciju da bi opstao i bio uspješan". Na to bih se nadovezao...ne samo da je šjor Ivić pratio evoluciju. On ju je diktirao. Nogometni svijet je stalno bio par koraka iza njega. On je imao viziju,imao je karakter, imao je karizmu,i imao je čistu i neiskvarenu ljubav prema sportu i povrh svega Hajduku. Dao je Hajduku sve. I bio je voljan dati mu još više. Tvrdio je stalno, da su nizozemsko i ovo dalmatinsko podneblje najveća skrovišta nogometnih talenata u svijetu. Gdje god je bio, njegovo ime se izgovaralo s poštovanjem. A onda kad je htio vratit se u Hajduk. Ispriječili su mu se neke pojedinci. Nažalost,uvijek nekako legende ostanu uskraćene za svoj nazovimo to tako "labuđi pjev" u jeseni života, jer tobože odjednom postanu "stari, van događanja, senilni, tvrdoglavi". Naučimo cjeniti legende kako za života, tako i poslije života.