Bilićev pomoćnik: Teško sam se ozlijedio pa se primio knjige...

West Bromwich Albion pod trenerskom palicom hrvatskog stratega Slavena Bilića (51) nalazi se na korak do ulaska u Premiership. Engleski drugoligaš igra jako dobro, drži stabilno drugo mjesto Championshipa i još može uloviti prvoplasirani Leeds. Bilo kako bilo, prvi i drugi klub automatski će u elitni rang, a otočki mediji smatraju to gotovom stvari.

- Ništa još nije sigurno, mi se nadamo... - spušta loptu na zemlju mladi Riječanin Danilo Butorović (35), jedan od najvažnijih ljudi u stožeru Slavena Bilića.

SLAVEN BILIĆ ZA 24SATA: Nama nisu dirali plaće, iako smo predložili klubu smanjenje

WBA je u zadnjih par utakmica prije prisilne pauze bio u nešto lošijoj seriji. "Potkrao" se poraz od Wigana, pa ispadanje u Kupu od Newcastlea, zatim remi sa Swanseajem i bilo je to dovoljno da Leeds preuzme prvo mjesto. Možda je prekid natjecanja dobro došao Bilićevoj momčadi da se malo resetira, morali smo se našaliti.

- Ma, mi smo već u zadnjoj utakmici izgledali puno bolje. Rekao bih da su takvi padovi u sezoni u ovoj ligi normalni. Vjerujte mi, ne postoji momčad koja nije imala barem dvije krize kroz sezonu. Prošli smo ih mi, prošao ih je i Leeds... Toliko je zgusnut raspored, toliko ima različitih stilova nogometa. Teško je konstantno držati formu. Nije to ništa strašno i ništa neočekivano ovdje - uvjerava Bilićev pomoćnik.

Je li promocija u Premiership bila imperativ kad ste ljetos došli u klub?

- Nisam posebno sudjelovao u sastancima s upravom, to odrađuje Slaven. Ideja čelnika kluba bila je pomladiti momčad i postaviti dugoročne temelje. Međutim, mi smo sami sebi postavili visoke ciljeve. Kad smo došli, bilo je jako jako puno promjena. Bilo je, mislim, 12 igrača koji su bili na posudbi i otišli pa je trebalo presložiti sve. Nismo znali što nas čeka, ali kako je sezona odmicala vidjelo se da imamo momčad koja je sposobna napraviti "nešto više".

Bilićeva klapa igra sjajno, a za to je zaslužan i njegov stručni stožer. Dean Računica (50) "asistira" Biliću godinama, a Butorović je cijelu stvar dodatno oplemenio. Priča o relativno nepoznatom, barem široj javnosti, hrvatskom mladom treneru sve je, samo ne dosadna. Pa, ajmo redom...

- Sa 17 godina pao sam s motora, ali nisam samo radi toga prestao igrati nogomet. Već u tim godinama lomio sam se... Igrati nogomet, ili upisati fakultet. Zbog teških ozljeda u toj prometnoj nesreći nisam mogao trenirati par mjeseci pa sam se uhvatio knjige. Danas sam diplomirani prevoditelj.

Priča neodoljivo podsjeća na Mourinhovu, morali smo se ubaciti.

- Imamo nekih poveznica. Počeo je kao prevoditelj u Barceloni. On mi je trenerski uzor. Kad sam krenuo u cijelu tu priču, počela je njegova era. Bio je tad možda i najbolji trener na svijetu. Čovjek nikad nije igrao profesionalni nogomet, nisam ni ja, zato su me često povezivali s njim. I meni je to bilo simpatično i zanimljivo. Ja tečno pričam još engleski i talijanski, a djelomično razumijem još nekoliko jezika. Želim naučiti još barem jedan jezik do razine da ga pričam tečno.

Kolika je prednost biti trener-poliglot? Često se koristila frazetina da je nogomet "univerzalni jezik", ali iskustva su pokazala da često zapne na komunikaciji.

- U Saudijskoj Arabiji imali smo prevoditelja stalno uz sebe. Puno sporije to sve skupa ide, pitanje je koliko i prevoditelj razumije trenera. Imali smo "dolje" igrače od kojekuda, domaćim igračima trebalo je prevoditi na arapski, Brazilcima na portugalski... To je trajalo... 

Prije su mnogi zazirali od toga da velike klubove vode ljudi koji nisu imali profesionalnog igračkog iskustva, a danas je to trend. Tu je Julian Nagelsmann (32) te niz drugih trenera sa sličnom pričom.

- Nisam bio profesionalni igrač, ali svi koji su to prošli kažu mi da su igračka karijera i trenerski posao dva potpuno različita posla. Da bi se netko bavio trenerskim poslom, ne mora nužno biti profesionalni igrač. OK, profesionalni igrač ima kontakte, mnoge druge prednosti... Dosta sam puta razgovarao s ljudima na tu temu i došao sam do zaključka da je najbolja kombinacija jednog i drugog najbolja u stručnom stožeru. Trendovi se mijenjaju, igrači su počeli razmišljati o trenerskom poslu još za vrijeme igračke karijere, educiraju se, polažu licencije...

Poput Darija Srne, recimo.

- Tako je. Naravno da je jedan Darijo Srna, kad ste ga već spomenuli, u prednosti pred nekim tko nije imao grandioznu igraču karijeru, osim ako "taj netko" nije imao već neke rezultate iza sebe. Problem je što svi žele odmah doći na vrh, a zapravo je najbitnije raditi i razvijati se, vidjeti je li to za njih.

- O trenerskom pozivu počeo sam razmišljati već s 14 godina. Sviđalo mi se promišljanje o utakmicama, taktici. Tad je Football Manager postao popularan (računalna igra, op.a.). Igram li ga danas? Ne, ne, postao sam trener s 21 godinom i toliko mi je sve to skupa bilo nerealno da sam se morao "prešaltati". U igrici tjedan prođe u par minuta - smije se Butorović.

- Još na fakultetu igrao sam malo za lokalnog županijskog ligaša NK Zamet i izrazio želju za trenerskim poslom pa su mi dali mlađe pionire. Tamo sam ostao pet godina, nakon toga otišao u Rijeku i tamo bio šest godina u omladinskom pogonu pa prešao na vođenje seniorske momčadi. 

Kad smo se već dotaknuli Rijeke, morali smo upitati zašto baš nema domaćih mladih igrača. Ovi koji su dobili šansu ove sezone, poput Vuka i Štefulja, dečki su dovedeni iz drugih krajeva Hrvatske.

- Dobro, ali tu su i Pandur i Lepinjica. Kad sam došao u Rijeku bio sam pomoćni trener juniora i iz te generacije izašlo je 13 profesionalnih igrača, tako da nekih rezultata na tom planu sigurno ima. Sve je pitanje trenutka. Talenta sigurno ima, ima ga puno, pitanje je samo koliko ga se i kako obrađuje. Zadnjih par sezona bilo je teško bilo kome doći u prvu momčad Rijeke, a kamoli mladom igraču. Zahtjevi su bili visoki, profil trenera bio je takav da je čovjek (Matjaž Kek, op.a.) bio fokusiran na rezultat, a rezultat je i ostvario. U tom okruženju je dosta teško razvijati mlade - smatra Butorović.

Prvo seniorsko iskustvo Butorović je imao u Orijentu.

- Prvo sam bio pomoćnik Elvisu Brajkoviću, ali on je nakon par mjeseci otišao u drugi klub pa sam ja dobio priliku. Krenuli smo s dna četvrte lige pa sam prelomio i doveo par mlađih dečki koje sam poznavao iz riječke škole nogometa, svi smo tražili neko svoje mjesto na nogometnoj mapi. Te sezone završili smo na sredini tablice, a već iduće ušli u 3. HNL. Kad sam odlazio iz Orijenta bili smo prvi na tablici i klub je na kraju sezone ušao u 2. HNL - kazao je Butorović pa s ponosom dodao:

- Klub pratim i dalje, s dečkima sam u svakodnevnom kontaktu jer je to manje-više ista ona momčad koju sam ja okupio, dosta njih čak i iz četvrte lige. Dečki se razvijaju odlično, klub funkcionira sjajno pod vodstvom predsjednika Saše Matijaša. Tko god nije par godina bio na Krimeji - stadion ne može prepoznati! Saša je pedantan, odlučio je presložiti klub, a odgovaralo mi je što je "teren" prepustio isključivo meni. Klub je nastavio u dobrom smjeru i nakon mog odlaska i želim im svu sreću.

Hipotetski, da danas-sutra dođe ponuda za preuzimanje Orijenta ili Rijeke u 1. HNL biste li pristali?

- Da budem iskren, toliko sam zadovoljan s ovime gdje sam trenutačno, da samo razmišljam kako ovu priču nastaviti što dalje. U oba kluba sam proveo puno vremena, volim ih. Možda jednom razmislim o tome, ali sad mi je u glavi samo WBA

Jedan poziv promijenio mu je život...

- Iz Orijenta sam otišao jer me nazvao Slaven Bilić i ponudio mi mjesto asistenta u saudijskom Ittihadu. Neki ljudi iz Slavenova prijašnjeg stožera odlučili su krenuti svojim putem pa se otvorilo mjesto. Slavena znam još iz dana dok je trenirao West Ham. U sklopu edukacije na HNS-ovoj trenerskoj akademiji morali smo odraditi praksu u nekom velikom klubu, ili u klubu koji igra europska natjecanja pa sam se bacio na posao. Preko jednog zajedničkog prijatelja došao sam do Slavena i "gore" proveo dva tjedna - priča Butorović pa nastavlja:

- Bilić je bio izuzetno pristupačan. Tamo sam bio isključivo u funkciji gledatelja, ali puno smo razgovarali nakon treninga i utakmica. To mi je dosta otvorilo vidike, imao sam pristup svemu, osim svlačionici. Očito sam uspio ostaviti pozitivan dojam na njega, ostali smo u kontaktu - kaže mladi trener kroz smijeh.

U Saudijskoj Arabiji rezultat je izostao...

- Došli smo kad je Ittihad već duže bio u krizi, ni danas iz nje nisu izašli. Specifičan je tamo nogomet, netko tko to malo više prati zna o čemu pričam. Utjecaj domaćih igrača je u smislu (ne)kvalitete izuzetno velik. Možeš imati prave strance, ali tko nema kvalitetne domaće igrače ima problema. Imali smo dosta pehova, ali otpušteni smo u trenutku kad smo imali samo jedan poraz u osam utakmica...

A kakva je uopće hijerarhija u Bilićevu stožeru?

- Slaven je to postavio na način da smo Računica i ja ravnopravni, nema čvrste hijerarhije, obojica smo pomoćni treneri. Svi se slažemo odlično. Ja sam fokusiran više na teren u odnosu na Arabiju. Tamo sam bio zadužen za analitiku, ali tu u WBA-u imamo tim analitičara. "Pod normalno" je postalo da surađujem s njima. Dean i ja smo zaduženi za prijedloge treninga, vodimo trenažni proces. Slaven nije protiv otvorene komunikacije, nekad uključi moj savjet, nekad ne, ovisno o tome što on misli o toj ideji.

Koliko je analitika bitna u današnjem nogometu?

- Ajmo reći ovako, treneri su i prije, na ovaj ili onaj način, dolazili do informacija o protivniku. Danas je to malo drugačije zbog tehnologije. Nama u WBA-u analitika je jako bitna jer nekad jednostavno ne stignemo nešto pokazati i odraditi kroz treninge. Spomenuo sam da je ritam utakmica strašan. Na taj način igračima možemo prenijeti puno informacija. Ipak, puno puta se dogodi da protivnici nešto promijene uoči, ili za vrijeme utakmice i onda je samo na igračima kako će se prilagoditi pa puno detalja s analiza uoči utakmica prestaje biti relevantno. 

Koliko je takav ritam utakmica uz manjak trenažnog procesa dobar za mladog igrača?

- Utakmice su najrazvojniji podražaj, pogotovo službene utakmice. Liga je odlična za bilo kojeg mladića koji može uhvatiti taj ritam. Mi smo ove godine promovirali par mladih igrača.

Možemo li očekivati još hrvatskih, posebno mladih trenera, u eminentnim europskim klubovima? 

- Danas informacije brzo kolaju. Prije 20 godina bilo je teško i igrača prodati u inozemstvo, a danas ide bez problema. Ista stvar je s trenerima. Ipak, puno je lakše prodati par igrača, nego ugrabiti jedno trenersko mjesto. 

Hoće li korona poremetiti nogometno tržište?

- Nije samo Engleska na velikom udaru. Vidim i druge europske klubove koji su u krizi, ali bilo kakve dugoročne prognoze u ovom su trenutku nezahvalne. O ekonomskim pitanjima ne mogu govoriti, više o ovom što se događa na terenu.

Ajmo onda na teren. Mislav Oršić (27) povezivao se s vašim klubom, tu je već Filip Krovinović (24). Možemo li očekivati još Hrvata u WBA-u?

- Računica je iz Šibenika, ja iz Rijeke, Slaven iz Splita. Pratimo stalno što se događa u 1. HNL, pratimo čak i 2. HNL. Ima li u hrvatskim niželigašima igrača za WBA? Potencijala za takvo nešto ima. A sad... Da bi netko iz naše, recimo, druge lige, mogao doći u Championship, to je dosta nezahvalno prognozirati. Naravno da je moguće, ali to su rijetki slučajevi. Naši mladi igrači trebali bi se prije svega okrenuti 1. HNL, tamo doista mogu dobiti priliku - objašnjava Butorović pa dodaje:

Baš sam neki dan naletio na analizu da prednjačimo u Europi po prilikama koje mladi igrači dobivaju. To je pravi put za svakog našeg mladog igrača, a Championship je, ipak, usudio bih se reći, nivo koji je dosta viši od tako nečega, bojim se da je to za svakoga prevelik skok. Ne samo što se tiče terena, nego i drugih stvari. Velika je razlika.

Za kraj, ide li WBA u Premiership? Pokušali smo "izvući" odgovor od staloženog Butorovića, ali...

- Puno je bitnije da se smiri situacija u Engleskoj, da se život vrati u normalu. Zdravlje ljudi je najbitnije pa tek onda možemo razmišljati o nogometu. Toliko je prognoza, prijedloga... Da budem iskren, ne zamaram se previše s tim trenutačno - završila je mlada hrvatska trenerska nada.