Pratim reprezentaciju od 1996. Imali smo i lose igrace i izbornike, ali nikad nije nedostajalo strasti.Otto maximale bas i nije mogao birati, igrao je s 7 bekova, smijali smo se, ali ako su nas i nadigrali, nisu nas napunili.Do prije 2,3 godine, Hrvatska je imala 15ak poraza doma od samostalnosti.Zlatko je bas iskreno dobar covjek,ali onog trenutka kad je rekao da je ispunio zadacu i ostao u Ligi nacija ( s 1 bodom) ,a dobivali smo po 3 komada po utakmici, trebao je dobiti otkaz.Govorio je da smo igrali protiv naboljih napadaca i momcadi i da moramo biti zadovoljni. To nikad nije bio slucaj prije. Sto jaci protivnik, manje je bilo sanse da dobijemo 3,5,6 komada.Prvi put otkad pratim reprezentaciju nemam bas nikakva ocekivanja( nema veze sa zadnje 2 utakmice).Rebic osim 11-erca protiv Danske i gola protiv Argentine, nikad nije nista napravo u reprezentaciji.Vrsaljko je do polufinala i dok nije glumio po drustvenim mrezama bio dost dobar, kasnije je zabrijao da je bolji nego sto je. Kovacic-lik je klasa,ali za obavljanje zadace/uloge ali nikad nece preuzeti odgovornost.Navodno se stalno isprobava nest,a stalno igra ista ekipa.Mladi, koj su pokazali da mogu, i dalje cekaju..Nitko nikad u povijesti modernog sporta nije dobio toliko kredita ko Zlatko.