Na Jusupa su se okomili očito potaknuti senzacionalističkim pisanjem medija. Zasmetala im je i njegova pomoćnica, iako su danas medicinske sestre i dobar dio liječnika ništa drugo nego administratori zatrpani papirologijom. Bilo bi dobro da se ta histerija proširi i na one koji upravljaju državom, međutim za njih brifirana povjerenstva nikada ne nalaze propuste. U zemlji ogrezloj u nepotizmu, mitomaniji i sukobu interesa za mjesto skladišnog radnika traži se zamalo fakultetska diploma uz ostale šljakerske vještine tipa vožnje viličara, poznavanje ofisa, stranog jezika i slično sve zato da bi mogli ubaciti nekog zemljaka koji čezne za Zagrebom. Jusup je kažu osebujan pa mu je to minus, a u isto vrijeme nije mu plus što se odaziva na intervenciju u bilo koje doba dana i noći. Pacijenti također nemaju prigovor na njegov rad. I što sad? Čovjeka su oblatili i psihički poljuljali, a sve to radi silne želje za senzacijom. Komisija nije pronašla propuste u radu, njegovu administratoricu su vratili na psihijatriju, a doktora prisilili na bolovanje. Jeli je sada javnost zadovoljna? Jesu li mediji povećali klikanje? Jeli je neki pacijent umro? Jeli je sada pravda zadovoljena?