Marko (90) je teško bolestan i nepokretan, a naručili ga 2018.

Marko Paripović iz Požege cijeli je život bio aktivan i sportski orijentiran sve dok ga moždani udar nije oborio u krevet. Sad nepokretan leži u stacionaru Doma za starije i nemoćne Požega, a fizikalnu terapiju koja bi mu olakšala stanje morat će čekati barem godinu dana. Izuzetno dug period čekanja za svakog pacijenta, a pogotovo za Marka Paripovića koji ima – 90 godina. 

Njegova kćerka Dunja Njegovanović kaže da je 2009. godine, nakon što se razbolio i doživio moždani udar, dovela oca u Požegu iz Zadra gdje je živio. Dobio je mjesto u stacionaru, a Dunja mu je, dok je mogla, plaćala fizioterapeuta koji je redovno s njim vježbao. No u međuvremenu se i ona razboljela te otišla u profesionalnu invalidsku mirovinu, pa joj primanja više nisu dopuštala da ocu plaća fizikalne terapije.

Odlučila je vidjeti može li ih dobiti preko HZZO-a kao fizikalnu terapiju u kući, odnosno, u stacionaru gdje njezin otac boravi.

Liječnik opće medicine nas je uputio specijalisti koji je dao preporuku za fizikalnu terapiju. Sve je na kraju odobreno u HZZO-u u Slavonskom Brodu u veljači ove godine i otac je dobio pravo na 45 terapija uz mogućnost produljenja. No šokiralo nas je kad smo čuli da će pravo na terapiju moći ostvariti tek u veljači 2018. godine – priča Dunja koja kaže da je njezin otac vrlo lucidan u glavi i da bez problema unuka pobijedi u partiji šaha.

Tim više mu teško pada što je nepokretan, a do fizikalne terapije koja bi mu pomogla ne može doći.

Na području Požege, naime, fizikalnu terapiju u kući preko HZZO-a pruža samo Ustanova za zdravstvenu njegu u kući "Filomena Lovrić". No ova ustanova može raditi samo unutar financijskih limita koje je ugovorom odredio HZZO. 

Nije problem što smo jedini na ovom području, nego to što moramo raditi do limita. Ako probijemo limit, HZZO nam za te obavljene usluge neće platiti. Zato će sada na red za fizikalnu terapiju doći ljudi koji su to pravo ostvarili prošle godine u travnju i svibnju. Ukratko, lista čekanja je oko godinu dana, a prioritet moramo dati djeci i radno sposobnima koji su dvostruki trošak za sustav, odnosno, plaća im se bolovanje, ali i trošak fizikalne terapije – tumači vlasnica ustanove Filomena Lovrić dodajući da bi se problem riješio proširenjem mreže i povećanjem limita, jer bi ona u tom slučaju mogla zaposliti još fizioterapeuta. 

Tako nešto bi trebala potaknuti lokalna vlast, a odobriti Ministarstvo zdravstva. Dok se to ne dogodi problem će se i dalje vući – proceduralno će se svima koji ispunjavaju uvjete odobriti fizikalna terapija u kući, ali je u praksi neće moći dobiti minimalno godinu dana. Pa je veliko pitanje koliko će Požežana uopće doživjeti terapiju koja im je zakonom zajamčena kao zdravstvenim osiguranicima.